StoryEditor
ObalaNEKA TI JE ZBOGOM

Preminula je dan prije 104. rođendana, a ovako nas je na svoj 102. savjetovala najstarija Makarka: Čuvajte živce, kad oni popuste, ode cijeli život

14. listopada 2020. - 21:47
'Navikla sam raditi od jutra do mraka'Ivo Ravlić/Cropix

Dan prije 104. rođendana, u Makarskoj je preminula Antonija Badovinac, najstarija stanovnica Makarske, koja je prošlog petka pokopana na Gradskom groblju svetog Križa.

O gospođi Badovinac pisali smo u više navrata, a povod našim razgovorima uvijek je bilo veselje, proslava njezina rođendana uz mnogobrojne članove obitelji. Kako nam je i sama govorila, rođena je 1916. godine u Sarajevu za vrijeme Prvog svjetskog rata, 70-ih godina preselila se u Split, a potom u Makarsku.

Kako nam je prije dvije godine, kada smo joj čestitali 102. rođendan, kazala Antonija, koja je inače baka frontmena TBF-a Mladena Badovinca, majka njegova oca Zlatka, nikada nije htjela brojiti godine ni slaviti rođendane, nego samo svoj imendan – blagdan svetog Ante, ali slavlje bi joj svake godine u makarskom restoranu "Timun", čiji je vlasnik njezin drugi sin Srećko, priredila cijela obitelj, s kojom se obožavala družiti jer, kako je kazivala, ''ma samo nek' je oko mene raje''.

Stalno u pokretu

Tada je nama poželjela dug život, uz preporuku da uvijek samo trebamo čuvati svoje zdravlje, a posebno živce, koji su najvažniji jer kad oni popuste, onda je ''gotovo, ode cijeli život''. Antonija osim Mladena ima još četvero unučadi i troje praunučadi, s time da unuke Hermina i Marina žive u Makarskoj.

image
Antonija sa sinom Srećkom
Ivo Ravlić/Cropix

''Kako sam dogurala do sto druge? E, samo zbog pokreta jer ja nikada nemam mira, ne volim ležati, uvijek nešto radim, drugačije ne mogu. Ali kako su mi se ukočili prsti, onda ludim jer ne mogu više plesti, šiti haljine na mašini niti mijesiti pite i plivati u moru kao što sam mogla prije 10 godina, a i ne vidim čitati i malo slabije čujem pa me to izluđuje jer me najviše boli nerad", kazala nam je tada Antonija, koja je kao domaćica navikla raditi od jutra do mraka, kupovati, nositi po tri vrećice spize i kuhati, spremati.

Kobasice za ručak

''Ali te godine me baš nerviraju, gdje mi je baš sada počela 'škripiti' kičma, a ni suđe ne mogu prati i to mi je prava muka", govorila je Antonija, koja je prije dvije godine odlično hodala, sama je išla u toalet, pravila vježbe čim je ''uhvati'' kralježnica i, unatoč oslabljenom vidu, sama bi sebi ujutro skuhala kavu jer u kući poznaje svaki kutak i točno zna gdje se nalazi svaka sitnica.

Kada je sin Srećko, s kojim je ručala svakoga dana točno u 14 sati, radio i nije bio kući, sama bi sebi skuhala kobasice jer je tada jela baš sve, premda su joj njezini servirali laganiju i kašastiju hranu, ali ona je voljela i meso i slaninu, a kada bi joj ''došlo'', popila bi šljivovicu kao lijek za sve.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. listopad 2020 13:29