StoryEditor
Obalatoponimi

Pitali smo Kaštelane znaju li odakle Resniku ime, ali nisu se proslavili. Gosti iz Češke dali su originalan odgovor: To znači uživanciju

6. kolovoza 2020. - 22:07
Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Na spomen lokaliteta Resnik većini će Dalmatinaca pasti na pamet zračna luka, hotel, eventualno plaža. Malo tko će asocijaciju na spomen naziva vezati uz arheološko nalazište koje datira iz drevnog antičkog vremena, još od trećeg stoljeća prije Krista!

No, otkud toponim "Resnik"? Čime li se mjesto "resi", što li u njem' "reste"? I, što je najvažnije, znaju li lokalni stanovnici bilo što o tome? U điradi koju započinjemo ispred samoposluge u borovoj šumici nedaleko od resničke plaže, ali i arheoloških ostataka, na zidiću u debeloj hladovini, zatječemo dvojicu "na čekanju". Oni su taksisti, jedan je samozatajni Emil, drugi razgovorljiviji Valerij Jerković iz Sućurca.

Otkud vi iz Sućurca u Štafilić? Reklo bi se, s jednog kraja grada na drugi...

– Vozin uber! – veselo će Jerković.

Iako je završio višu upravnu školu, Jerković solidno poznaje prošlost Resnika – vjerojatno zato jer su taksisti uvijek pomalo i turistički vodiči – no s toponimom nije načisto.

Klaudijevi vojnici

– Ovde je, koliko znam, bila ka neka kasarna, možda i odmaralište za islužene vojnike cara Klaudija, to jest one u penziji. Vidite, iman i ja carsko ime (smijeh). Šta se tiče samog toponima "Resnik", ne bi točno zna, možda je od neke riči na latinskom – malo se snuždio Jerković na zidiću ispred "Ribole".

Uto nailaze tri vrtlara; dvojica bježe od nas kao da im nudimo obraćanje na drugu vjeru a ne nehajno pitanje iz povijesti mjesta na kojemu rade. Obraz spašava temperamentni i susretljivi Mile Buzov iz Rudina u Kaštel Novom, koji je trideset godina radio u svojstvu noćnog čuvara, a sad održava vrt hotelskog naselja Resnik.

image
Mile Buzov pored antičkih nalaza
Nikola Vilić/HANZA MEDIA

– Kosin, grabljan, sređujen 120 iljada kvadrata plus plažu! Da je samo vidite: kraljica Jelena se na nju spuštala kupat iz svojih odaja! Možda to ima neke veze sa ovin šta tražite? – razmatra Buzov, pa nas srdačno vodi pokazati stari novi hotelski resort u kojemu se trenutno radi s trideset posto popunjenosti kapaciteta, što je za korona-sezonu izvrsno!

– Od dvista kućica što ih radi, nažalost četri paviljona su zatvorena, a i kamp. Ali vidite tu čistoću? Ludilo! Ja volin radit oko vrta, tako i živin, u kontaktu s prirodon, vrtlon, blagon. Iman svoje koze i janjčiće u Rudinama, a iman i mladu ženu. Najdraže mi je kad mi žena napravi mliko (?), pa ja onda skupin s vrha skorup! Mljac! Zato vako izgledan sa šezdeset godina – smije se Mile, vrtlar pristala stasa.

Gazimo s njim do "plaže kraljice Jelene", razgledavamo na obližnjoj tratini još uvijek nedostatno konzervirane arheološke ostatke, čitamo na informativnoj ploči o hramu i ostacima kićenog helenističkog posuđa nekoć pronađenog u njemu. Plaža je pusta, vrućina pali oči i grlo, pa zahvaljujemo Mili na gostoprimstvu i bježimo pod stabla na ugodnoj šetnici među bungalovima. Ispred jednog od njih Čehinja zrelije dobi odmara se i rješava križaljke.

Margita Knapikova iz Hodkovica u Češkoj Republici ne zna puno o Resniku, ali zna ono najvažnije: da tu uživaju ona, kćerka joj Štefanija Slovkova i unuci Sebastian i Saskia.

– Lijepo vrijeme, dobra hrana, sve super u Hrvatska! – diže palčeve gore češka familija.

image
Margita Knapikova s unucima iz Češke
 
Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Dolazimo do zgrade hotela, ispred nje koči se spomen-ploča s natpisom: "Resnik ih skupi ko draga mati na zov Domovine. I mladost jurnu na put do sunca slobodu braniti. Sa ovog mjesta dana 1. lipnja 1991. godine pripadnici 1. Bojne 4. brigade ZNG krenuše u odlučni boj za svoj sveti Dom."

Vridna za troje

Većina gostiju koji dolaze po svoju porciju sunca i mora u taj dio Kaštel Štafilića vjerojatno malo haje za taj djelić slavne recentne nam povijesti, no život neumitno ide dalje...

Oni koji se na području Resnika ne odmaraju, je li, rade; jedna od potonjih je zgodna domaćica hotela, Lidija Kuzmanić, zvana "Lile Bačić".

– Radi za troje ljudi! – veselo je hvali Mile Buzov, ona se smije, sjeda na motor jer ide kući; upravo je završila smjenu.

Ni simpatična Lile ne zna porijeklo naziva, ali ima puna usta hvale za poslodavca, to jest rad u hotelu.

– Morate probat našu spizu, super je! Ne, nismo puni zbog korone, ali za razliku od drugih koji su počeli kasnije, mi radimo cijelu sezonu! Meni je ovo treća – veli.

A za razliku od većine svojih vršnjaka koji se kupaju i zabavljaju, 18-godišnji Marko Stipanović u sezoni također radi i priskrbljuje džeparac.

– Radin na naplati parkinga, inače sam iz Kaštel Staroga, a završio sam srednju grafičku školu, smjer medijski tehničar. Još nisam odlučio hoću li dalje na fakultet... Resnik? Hm, ima li to neke veze s riječi "greban"? Nemam druge asocijacije, ne bi zna – priznaje marljivi mladić, uposlen na "plus četrdeset".

Još je mlad, naučit će...

Draško otjerao novinarske ‘uljeze‘


Pri kraju reportaže doživjeli smo neugodnost; do nas je, ničim izazvan, smrknut došao čovjek u košulji i crnim dugim hlačama, vanjštinom asocirajući na nekoga tko radi u klimatiziranom uredskom prostoru ili na recepciji. Predstavio se kao Draško Babić "iz hotela" i pita nas ljutitim tonom odakle nam pravo da tu dođemo (?!).

– Kako bi se vi osjećali da ja dođem u vaše dvorište i ispitujem? – Babić će, jamačno ponosan na svoju usporedbu.

– Moje dvorište nije javni komercijalni objekt; to je stanovita razlika – odvraćamo.

– Koga ste pitali možete li bit ovde?

– Zar smo trebali?

– Jeste, ovo je privatno vlasništvo. Ne smijete bit ovde.

– Nismo ušli u hotelsku zgradu, a parking je otvoren za sve, dnevna karta, vidimo, iznosi dvadeset kuna.

– Jeste li me čuli?! Nemate pravo doć na privatni posjed – tupi Babić, ma tko on bio. Odlučujemo se za ozbiljan argument.

– Vi bi meni, kao državljanki Republike Hrvatske, zabranili da se dođem pokloniti ispred spomen-ploče našim braniteljima ispred hotela? Ovdje, na hrvatskom tlu?
– Nije ovo hrvatsko tlo, nego privatno vlasništvo – tvrdi Draško.

– Čudi me da radite u turističkoj branši, u njoj bi trebalo zapošljavati susretljive, ljubaznije ljude – primjećujemo, ali Draško je uporan u nakani da nas izbaci. S obzirom da nema zbog čega zvati policiju (nismo u prekršaju), naumio je to učiniti osobno.

– Otiđite izvan ograde – naređuje. Pitamo ga što uopće radi u hotelu; odbio je pojasniti svoju funkciju ("nebitno"), a očito je požalio i što se predstavio ("ime je isto nebitno").

U redu, dakle evo naravoučenija: pripazite kad kročite unutar rampe parkirališta hotela "Resnik". Nemojte se šetati, nehajno ćakulati niti, nedajbože, snimati selfieje mobitelom. Možda se nećete svidjeti Drašku Nebitnom Babiću, doći će vas otjerati.

Damir Šarac: Tamo di sve ‘reste‘


Osim po zračnoj luci, Resnik je poznat i po značajnim arheološkim nalazištima koja se datiraju od trećeg stoljeća prije Krista do šestog stoljeća.

U Resniku je bila grčka pa rimska luka, te naselje Klaudijevih vojnih veterana Siculi iz prvog stoljeća. Nakon pada Rimskog Carstva područje naseljavaju Hrvati i osnivaju sela Baba i Veliki i Mali Bijać.

Ime Resnik ne potječe iz naziva rimskog naselja Siculi, nego je kasnijeg pučkog podrijetla, najvjerojatnije prema ljekovitoj biljci resnik (konopljuša, konjska griva). Resnik također može označavati i staroslavenskog vrača, ali i plodno mjesto na kojem sve "reste".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

18. rujan 2020 19:57