StoryEditor
Obalatuga na murteru

Potresno pismo: Zar nas je strah od virusa cijepio i od ljudskosti?! Otac mi je umro nakon što je urlikao od bolova. Doktorica nam je prekinula poziv

Piše PSD
11. travnja 2020. - 20:36
Ronny Hartmann/ilustracija/AFP

Daniela Frigan iz Jezera na otoku Murteru, čiji je otac preminuo 25. ožujka, tvrdi da je njegovoj smrti kumovalo zakašnjelo  pružanje hitne medicinske pomoći i izostanak najosnovnjiih postulata ljudskosti. 

Opširno pismo je poslala portalu ŠibenikIn potaknuta jučerašnjim upozorenjem načelnika Općine Tisno Ivana Klarina da je stanje zdravstvene skrbi na području dvaju naselja u karanteni Murtera i Betine, jako zabrinjavajuće.

Jezera iz kojih se javila Daniela Frigan nisu u karanteni, no i tamo je pomoć pružena kad je već bilo kasno, što je vrlo emotivno opisala u tužnom slučaju svoje obitelji. 

Pročitajte njezino potresno pismo:

“Tužna priča počinje s doktoricom obiteljske medicine u Murteru koju nismo uspjeli kontaktirati ni nakon desetak upućenih poziva. Nakon neuspješnog kontaktiranja naše doktorice, a vodeći se zdravim razumom, nazvali smo najbližu ambulantu (onu u Tisnom) gdje smo također, naišli na bezobrazan i hladan ton: rečeno nam je da naš otac nije njihov pacijent te da im nije poznat razlog zbog kojeg je potrebno da zovemo baš ambulantu u Tisnom. Nekoliko minuta nakon što smo ih, greškom i u panici, slučajno ponovno nazvali, naišli smo na još bezobrazniji i drskiji ton. Rečeno nam je, citiram: “Opet me zovete, rekla sam vam, ja vam pomoći ne mogu.”

Iako je moja majka samo rekla: “Pa doktorice, vi ste zdravstveni radnik, recite mi kome da se obratim, ‘ko nam može pomoći, što je sa Hitnom pomoći u Tisnome?” samo je drsko odgovorila: “Pa zar vi ne znate da Hitna pomoć u Tisnom više ne postoji”. Nakon toga je poziv prekinut.

Daljnjim nazivanjem uspjeli smo dobiti hitnu pomoć u Vodicama. Ni tu, nažalost nismo naišli na razumijevanje. Više puta sam ih zvala i naizmjenično su mi se javljale dvije doktorice, koje su uporno govorile da moraju provjeriti sa epidemiologom smijemo li dovesti oca, da li smo bili u kontaktu sa zaraženim osobama, da li smo u karanteni ili samoizolaciji ( iako sam više puta napominjala da smo mi u mjestu Jezera koje se nalazi na otoku Murteru i da naše mjesto nije u karanteni).

Također mi je rekla, zar ja stvarno mislim da se za bol u leđima trebaju slati cijeli tim ljudi, savjetovala nam da mu pomognemo tabletama za bolove. Nakon moga pitanja što da se mome tati nešto dogodi jer stvarno ne izgleda dobro i urliče od bolova, kako da mu pomognemo, rekla je: „Evo provjerit ćemo te vas kontaktirati“. Ja sam ih molila, govorila da ćemo ga mi dovesti našim autom te je nakon previše izgubljenih minuta napokon rekla: „Dovedite gospodina osobno jer mi ne možemo slati cijeli tim u zaraženo područje radi nečije boli u leđima.“  

Puno smo puta bili odsječeni od svijeta, no ovoga puta, nažalost, u kritičnom trenutku te je zbog toga izgubljen ljudski život. Je li zaista moguće da, zbog cijele situacije sa koronavirusom, nije bilo moguće doći po čovjeka koji proživljava veliku bol? Zar zaista nije bilo moguće pokušati mu pomoći, čovjeku koji se očigledno bori za život? Zar nas je strah od virusa zvanog COVID-19 cijepio od ljudskosti?

Napominjem da se radi o čovjeku koji nije bio COVID-19 pozitivan, a i da je takav bio slučaj, svejedno ima pravo na hitnu medicinsku pomoć. Nažalost, moj je otac izgubio bitku za život u roku od dva sata nakon prvoga upućenog poziva hitnoj pomoći (nikada nije ni uspio stići do hitne pomoći u Vodicama, jer je na pola puta izgubio svijest te je hitna Vodice došla po njega i odvela ga na hitni prijem Šibenik). 

Nakon što smo bitku već izgubili, medicinska nam je sestra na hitnom prijemu Šibenik rekla, citiram: „Znam da vam je teško, ali nemojte odustati, netko za ovo treba i mora odgovarati, a svaki vas je liječnik bio dužan primiti nakon što ste ga nazvali.“

Možemo li se napokon izboriti za to da liječnici koji to, moralno zapravo nisu, odu sa svojih radnih mjesta?

Možemo li se napokon izboriti za hitnu pomoć na otoku, koja će biti tu i za nas i vas 24/7? Možemo li učiniti nešto da se ljudi počnu osjećati sigurno i da se napokon možemo osloniti na stručnu medicinsku pomoć koja će biti dostupna svima i u svakom trenutku i koja bi nam svima trebala biti zajamčena? Jer život nema cijenu – ispričala je svoju tužnu i uznemirujuću priču Daniela Frigan. 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. rujan 2020 18:06