Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama na drugom je čitanju u Saboru, no čini se da je zakonodavac malo usporio pa će, umjesto ovog tjedna, kako je bilo najavljeno, svoje prijedloge dostaviti Vladi tek idućeg četvrtka. U međuvremenu predstavnici saborske oporbe i aktivisti temu i dalje drže na stolu, smatrajući da je riječ o jednom od ključnih zakona koji će odrediti budućnost generacijama.
– Sjećate li se privatizacije devedesetih godina? – zapitala je stoga nekidan građane okupljene na tribini u Dubrovniku Urša Raukar, saborska zastupnica Zeleno-lijevog bloka.
– Tada su svi šutjeli o kriminalu koji se događao, tek kasnije smo shvatili da smo ostali bez industrije, bez poljoprivrede, da su nam svi hoteli prešli u vlasništvo stranih vlasnika. Ostala nam je samo monokultura turizma. Ovaj zakon, koji za cilj ima privatizaciju obale, ostavit će nas bez našeg prirodnog resursa, općeg dobra.
’Izigrano lokalno stanovništvo’
Da bi pojasnila kako je po ovako predloženom zakonu lokalno stanovništvo apsolutno izignorirano, osim toga što će im se ponuditi poslovi komunalnih redara, Igra Šain Kovačević iz Nove ljevice govorila je o članku koji uređuje davanje koncesijskih odobrenja nad plažama, koja bi ubuduće trebala biti koncesijske dozvole.
Koncesijska odobrenja tražili su do sada uglavnom lokalci, mali obrtnici i poduzetnici koji su se bavili, primjerice, iznajmljivanjem kajaka, pedalina, prodajom sladoleda, pića, najmom bicikla ili skutera... Umjesto koncesijskih odobrenja, koja su se u pravilu davala na godinu dana, dozvole će se, po novome, moći davati samo na neuređene plaže, i to na pet godina.
’Tko da više’
– Istina je da su ta koncesijska odobrenja bila vrlo jeftina, a još je veći problem bio što nisu postojali nikakvi kriteriji. Ali sada, po novome, koncesije se daju na uređene plaže, a koncesijske dozvole samo za neuređene, pri čemu je jedini kriterij novac! Dakle, ide se na javno prikupljanje ponuda, i tko više da, njegova djevojka.
Naravno da bi naši mali lokalni poduzetnici i obrtnici mogli vrlo lako ostati bez toga dijela zarade jer veliki investitori mogu dati puno više. Osim toga, ranije su sredstva od koncesijskih odobrenja išla sto posto lokalnoj zajednici, a sada ide samo 70 posto, što se opravdava činjenicom da se ide na javno prikupljanje ponuda pa se može “ubrati” više. Plaže koje nisu u koncesiji prirodne su plaže pa nam zapravo poručuju da ih moramo sve urediti, drugim riječima, betonirati, jer se kao “divlji” narod, zamisli, kupamo na plažama bez tuševa i sanitarnih čvorova! – upozorava Šain, inače županijska vijećnica Nove ljevice s Korčule.
Upravo o koncesijskim odobrenjima najviše je do sada govorila Ivana Marković, gradonačelnica Supetra, jer iz prve ruke svjedoči kako se to odvijalo do sada pa joj je vrlo jasno i što bi se s novim zakonom moglo dogoditi u budućnosti.
– Do sada sam više puta kritizirala to što su se koncesijska odobrenja dobivala po sistemu “najbržeg prsta”, odnosno tko da prvi, a sada ćemo imati još neprihvatljiviji “tko da više” sistem. Jer na sve će prestižnije plaže, poput, recimo, Zlatnog rata, doći ljudi koji imaju novac, uprihodit će što mogu ljeti i onda će se zimi pokupiti, do iduće sezone.
Naši mali lokalni poduzetnici i obrtnici ne mogu konkurirati hotelskim kućama i imućnim ponuđačima. Ja sam predlagala da se izrade kriteriji za izdavanje tih dozvola po kojima bi se gledalo koliki je doprinos lokalnoj zajednici. Znamo da uvjet ne može biti mjesto stanovanja jer bi to bilo protuustavno, ali da novac bude jedini i presudni kriterij, to je katastrofa. Mi ćemo imati situaciju da će u listopadu, kad završi sezona, svi otići s otoka s novcem, a nama šta bude. Ovako nam domaći ljudi privređuju, zaposleni su i plaćaju porez, što je dugoročno korisno cijeloj zajednici – smatra supetarska gradonačelnica i dodaje da ona pozdravlja dozvole.
Napominje i kako je do sada od koncesijskih odobrenja sav prihod išao jedinicama lokalne samouprave, a po novome bi nam uzimali 30 posto. Pritom bismo još imali obavezu zapošljavanja komunalnog redara.
– A od čega ćeš ga platiti? Smanjili su nam prihod i od koncesija, lani nismo imali niti sto tisuća kuna godišnje. Mi smo lani raspisali natječaj za komunalnog redara i nitko se nije javio. Nikome se tu od domaćih ljudi to ne da raditi. Znači, donosi se zakon koji se neće moći provoditi, nego se prepušta lokalnoj samoupravi da se prpa – kaže supetarska gradonačelnica.
– A šta oni misle, da će se krupni kapital i investicijski fondovi baviti pedalinama? Dajte, molim vas! – komentirao je Josip Bilaver, državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture.
’Nismo stigli’
– Mi mijenjamo lošu praksu koja je bila do sada, za koncesijska odobrenja nije bilo natječaja niti su postupci bili transparentni. Sistem “najbržeg prsta” je loš! Ono što vidimo kao najbolji instrument jest javni natječaj i nije nužno da dobije onaj tko ima najveću financijsku ponudu. U natječaj se mogu ugraditi i drugi kriteriji koji će biti na raspolaganju jedinicama lokalne samouprave, a koja su u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi. Mi na taj način povećavamo prihod jedinicama lokalne samouprave i uvodimo transparentnost u te postupke.
Postoji niz elemenata koje Zakon o javnoj nabavi dopušta po kojima se može zaštititi lokalno stanovništvo – objasnio je Bilaver.
Na pitanje znači li to što kasne s izmjenama zakonskog prijedloga da će ih biti više, odgovorio je da će “biti nešto sitno, ali da nisu još sve stigli”.
– Još uvijek radimo na konačnom prijedlogu da bude stvarno dobar – uvjeren je državni tajnik, a mi ne sumnjamo da predlagače čeka još jedna duga i burna saborska rasprava.