Koliko se da čuti iz tih krugova - uobičajeno hermetički zatvorenih za novnare koje ne poznaju dobro - akciju vode zagrebačke snage Ravnateljstva policije. U suradnji sa šibenskim Općinskim državnim odvjetništvom.
Uglavnom, neki su ljudi u Splitu sigurno, za Šibenik i Murter tek ćemo vidjeti, u petak odvedeni na kriminalističko istraživanje. Zbog sankcionirane jahte “Irina VU”, koju se povezuje s ruskim vlasnicima, obitelji tajkuna Ališera Usmanova, odnosno njegovom suprugom Irinom Viner Usmanovom. Iako nam je Usmanov nekidan javio da “ni jahta, ni žena više nisu njegove”.
Hrvatska posada je – podsjetimo – jahtu odvela iz Hrvatske u Tursku početkom listopada prošle godine. Prošavši prije toga bez problema graničnu kontrolu u Dubrovniku.
U petak navečer ipak smo uspjeli osigurati bitne elemente vijesti. Neslužbene, ali pouzdane: zbog isplovljavanja ruske jahte “Irina VU”, koja je iz Hrvatske otišla u Tursku iako je bila pod sankcijama, obavljeno je kriminalističko istraživanje kojim je zasad obuhvaćeno osam osoba, šest s područja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, a dvije s područja šibensko-kninske PU, doznajemo iz policijskih izvora.
Od njih osmero, četvero je i službeno uhićeno. Svi u Splitu. Troje su članovi posade koji su jahtu jesenas odveli iz betinskog brodogradilišta na Murteru, a četvrti uhićeni je bivši zapovjednik jahte “Irina VU”. Istraga se nastavlja idućih dana, kažu u policiji.
Mediji su u petak spekulirali da je splitski dio akcije povezan upravo s posadom. Nekidan smo kratko razgovarali sa splitskim kapetanom koji je do nedavno bio zapovjednik “Irine VU”. Namjeravali smo ga bili pitati zna li išta o cijelom slučaju: pod kojim okolnostima je brod isplovio iz betinskog škvera početkom lanjskog listopada, tko je upravljao jahtom na putu u Tursku, jesu li posada i zapovjednik znali da ne smiju iz škvera jer je jahta blokirana i ima li on, kao prethodni zapovjednik, kakvu ulogu u svemu, je li kući u Splitu ili je na negdje na moru.
Samo nas je kratko odbio.
Ne znam je li pretražen i njegov dom, budući da policija javlja “kako je u tijeku provođenje dokaznih radnji pretrage doma i drugih prostorija na više lokacija”. Zvali smo ga opet u petak, poslali mu i poruku. Bez odaziva. A poruka je ostala neisporučena.
Kako stvari stoje, jedan od četvero uhićenih Splićana najvjerojatnije je on - bivši zapovjednik „Irine VU”.
Službeni policijski izvori ne govore ništa o tomu je li među uhićenima i novi zapovjednik broda.
Pokušali smo dobiti po koju informaciju i u Šibeniku, ali s malo uspjeha. Šibenski lučki kapetan Robert Baljkas, u čijem se zapovjednom području nalazila jahta, u petak nam nije odgovarao na pozive. Jest na poruke, ali kratko. Pitali smo ga je li priveden ili je na slobodi.
”Ne mogu se javiti.” “Žao mi je, ne mogu vam odgovoriti.” To je sve što smo dobili.
Šef murterske ispostave šibenske Lučke kapetanije Andrej Mudronja - u čijem se najbližem susjedstvu nalazi betinsko brodogradilište iz kojeg je jahta otišla jesenas, a da se to ne dozna više od sto dana, odnosno do sredine siječnja (iako je “Slobodna Dalmacija” još u studenom javila da broda nema u škveru i o svemu pitala državne vlasti, prije svega u Ministarstvu vanjskih poslova, čiji državni tajnik Frano Matušić vodi “sektor sankcije”, ne dobivši nikada odgovor) - javio nam se telefonski. Tek 22 sekunde. Dovoljno da poruči kako ne može reći baš ništa.
Podsjetimo da je Oleg Butković, potpredsjednik Vlade i ministar mora, prije tjedan dana kazao da preuzima “punu odgovornost” za sav cirkus oko jahte, zbog čega da će razriješiti troje ljudi iz sustava. Među njima i lučkog kapetana u Šibeniku, kao i šefa ispostave u Murteru.
To je razlog radi kojeg smo ih u petak pokušali kontaktirati, ne želeći ništa prejudicirati.
Propisi, struka, logika i izjave državnih dužnosnika nezaobilazno upućuju na šibenske (murterske) pomorske vlasti kao one koje su neposredno trebale zapečatiti brod, obavijestiti škver, posadu i predstavnike vlasnika da je “Irina VU” pod sankcijama.
Moguće i da jesu! Doduše, morali su i nadzirati provođenje sankcija, odnosno pripaziti da brod ne ode.
Treći, odnosno u hijerarhiji prvi, kojeg je ministar Butković najavio razriješiti je načelnik sigurnosti plovidbe u Ministarstvu mora - tu dužnost obnaša kap. Siniša Orlić - jer hrvatske lučke kapetanije, kao ni ostali iz sustava državnih službi, poput carine, pomorske granične policije i slično, nisu pojma imale da postoje ikakve sankcije ili ograničenja za “Irinu VU”.
Pa su joj u Dubrovniku dopustili odlazak iz zemlje. Najprije u Tursku pa tko zna kamo, budući da joj se od 11. listopada (dva dana nakon dolaska u egejsku luku Didim) gubi “satelitski” trag.
Hrvatske vlasti tek su po izbijanju afere, proteklog tjedna, odnosno sto dana prekasno, upisale zabilježbu ograničenja raspolaganja u brodski upisni list, koji vodi splitska Lučka kapetanija, i najavile oduzimanje plovidbenih dozvola.
O svemu smo detaljno pisali i otkrivali djelove slagalice, uz gotovo pa ignoriranje državnih službi. Ukratko, nema koga nismo pitali o čitavom slučaju, a rijetki su odgovarali, cijedeći škrto riječi.
Pitali smo MUP, DORH, Ministarstvo mora i Ministarstvo vanjskih poslova kako je sve to moguće, jesu li šibenske, odnosno murterske lučke vlasti zaista zapečatile brod i obavijestile škver, posadu i vlasnika, postoji li dokument koji to potvrđuje... To su pitanja ključna za njihov pravni položaj i službu.
Pitali smo u kakvoj poziciji je hrvatska posada broda: smiju li doma, osobito zapovjednik, prijeti li im kazneni progon i zna li se gdje su.
Tada još nismo bili znali što smo čuli u petak kasno popodne – da su pomorci obavili transfer jahte u Tursku i u međuvremenu se mirno vratili u Split! Gdje je policija sada uhitila troje.
Čeka se još što će biti s novim zapovjednikom i još jednim članom posade. (Bilo ih je ukupno petoro na brodu).
Koliko smo čuli, novom mladom zapovjedniku to je bilo prvo putovanje u svojstvu najodgovornije osobe na brodu. Navodno je prethodno plovio na „Irini VU” kao prvi časnik, asistirajući starom zapovjedniku. Navodno je ostatak posade skupljen za tu jednu jedinu plovidbu u Tursku. Podsjetimo, jahta plovi pod hrvatskom zastavom, luka upisa joj je Split, duga je 45 metara, a 2012, godine kupljena je nova za 8,5 milijuna funti.
Nejasno je još jesu li ljudi s broda imali pomoć s kopna i čiju. Ima li odgovornosti škverske uprave i još štošta. Mnogo je pitanja, a nijedan odgovor.
Naprimjer, ako je za sankcije znao samo vrh države, tek desetak vitezova okruglog stola, i ako se te sankcije nigdje nisu vidjele, ako nigdje nisu bile upisane, ako lokalne lučke vlasti nisu zapečatile brod, obavijestile posadu, vlasnika i škver, ako je granična kontrola u Dubrovniku propustila jahtu ne nalazeći razloga zadržati je – ima li onda ikakve stvarne osnove sutra za sud?!
A što ako su pomorci ipak znali: ako im je usmeno rečeno, ako im je netko prišapnuo da se u sustavu ništa ne vidi i da slobodno mogu na granični prijelaz?! Da ne moraju bježati! U tom slučaju bit će ključno je li im Kapetanija zaista uručila dokument o pečaćenju, što bi nas vratilo na pitanje dgovornosti lokalnih pomorskih vlasti.
Hm, time će glavu razbijati institucije. I tko zna dokle će ih ta pitanja odvesti, hoće li račun platiti pojedinci s kraja lanca? Ili ćemo se malo uspinjati uza nj?!
A možda je sve samo predstava: oko tih ruskih sankcija u nas, ionako je sve mutno ko gusti sok. Sa šlagom...