Križa se kuhani krumpir, miriše kosani petrusimul, luk; sprema se ono što je netom ulovljeno.
U mreži su bili muzgavci, kozice, nešto rakova i sitne ribe; zamirisat će brudet, muzgavci idu na salatu. Tako protječe jedno uobičajeno ljetno prijepodne pripadnika Braniteljske zadruge "Škrpun" u Baćini kod Ploča, uz more, s idilom koju malko ipak narušava socrealistična vizura ulaza u objekt Luka Ploče.
Gradio ju je Titov samoupravni socijalizam, a od velikosrpske otimačine spasila ju je Lučka garda, formacija koja danas ima status rubne, takoreći paravojne. Sastavljena je od "mladića" koji su danas u "zlatnim godinama", koji su listom otišli u običnu radnu mirovinu, a ne vojnu, iako su je debelo zaslužili. No, većma je nisu ni tražili; oni su domovini htjeli dati, a ne od nje uzet...