StoryEditor
Obalačovjek iz naroda

Ravnatelj srednje škole u Makarskoj otišao u mirovinu: Nitko od mojih kolega nije doživio takve tragedije i probleme kao ja. Strašne su to stvari

9. rujna 2020. - 10:31
Slavko GudeljMatko Begović/Makarska kronika

Srednju školu fra Andrije Kačića Miošića teško je zamisliti bez ravnatelja Slavka Gudelja, koji tu funkciju obnaša punu 21 godinu. Međutim, Gudelj je 1. rujna otišao u mirovinu s 41 godinom radnog staža, od čega pola tog vremena kao profesor ekonomske grupe predmeta, a do raspisivanja novog natječaja funkciju ravnatelja obnašat će v.d. Evelin Bulić.

S Gudeljem smo uvijek imali korektan odnos i nikada nam nije davao neke mutne informacije, nego baš onako kako i jest. Uvijek se Gudelj javljao na mobitel i bio pristupačan prema novinarima, ali uvijek ćemo ga svi kao nekadašnji srednjoškolci pamtiti kao čovjeka iz naroda.

Kod njega nije bilo malo ću ovako, malo onako. ''Pucao'' je uvijek u sridu. I zbog toga će nam baš nedostajati. Na dan odlaska u mirovinu Gudelj nam je otvorio dušu i vrata svog ureda i ispričao kako mu je protekla 41 godina u školi, od čega 21 godina u ulozi ravnatelja.

Tuđman i Gospa

– Ti ćeš mene slikati ispod slike dr. Franje Tuđmana jer mi je ta slika draga kao i ova Gospina koju su mi darovale časne sestre, i hoću tako – kazuje Gudelj našem kolegi fotoreporteru Matku Begoviću dok se spremamo za razgovor.

– Zašto baš slika Franje Tuđmana? – upitasmo ga dok preko puta gledamo na zidu ovješeno raspelo. Kako kaže, zato jer mu je baš draga i to je naš prvi hrvatski predsjednik.

– Sliku Tuđmana sam naručio 2000. godine. Prije negoli sam došao na funkciju ravnatelja, sebe sam zamislio da ću biti onakav kakav jesam. Narodni čovjek. Volim da učenik dođe meni i da mi se obrati originalno, a ne ono zakamuflirano jer ja nisam nikada vodio takvu politiku u životu i ja sam sam originalan i mislim da to narod prepozna kad-tad – govori nam Gudelj, dodavši da mu u karijeri nijedna opcija nije zatvorila vrata, ni lijevi, ni desni, i svi oni koji su razumni.

– Nijedna opcija mi nikada nije dala neku kritiku, ali me je podržavala desna opcija i od toga ne bježim, jer je to tako u meni rođeno i odgojeno i navrnuto, ali ja sam sebe zamislio čovjekom iz naroda koji svakom učeniku mora biti na dispoziciji, a mene je izabrao moj kolektiv, moj narod kojem sam se zahvalio na zadnjem Nastavničkom vijeću. Uvijek mi je bilo krivo kada bi mi netko od učenika rekao da sam ga gledao po nekom kriteriju – govori nam Gudelj, koji je u Makarskoj, u tadašnjoj zgradi Srednje škole (Stara škola iznad tržnice) počeo raditi 1978. godine i kao 24-godišnjak je predavao grupu ekonomskih predmeta.

image
Slavko Gudelj u razgovoru s novinarkom Makarske kronike Dijanom Turić

Tvoja ledina

Kako nam govori, tadašnji direktor škole prof. Petar Puharić uputio ga je u posao riječima: ''Ovo je tvoja ledina i tu ima zanata i puno posla.''

– Mislim da nijedan ravnatelj u Hrvatskoj nije doživio takvih neugodnosti i problema kakvih sam ja imao. Od pogibije dviju odličnih učenica do smrti petero učenika, od kojih je troje umrlo od zloćudne bolesti, pa do pogibije profesorice i pokušaja ubojstva profesora od strane učenika. Strašne su to stvari, a gdje su još i prijetnje roditelja čije dijete ne bi upisalo željeni smjer. Bile su to prijetnje pištoljem koje sam prijavio policiji, a imali smo i profesora pedofila protiv kojeg se spor vodi sedam do osam godina. Da sam znao da će me sve to zadesiti, odmah bih odustao jer malo tko bi išao u nevolje – veli Gudelj, dodavši da je neugodnosti bilo i prigodom raspisivanja natječaja za radna mjesta profesora pa ako ih se javi desetero, kako ističe, odmah postaje neprijatelj devetorici.

Gudelj nam kazuje da moć ravnatelja nije tolika koliko se misli.

– Svi misle ravnatelj je netko i nešto, ma nije ravnatelj mag. Školski odbor odlučuje o primanju djelatnika na radna mjesta, a ravnatelj može dati samo svoje viđenje situacije. Imao sam problema i s inspekcijama koje bi nekada bile presubjektivne i prepolitički nastrojene i bezobrazne s nalogom razrješenja. Ali svi ti inspektori su pročitani od strane Školskog odbora i čak nikada nisam dobio ni odgovor – govori Gudelj, dodavši, da ove godine nije bilo korone, on bi već davno otišao u mirovinu, međutim, kako tvrdi, novine su prenijele drukčije.

Sada već bivši ravnatelj kaže kako je Srednja škola fra Andrije Kačića Miošića uvijek bila na vrhu kad su u pitanju natjecanja. Kako ističe, škola se doista može pohvaliti uspjesima iz matematike, fizike, na Lidranu, iz stranih jezika i sportskih natjecanja pa su uvijek bili među prvima u Hrvatskoj ili na prvom mjestu.

Dobitna kombinacija

– Veliki je uspjeh kada kvalitetan učenik dođe kvalitetnom profesoru i to je onda dobitna kombinacija. Da je netko drugi bio ovdje umjesto mene, možda bi rezultati bili i bolji – rekao je Gudelj, koji je u školu uveo i ruski jezik jer je prije nekoliko godina, prema statističkim podacima, uvidio porast dolaska gostiju iz Rusije pa je u početku, prema anketama učenika, interes bio mali, ali je poslije porastao.

image
'Gospina slika koju su mi darovale časne sestre'

Pokušao je uvesti i učenje francuskog jezika, ali to mu baš, kako priznaje, nije pošlo za rukom.

– Zgradu škole sam zatekao u lošem stanju, a projektirana je tako kao da imamo milijarde dolara i ne znamo što ćemo pa se idemo malo igrati egzibicije. Zgrada je vrlo teško održiva, i to znaju i Županija i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, ali da apsurd bude veći, škola nema nikakve papire. Bilo je ideja nekih tvrtki da nam na krov škole ugrade solarne panele, ali papira nigdje nema – naglašava Gudelj, dodavši da je zgrada škole u vrlo lošem stanju jer zidovi pucaju čim počne padati kiša, ali se nada da će se zgrada uskoro sanirati.

Kako kaže, zgrada se neće moći sanirati bez intervencije Grada, Županije i Ministarstva, a općine s područja Rivijere, osim Općine Tučepi, nisu zainteresirane za pomaganje.

– Imamo veliku potporu Grada još od tadašnjega gradonačelnika Ante Novaka, koji je osjetio da su najvažnije institucije u gradu crkva, škola i zgrada Grada. Prije Ante je sve nešto bilo gluho, ali, eto, nešto smo radili – veli Gudelj.

Nedostaje im kulture

Tijekom pet mandata u funkciji ravnatelja, Gudelj se susreo s više od 12 tisuća učenika.

– Bilo je u nekim generacijama da je 32 učenika steklo doktorat, a sadašnje generacije su s walkmanom na ušima i prođe profesor pored njih, a on ih neće ni pozdraviti. Evo kakve su to generacije, prije nekoliko godina jedan učenik je išao na sedam-osam natjecanja u državi i bio je super. I pitao me gdje je učionica broj 23, a ja mu kažem da je između učionice 22 i 24, ali on je opet zakasnio na državnu maturu jer nije znao naći učionicu. Današnje generacije su potpuno različite od prijašnjih, materijalno su jače i dođu u školu bijesnim automobilima, tako da profesor nema gdje parkirati svoj auto. I zato je profesorima sve teže raditi u školi jer su učenici puno informatički pismeniji od prijašnjih generacija, ali im nedostaje osnovne kulture i discipline.

Gudelja smo upitali hoće li mu nedostajati škola. Kako kaže, hoće.

– Škola kao institucija će mi faliti, ali ja uvijek volim biti vezan uz nju, volim kupiti i pročitati dobru povijesnu knjigu i onu s motivima Domovinskog rata – govori Gudelj, kojem smo postavili ono standardno pitanje – da se može vratiti u mladost, bi li opet izabrao isto zanimanje?

– Bit ću iskren, u školu sam zalutao, ali opet bih sve ispočetka. Kada sam došao u Makarsku prije 41 godinu, kandidirao sam se na više mjesta, ali za svaki posao je trebala iskaznica. Ni blizu nisam mislio da ću raditi u školi, ali pozicija je bila takva – ili u školu ili kopaj. Onda sam ručno miješao beton, nalijevao terace i tada se raspisao natječaj i ja se prijavio, dobio posao, počeo igrati u NK Jadran u Tučepima, zaljubio se i, eto, sad sam tu gdje jesam. Ostao sam i, kako ono kažu, primilo se i opet bih izabrao isti put i mislim da nisam okaljao svoj obraz – govori Gudelj, dodajući da nikada nije bio koruptivan ni u jednom segmentu.

Učenicima poručujem nek vole svoju domovinu


– Na kraju bih na podršci zahvalio svim članovima školskih odbora u svim sazivima, kao i roditeljima i mojim kolegama s kojima sam uspješno surađivao, a učenicima bih rekao jednu latinsku poslovicu, a oni će to znati jer me to boli, a i te latinske su pune pameti i mudrosti. Amare la nostra patria – nek vole svoju domovinu i ostanu živjeti u njoj i da je izgrađuju.

Poljoprivreda u Zmijavcima


Ravnatelja pred mirovinu upitali smo čime će kratiti umirovljeničke dane. Kako kaže, već je on sve isplanirao.

– Sada pred mirovinu, osjećam se ispunjenim i emocionalno i materijalno, i postigao sam sve u životu jer imam urednu obitelj i to se ne može platiti nikakvim novcem. Da nemam što raditi u mirovini, ja bih izludio. Mene je selo izgradilo i stvorilo kao čovjeka i životno sam iskusan i od svojih kolega sam vidio – ako nisu sebe odredili i planirali što će raditi u mirovini, njima je mirovina teška jer nemaju nikakvih sadržaja. Ja imam sadržaja u svojim Zmijavcima, gdje ću se baviti poljoprivredom – lozama, kruškama, jabukama, smokvama, paprikama, pamidorima, krastavcima, a u Brelima imam nešto maslina, tako da ću se imati čime baviti – govori nam Gudelj.

image
'Sliku Franje Tuđmana naručio sam 2000. godine'
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

13. listopad 2020 21:23