StoryEditor
Obalaovo nisu očekivali

Otkriće arheologa u Solinu: na planiranom igralištu, ispod metar debelog sloja zemlje i smeća otkrili igračke malih Salonitanaca

Piše Mia Sesartić
8. ožujka 2021. - 15:50
Viša kustosica Ema Višić-Ljubić s predmetima koji su pronađeni ispod jedan metar visokog sloja zemlje i smećaVojko Bašić/Cropix

Arheološki muzej iz Splita obavlja zaštitna istraživanja na zapadnoj salonitanskoj nekropoli smještenoj u Draškovićevoj ulici u Solinu, u blizini ulaza u kompleks tvrtke Ina, na značajnom lokalitetu poznatom pod nazivom In horto Metrodori (U Metrodorovu vrtu) gdje su već u ranijim ciklusima pronađeni brojni grobovi iz vremena Rimskog Carstva.

Uz već poznatije sarkofage koji se nalaze zapadnije, arheolozi u južnom dijelu nekropole obavljaju istraživanja i konzervatorske radove nakon čega na ovom dijelu terena Grad namjerava urediti dječje igralište. Također, napravljen je i projekt kako bi se monumentalni ostaci, murazzo, odnosno masivni kameni blokovi koji su nekoć služili kao ogradni zidovi grobnih parcela prema cesti, javnosti prezentirali u boljem svjetlu.

– Kao što je poznato, Rimljani su formirali groblja uz glavne ceste, tako da se i ova nekropola protezala od zapadnih gradskih vrata Salone uz trasu antičke ceste prema Trogiru – govori Ema Višić-Ljubić, viša kustosica Priručne zbirke i lokaliteta Salona pri Arheološkom muzeju, dok zajedno s njom i suradnicima razgledavamo što se sve pronašlo tijekom ovih radova koji traju oko mjesec i pol.

– Na ovoj lokaciji se dugo godina nalazio balotaški zjog, a sami murazzo blokovi bili su potpuno zarasli u grmlje, kao i cijela parcela koja je bila premrežena velikim korijenjem koje nam je stvaralo dosta problema, pa je upravo ono dosta i uništilo te masivne blokove, kao i neke grobnice.

Kada smo počinjali radove teren je bio zasut zemljom, sloj je bio visok jedan metar, pa smo uz pomoć rovokopača morali dignuti debeli sloj recentnog nasipa ispunjenog smećem koji se na pojedinim položajima nalazio izravno na "zdravici" ili na grobovima. Bilo je potrebno odnijeti čak deset kamiona smeća – ističe viša kustosica otkrivajući kako su do sada pronašli 20 grobova koje datiraju uglavnom u razdoblje 2. i 3. stoljeća poslije Krista.

Zadnji put je, dodaje naša sugovornica, Muzej ovdje istraživao prije pola stoljeća, kada se tijekom većeg projekta zajedno s kolegama iz Sjedinjenih Američkih Država otvorilo nekoliko sondi, dok sadašnje radove financira Grad u suradnji s njihovom ustanovom.

 

– Budući da se ovaj prostor od stotinjak kvadrata želi iskoristiti kao dječje igralište, otkrili smo zapadni i istočni zid grobne parcele koji je dobrim dijelom sačuvan i unutar toga se nalazi veliki broj grobova raznih tipova. Budući da je riječ o poganskim grobovima, u većini smo našli i priloge.

Do sada nismo naišli na urne, što je bilo uobičajeno za najranije razdoblje ukopa na poganskom groblju, već smo pronašli niz grobova s kosturnim ukopima koji od drugog stoljeća postaju prevladavajući način ukopavanja. Otkriveni su različiti tipovi grobova od jednostavnih u zemljanoj raci, u drvenom sanduku, pod tegulama i u amforama do zidanih grobnica.

Tako smo pronašli i jednu u obliku sanduka izrađenog od okomito posloženih tegula koji je pokriven vodoravno poslaganim tegulama, što je rjeđi oblik. Od priloga u grobovima u najvećoj mjeri su zastupljene keramičke svjetiljke, lucerne, staklene bočice i balzamariji, koštane ukosnice, kocke za igru, keramičke zdjelice i slično.

Uz zidanu grobnicu naišli smo i na jedan žarni ukop u zemlji. Uz ostatke paljevine je pronađen veći broj priloga, lucerna, keramička zdjela, staklena boca, balzamarij, željezni čavli i jedna igračka, odnosno dijelovi keramičkog konjića – pokazuje Višić-Ljubić kako je uspjela pronaći i posložiti dijelove konjića, dok će se ostatak rekonstruirati u muzejskoj radionici.

– Od četiri kotača koliko ih je igračka imala, pronašli smo dva – nadovezuje se njezina kolegica, restauratorica Ivanka Vukšić, voditeljica dokumentacije ovog istraživanja, dok u jednom od grobova četkicom čisti manju stelu na koju je upravo naišla i na kojoj se nazire nekoliko slova.

– Blizu ovog groba našli smo i jednu kockicu s kojom su Salonitanci vjerojatno igrali i neku od igara – veli Vukšić, pa dodaje kako ima dosta takvih predmeta koje su pronašli izvan grobova, pa ih ne mogu konkretno povezati s pokojnicima jer je ovo područje imalo zaista puno slojeva koja su se stoljećima "ispreturala", pa tako i devastirala.

– Ipak jedan se grob posebno izdvaja svojom konstrukcijom. Tijelo pokojnice je položeno u zemljanu raku čije stranice su obložene debljim slojem žbuke, a glava je smještena na ožbukanom kamenom uzglavlju.

Grobna konstrukcija je završavala tegulama postavljenim u obliku krova i imbreksima, odnosno crjepovima, na njihovim sastavnicama. Imbreksi se dodatno nalaze i sa strana uz same rubove groba. Tegule i imbreksi činili su krovnu konstrukciju rimskih kuća – pokazuje nam Ema Višić-Ljubić na mjesto koje uz njezinu kolegicu, arheologinju Dubravku Velu, istražuju i apsolventi Studija arheologije Sveučilišta u Zadru, inače oboje Splićani, Vicenco Pijerov i Antonia Kovač.

U prvom dijelu istraživanja na terenu je bio i njihov kolega, student Josip Đeka.

– Tijekom školovanja dosta čitamo o raznim primjerima pokapanja, ali kada sve to vidite u živo naravno da se još bolje možete upoznati s tematikom. Nije nam prvi put da smo na terenu, ali samim time što smo na jednom ovako važnom lokalitetu već je odlično iskustvo – naglašava Vicenco, a da im je čast što mogu istraživati upravo u Saloni ističe i njegova kolegica Antonia.

– Drago nam je što možemo biti ovdje jer koliko god da istražujemo ima još neopisivo posla. Stalno se nešto novo događa, tako da će se Salona istraživati još mnogo godina, to je sigurno, a isto tako u nju se zato treba i ulagati – poručuje studentica, otkrivajući kako je u grobu koji istražuje pronašla i pet ukosnica što ukazuje da je riječ o ženskoj osobi.

– Krajem prvog i tijekom drugog stoljeća u modu su ušle raskošnije frizure i pojava umetanja perika pa je za njihovu izradu trebao veći broj ukosnica – dodaje Višić-Ljubić.

Svako otkriće je itekako važno za Salonu, pa tako i ovo jer upotpunjuje saznanja o životu u glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, kao i o pogrebnim običajima njegovih stanovnika.

– Želja nam je monumentalne ostatke grobnih parcela nakon potrebne konzervacije i restauracije primjereno prezentirati kako bi zajedno sa već izloženim dijelom nekropole postali podsjetnik na nekoć velebni prilaz gradu Saloni – ističe viša kustosica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. travanj 2021 00:31