Ima li kraja ljudskom nemaru i nebrizi? Obnavljati stambeni prostor u povijesnoj jezgri je poželjno, ali kako nekome uopće može pasti na pamet stavljati vreće šuta po spomenicima?!
Ispred crkve Domino na vrhu Široke ulice u središtu Dubrovnika je grobnica klesara i graditelja, jer taj je vjerski objekt u svojoj bogatoj povijesti bio sjedište bratovština, pa i onog zidara i kamenara, navodi se u zapisima.
Oku svakog prolaznika itekako je vidljivo da grobnica nije u zavidnom stanju. U što je gledao onaj koji je bez trunke osjećaja za baštinu naslagao na tu grobnicu gomilu šuta, teško je shvatiti, pa i kad je istovar samo privremene naravi.
Odložiti vreće dok ne dođe kamion moglo se na bilo kojem dijelu ulice, ali zašto je kao privremeno odlagalište netko odabrao baš grobnicu staru sigurno više od pola stoljeća!?
Jedino ako ta persona nije u nekom paralelnom svemiru dobila dozvolu za to!
A gdje su komunalni redari i konzervatori, posebno je pitanje.
