StoryEditor
ObalaPrilagodili su se

Mještani Žednoga ‘udrili kontru‘ koroni i okupili se pred patronovom crkvicom: ‘Na Svetoga Mavra smo picavali iz škole, pa smo i s posla‘

21. siječnja 2021. - 13:28
Vladimir Dugandžić/Cropix

Ni korona-pandemija nije uspjela prekinuti više od 700 godina čuvanu tradiciju kada se mještani Žednog na dan svoga zaštitnika svetoga Mavra pomole u njegovoj crkvici.

Sakralni objekt na otoku Čiovu koji datira s kraja 13. stoljeća otvara se samo jednom godišnje, kada se u njemu služi misa. Tako je bilo i u petak (jučer), ali u nešto drukčijem ritmu, budući da se zbog epidemioloških mjera službeni obred nije održao u crkvici svetog Mavra, nego u župnoj crkvi sv. Ivana Trogirskog u Žednom.

No, većina Žednjana se nakon mise, koju je predvodio don Stipe Žuro uz asistenciju don Dražena Balića, spustila do stare crkve. Otvorili su vrata, upalili svijeće te na livadi oko zaštićenog kulturnog dobra sami se pomolili svom patronu.

– To je naša tradicija! I ka dica na ovi dan nismo išli u školu, picali smo ka šta danas picajemo posal – kroz osmijeh nam govore Mario Rajić i Stipe Roško, mlađi stanovnici mjesta na vrhu škoja, koje danas broji 120 duša.

image
Mario Rajić zapalio je svijeće na oltaru svetog Mavra i nastavio tradiciju dugu sedam stoljeća
Vladimir Dugandžić/Cropix

Svake godine uoči blagdana očisti se crkva, a prije mise zabreca zvono nad ulaznim vratima, održi se misa unutar zdanja koje se 1990. godine obnovilo, te se zatim ispred crkve, na platou okruženom šumom, upali oganj.

– I danas smo vatru upalili, premda nije u crkvi službena misa, mi ćemo se uz don Dražena opet pomolit našem Mavru – zbori Žana Maravić, koja se, kao i njih dvadesetak, strmom stazom, krivudavom među maslinicima, vinogradima, dračom i stablima česmine, spustila do crkvice.

– Oduvijek smo se klanjali našem zaštitniku i njegujemo taj običaj od starina. Sami smo mi iz mjesta od 1990. do 1994. godine s don Josipom Dukićem obnovili crkvicu i okoliš. Našli smo i puno ljudskih kostiju, sada su u ovoj grobnici, a tu vam je i gustirna tko zna od kojeg doba. Na dnu smo pronašli keramički mozaik, pločice male od centimetra posložene... – vodi nas Ante Maravić do nalazišta s druge strane crkve, gdje su u nekadašnjim zemunicama obitavali i pustinjaci, pa priča i legendu o svecu:

– Štujemo ga otkad je njegova slika doplovila dolje morem, u uvalu Mavaršćica. Uz crkvu su se stari ukopavali, no kada se pojavila kuga, preselili su se gore, na vrh otoka, i stvorili naselje, tamo gdje je sada crkva svetog Ivana Trogirskog – dobili smo i lekciju iz povijesti.

– Mi mlađi sada čistimo i stazu do crkve, lani smo unutra ugradili LED rasvjetu na akumulator, čuvamo našu baštinu – dodaje Dario Rajić, dok nam Žana Maravić diktira imena okupljenih, sve redom članovi mladih obitelji: Mate i Anđela Maravić, pa Stipe, Tamara i Nina Roško, Dragan i Kristina Maravić, Ante Maravić, Anamarija Rajić, Mario i Dario Rajić, kao i Ružica Kovačević Bilić, dogradonačelnica Trogira, kojem administrativno pripadaju.

– Trudimo se očuvati baštinu, no pravo bogatstvo su mladi koji su ostali u mjestu; sada je 33 djece do 15 godina u ovom mjesnom odboru. Žive tu, par minuta do Trogira, gdje većina radi, a u Žednom imaju veću kvalitetu života nego u gradu – kaže Kovačević Bilić dok se penjemo u "selo", pred župnu crkvu gdje se u povodu blagdana svetog Mavra održavaju dvije mise, ove godine bez procesije s kipom, bez druženja i domjenka.

– Morali smo se prilagoditi, moramo paziti na mještane. No, bit će opet sve po starom dogodine – optimističan je Ivo Škaro, predsjednik Mjesnog odbora Žedno, inače i remeta u crkvi, pa naglašava kako je u svoj ovoj muci ipak nešto i dobro:

– Umjesto domjenka, novac koji za feštu svetog Mavra osigurava Grad Trogir, 5000 kuna, usmjerit će se za pomoć potresom pogođenim područjima u Baniji.

image
Remeta Ivo Škaro i don Stipe Žuro ispred župne crkve
Vladimir Dugandžić/Cropix

A dobro je u ovome mjestu što su stanovnici složni kada su radovi za uređenje Žednog u pitanju – mladi su "skockali" društveni dom, prostor za druženja, proslave rođendana, krštenja... Jer kod Žednjana dice ima.

Dvadesetak ih je u vrtiću "Sunce", sada je krštena mala Marta, a još ih je dvoje na putu!

– Mi stariji ćemo čuvat tradiciju – dodaje Branko Bartulović, čija su majka i supruga pokopani u Žednom iako on živi u Arbaniji.

I obvezno se pokloni svetom Mavri, kao i susjed mu iz Arbanije Frane Uljević. I dok su stariji na "braniku" povijesti, oni mlađi su zasukali rukave za uređenje svoga mista! Kažu oni: "Dišemo ka selo, živimo ka selo, i nastavit ćemo tako..."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

01. ožujak 2021 08:07