Sigurno ste čuli za orkanske udare bure koji su, glasila je vijest, na Biokovu tijekom srijede puhali jačinom i do 270 kilometara na sat.
Naravno da ste čuli jer vremenska prognoza danas je roba od koje cijenjenije nema, no jeste li čuli da se danas itko pokušao popeti na Biokovo, makar do Vošca, ako je već put do Svetoga Jure bio zaleđen i opasan?
Ako niste čuli, sad ćete čuti, iz prve ruke, jer na Biokovu je poslijepodne proveo fotoreporter Makarske kronike i Slobodne Dalmacije Matko Begović.
Oni koji poznaju Matka znaju da je riječ o ekstremno dobrom reporteru koji se najbolje snalazi u ekstremnim uvjetima. Mnogima je još u sjećanju njegova lanjska reportaža kada je cijelu noć proveo s raličarima koji su probijali snijegom zametene puteve do Vrgorca. Nije to Matku bilo teško, jer Matko obožava snijeg, što je hladnije i snježnije njemu je izazovnije, no snijega ove godine nema ni u Garmischu, a kamoli će ga biti na Biokovu.
Kako se ono kaže, ne pamte to ni najstariji. Gole su biokovske stijene. Ukočile se od studeni, a snijega odnikud da ih barem malo ugrije. Ovo malo što je u srijedu posolilo, ne računa se. To neka Splićani snijegom zovu.
Leda je zato bilo. Koliko ti gume na automobilu ne žele. Jesu zimske, ali za ovakve uvjete ipak nisu.
U podnožju Svetoga Jure, samo kojih stotinjak metera od vrha, bura urliče. Bjesni na svakoga tko joj se približi. Kad je ugledala našega reportera, podivljala je. Poput psa čuvara koji tjera neželjene goste. Da može, sve bi mu udove bila otrgala.
Nešto niže, na podestu koji će kad proradi biti svjetska ekskluziva, ono kad ispod vas bude stakleni ambis s Makarskom malom poput malešnoga kamena, zviždi kao da su se sve vuvuzele ovoga svijeta uključile. Svaki korak gore je na tom silnom vjetru bio poput Armstrongove hodnje po Mjesecu. Ako nešto zajebeš, gotov si. Ponor će te progutati.
Teško je naći živo čeljade koje pamti da u veljači na Biokovu nije bilo snijega. A bez snijega, sklizak je to kamen. Varljiv. U isto vrijeme i mami i kune.
Stoga se za dana valjalo vratiti kući. Tamo kod Svetoga Petra. Kod Osejave. Tamo gdje se bura vrti u kolu svirepome. I gdje ti ne da prići, kao što ohola djevojka nikom ne da blizu sve misleći da će vječno njezin ples trajati.