StoryEditor
Obalaiskusna doktorica

Pedijatrica Snježana Andrijašević: Mislim da se Covid još prošle zime pojavio u Makarskoj, a sada nas čeka teška godina. Svima savjetujem cijepljenje

16. rujna 2020. - 13:20
'Toliko puta sam se uplašila ovdje u ordinaciji. Uvijek sam spremna jer uvijek imam masku na sebi i uvijek dezinficiram ruke'Ivo Ravlić/Cropix

Školska godina je tek počela, a iz škola doznajemo kako već imamo situacije da uplašeni roditelji žele testirati dijete na COVID-19 jer je temperatura na toplomjeru prešla 0,2 od granične, ili jer je malo zašmrcalo.

S jedne strane takva atmosfera nimalo nije zdrava za kolektivno i osobno psihičko zdravlje, jer virusa je bilo i bit će ih, koliko god korona do daljnjega ima svojih pet minuta slave te je minimalizirala značaj svih ostalih “beštija”, od obične prehlade, preko crijevnih virusa pa do kojekakvih viroza te naposljetku gripe same.

Godinama se većini dječjih bolesti pripisavao predznak viroze koju bi se u većini slučajeva pustilo da odradi svoje, odnosno da imunitet odradi svoje, te bi se savjetovao odlazak liječniku tek u slučaju komplikacija, odnosno tek nakon što bi temperatura potrajala dulje od tri dana.

Mirni i neinvazivan pristup koji je znatno reducirao upotrebu antibiotika bio je učinkovit, no svejedno bi čekaonice, zbog zabrinutih roditelja, nerijetko bile krcate šmrcavom djecom. Pitanje koje se nameće jest: što li će tek biti ove, "koronarne" godine?

Izbjegnimo kaos

Dr. Snježana Andrijašević, pedijatrica koja u privatnoj praksi radi već 23 godine, te jednako toliko ima staža u Dječjem selu, nekadašnjem lječilištu za respiratorne bolesti, nije previše optimistična i već najavljuje godinu koja po njoj neće biti nimalo laka.

- Mislim da nas čeka teška godina. Gripa bi dolazila i odlazila, prohujala bi kroz Makarsku tijekom dva tjedna i završila. Napadala je mlade i stare, a uglavnom bi mladi došli ovdje u infekciji i proširili gripu. Gripa bi protutnjala, bilo bi i upala pluća i svega, ali bi prošla.

No sada, kada ne znamo radi li se o COVID-u ili običnoj gripi, bit će teško. Još ako se ljudi ne cijepe protiv gripe, bit će još teže. Predlažem da se svi cijepe, i djeca i odrasli, te se zaštite koliko mogu, i onda ćemo znati bolje na čemu smo. To je jako važno, naročito za starije ljude, no i za djecu koja su boležljivija.

Do sada smo to izbjegavali, ali sada se moramo cijepiti. Nije to cjepivo koje je štetno, to su razne glupe priče koje su ljudi iz različitih pobuda dali u javnost, a koje govore o štetnosti cjepiva. Ja vjerujem da je to barem djelomični izlaz - tvrdi dr. Andrijašević.

Kako uopće na osnovi kliničke slike razlikovati gripu ili virozu od korone?

- COVID se manifestira na različite načine. Može sličiti prehladi, može biti upala pluća, može izgledati kao crijevna infekcija...Treba biti pametan i taj test koji se radi u Makarskoj učiniti dostupnim što većem broju ljudi, te organizirati da se ne čeka puno i da se ne stvaraju redovi. Ljudi koji i nisu zaraženi tako se mogu zaraziti. Treba to raditi iz auta.

A vrlo je važno i da brzina rezultata bude što veća, jer često djeca imaju, a roditelji ne, ili obrnuto - mišljenja je ova pedijatrica koju smo pitali i je li sada veći teret na obiteljskim liječnicima koji moraju procjenjivati kada i koga zaista treba uputiti na testiranje, budući se u protivnom, ako se psihozi dozvoli divljanje, može dogoditi veliki kaos u zdravstvenom sustavu.

- Toliko puta sam se uplašila ovdje u ordinaciji. Uvijek sam spremna jer uvijek imam masku na sebi i uvijek dezinficiram ruke i o tome zaista vodim računa, ali da sam nosila zaštitnu odjeću ili vizir, nisam. Onda bih se kasno sjetila da to stavim i bilo bi već gotovo, pa bih se brzo presvukla i žurila kući da se istuširam, da se na neki način zaštitim.

Jer ja sam i po godinama starosti i bolestima koje imam ugrožena, a pritom ugrožavam i svojeg supruga. Tako da sam uplašena, nije mi svejedno. Pokušavam anamnestički doći do toga je li u pitanju jedno ili drugo, ali ne možeš. Ljudi su nesvjesni, a često i skrivaju. Ili ne shvaćaju ozbiljno.

Kako komentirate tvrdnje nekih znanstvenika da se u većini zemalja COVID počeo širiti puno prije nego je detektiran, a zbog velikog broja atipičnih upala pluća i dugotrajne gripe koja se ponašala čudno neki sumnjaju da smo već i lokalno imali koronu prije “početka brojanja”?

- Vidite, ja mislim da je to već prošle zime bio COVID. Ja sam uvjerena. Bilo je toliko tih respiratornih smetnji u daleko većem broju nego je ikad bilo, a nisu reagirale na terapiju. Imao si dijete kojem nisi mogao pomoći terapijama, baš je izgledalo da vrijeme čini svoje, a to bi sve trajalo po 10 dana, po 14 dana... Bilo bi dobro, pa bi se opet vratilo, što je neobično za gripu. Mislim da je tada COVID zahvatio baš djecu i širio se - mišljenja je dr. Andrijašević.

image
Ivo Ravlicć/Cropix

Snaga svijesti

Što preporučiti roditeljima glede imuniteta i samih mjera?

- Što više vani, što manji kontakt s drugim ljudima; može biti, ali na daljinu. Djeci treba igra, ne možeš ih spriječiti niti ih smiješ spriječiti. To je djetetov prirodni socijalni razvoj, ako to nemamo, imamo bolesna društva, ali moramo voditi računa da bude zaštićeno, a da štitimo i onoga s kim se igra. A igrati se mora.

U vrtiću su ih pustili bez maske, jer ne može dijete nositi masku, i to je sasvim u redu, vrlo rijetko je u vrtiću bila epidemija, a ako jest, donijela ju je teta, a ne dijete. Moje unučice idu u vrtić i osjećaju se zaštićeno.

Za školarce je teže, možda će u početku voditi računa, a kasnije se bojim da će zaboraviti. Ako njihov nastavnik ne vodi računa i ne opominje ih stalno, i ne zahtjeva, i ne kažnjava, odnosno ne prima u razred one koji nisu donijeli masku, bez obzira tko je u pitanju ili što je u pitanju, ako ne reagira ako je maska ispod nosa, onda je to druga priča.

Treba djeci omogućiti dezinficijense, a sanitarni čvorovi moraju biti kako treba.

Postoji li bojazan da ćemo djecu učiniti neotpornom stvaranjem toliko sterilne okoline u kojoj ne mogu razvijati imunitet i jesu li dezinficijensi štetni? Nije li pranje ruku oduvijek bilo pola zdravlja?

- Ne vjerujem da imaju toliko značaja ti dezinficijensi. Dezinficijensi su više forma, služe baš kad ne možeš oprati ruke. I do sada smo imali alkohol, i nije se razvila neka rezistencija. Ali treba ih imati barem da bude svijest o tome da budemo pažljivi.

A kako komentirate strahovanje dijela roditelja koji smatraju da maske onemogućavaju pravo na normalno djetinjstvo te su u konačnici i štetne jer se nose satima na licu?

- Čista glupost! Ti ljudi žele biti istaknuti na neki način, žele da se vide, da se čuju... Oni koji nemaju ništa drugo, na taj se način prikazuju, a vidite tko ih je poveo, to su ljudi koji balansiraju na dvije krajnosti, s jedne strane brane život od početka, a s druge strane uništavaju život i bore se da ga unište, puštaju da bude uništen.

Gdje je ta pamet? Ne razumijem. Ili žele svijet zdravijih i boljih. Nestanak slabijih i starijih znači i više novca, jer su veliki izdaci za liječenje starijih ljudi. Tako da ili je to cilj protivnika maski, ili glupost.

Strah od kontakta

Dok se s jedne strane predviđa kako će se smanjiti otpornost na druge sojeve jer će djeca živjeti pod nezdravim staklenim zvonom, s druge strane zagovaratelji obveze nošenja maski u školama kažu kako će se time smanjiti i širenje drugih bolesti. Što Vi mislite o tomu?

- Apsolutno točno! Ako budemo nosili maske, neće biti ni uobičajenih viroza ni prehlada koje su kružile među djecom, tako očekujem da će biti. Mada ljudi sami izbjegavaju ići kod liječnika, prvo jer se boje rezultata toga, a drugo jer se boje kontakta s drugim ljudima, paze da što manje posjećuju liječnika.

Međutim, imamo krnji zdravsteni sustav; nema rendgena, laboratorij uzima uzorke do određene ure - kako je uopće u nekim dvojbenim situacijama moguće dati dijagnozu i terapiju, posebice kada svaka fibra baca sumnju i na COVID? Ono što je i inače bilo teško, sada će po svoj prilici biti k tome i jako stresno, a sigurno će se više malih pacijenata slati u KBC Split.

- Uvijek je bilo: tko ima para taj će moći, tko nema para, taj neće moći. A drugo, zaista bi trebalo organizirati to na bolji način. Pa moja djeca imaju preko 40 godina, a živjeli smo u boljim uvjetima nego danas, imali smo i rendgen i laboratorij i pedijatre...Ti pedijatri su imali i izolaciju, a danas ništa nemaju, to je strava.

A i kad pošaljem nekoga u laboratorij, nalaz će biti tek sutra. Pa što s tim, tko živ, tko mrtav do sutra?! Ja šaljem za Split, na rendgen ili neke specijalne laboratorijske pretrage vrlo rijetko, trudim se to sama uraditi što više mogu, jer ljudima je teško ići u Split. Znaju čemu su sve tamo izloženi, tamo je situacija puno teža. Žale se masovno, ali tako možemo i tako radimo.

No u svakom slučaju ipak bolje nego u drugim zemljama, vjerujte. Mi se žalimo na osiguranje i lošu kvalitetu, ali imam kćer koja živi u Australiji, i kod njih je to puno, puno gore. Jer tamo je pravi kapitalizam, kod nas je i dalje taj neki socijalni kapitalizam i pomaže se koliko se može. Oslonjeni smo na instinkte i znanje koje je dugogodišnje, pokušavamo prići pacijentu s ljubavlju i poštovanjem, a tamo toga nema - zaključuje dr. Andrijašević.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

16. rujan 2020 21:51