Davanje u zakup kultne dubrovačke kavane "Dubravka" na Pilama na idućih pet godina ni po ničemu ne bi bilo toliko zanimljivo, pa čak i uz početnu cijenu od 50 tisuća eura mjesečno, da nije uvjeta da se na natječaj može prijaviti tvrtka, obrtnik ili privatna osoba koja je u protekle tri godine bavljenjem ugostiteljstvom ostvarila 75 milijuna kuna prihoda.
Mnogi su Dubrovčani zbog tog uvjeta zaključili da se natječaj namješta nekome "podobnom", a budući da se radi o javnoj imovini i javnom interesu, zatražili smo od najmodavca, gradske tvrtke "UTD Ragusa" pojašnjenje zbog čega su inzistirali na tih 10 milijuna eura ostvarenog prometa u 2019., 2020. i 2021. godini.
Odgovor do trenutka objavljivanja ovog teksta nismo dobili, no u međuvremenu kontaktirali smo nekoliko ugostitelja i pravnika koji su nam u neformalnom razgovoru komentirali natječaj za "Dubravku".
Svi se slažu da je dokazivanje poslovne sposobnosti prihodom u određenom proteklom razdoblju vrlo dobro budući da se time otklanja mogućnost ulaska raznih mešetara, ali i sprečavanja pranja novca.
Ugostitelji s kojima smo razgovarali podsjećaju kako su upravo dubrovački mediji, ali i dio gradskih vijećnika, nebrojeno puta pisali i kritizirali "bildanje" zakupnina poslovnih prostora na natječajima od strane tvrtki i obrta koji nisu registrirane u gradu što je rezultiralo, kada je ta djelatnost u pitanju, prije svega visokim cijenama i sezonskim poslovanjem.
Mnogi su, nakon što su vidjeli da Dubrovnik baš i nije takav poslovni Eledorado kako su mislili, nakon prve sezone odustali. O tome svjedoče i mnogi zatvoreni poslovni prostori i to ne samo unutar gradskih zidina.
– "Dubravka" je vrlo kompleksan ugostiteljski objekt koji zahtjeva poprilično znanje i iskustvo u ugostiteljstvu. Ne želim nikoga podcjenjivati, ali ne može nju voditi netko tko je imao kafić ili fast food.
Radi se o velikom objektu, na jednoj od najfrekventnijih lokacija u gradu u kojem morate imati popriličan broj osoblja. I što najvažnije, Dubravka mora biti reprezentativna, ona ne "trpi" ćevape – smatra iskusni dubrovački ugostitelj s kojim smo popričali oko ove teme.
No, ne bi u medijma želio istupati imenom i prezimenom, jer, kako poručuje, danas se sve gleda kroz politiku, a on s politikom ne želi imati nikakve veze.
Pravnici ističu kako takav uvjet nije rijetkost u Hrvatskoj, da nije nezakonit. Zagrebački profesor prava koji je zbog osjetljivosti teme htio ostati anoniman kaže nam da uvjetovanje ostvarenim prohodima zapravo referencija.
– Radi se o referenciji koju najmodavac ima pravo tražiti. Jednako je kao i kada poslodavac od kandidata za posao traži određene referencije, pa traži preporuku od bivšeg poslodavaca, dokaze o stručnosti...
U ovom slučaju čak je važnije naglasiti da se uvjetovanjem o ostvarenim prihodima suzbija legalno poslovanje. Dakle, u slučaju "Dubravke" tih 25 milijuna kuna godišnjeg prihoda, odnosno 10 milijuna eura u tri navedene godine je prijavljeno i na njih je državi plaćeno 25 posto PDV-a, a Gradu, ako je onaj koji se javlja na natječaj radio u Dubrovniku, porez na potrošnju od tri posto – ističe naš sugovornik.
Njegov dubrovački kolega pojašnjava kako je Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora jasan kao i Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Oni i u zakupu "Dubravke" imaju prednost ako ispunjavaju sve uvjete iz natječaja među kojima je i taj o dokazivanju poslovne sposobnosti, odnosno uspješnosti.
- Ako se nekome time možda i pokušalo namjestiti kavanu treba imati na umu da prednost ima postojeći zakupac koji je, barem tako mislim, u svojih nekoliko ugostiteljskih objekata sigurno "okrenuo" 10 milijuna eura u te tri godine kao i na to da takvih tvrtki, ne računajući hotelske kuće, u Dubrovniku ima još dosta.
Treba imati na umu da se radi o prometu, a ne o dobiti nakon što se poplaćaju troškovi i porezi – kaže nam naš sugovornik koji želi ostati anoniman, obrazlažući svoju molbu riječima:
- Znate kakav je grad, ljudi sve shvaćaju osobno, pa i mišljenje o zakonima.
Naši sugovornici podsjetili su nas na nebrojene primjere, i to samo u Dubrovniku, kada su na javnim natječajima bez tog uvjeta pobjeđivale tvrtke osnovane dan prije raspisivanja nadmetanja koje su imale jednog zaposlenika i temeljni kapital od tadašnjih 20 tisuća kuna, odnosno 10 kuna od kada se omogućilo osnivanje jednostavnih društava s ograničenom odgovornošću.
Pa smo se čudili zbog čega radovi, primjerice na komunalnoj infrastrukturi, traju u beskonačnost, zbog čega se već nakon nekoliko mjeseci nešto popravlja i zbog čega neki projekti još nisu realizirani. Dovoljno je pogledati što se događa s obnovom od potresa na Banovini i u Zagrebu. Upravo takvi primjeri pokazuju manjkavosti sustava javne nabave u Hrvatskoj.