Budite ljubazni i pravite se blesavi. To su jedina dva uvjeta. Pri čemu ovaj prvi i ne morate nužno ispunjavati.
Tako u hrvatskim institucijama obučavaju osoblje za rad u službama kojima u opisu posla stoji odnosi s javnošću. U Državnom inspektoratu, na primjer. Pitali smo ih najjednostavnije moguće pitanje. A dobili smo odgovor da smo glupi. I da ih više nikad ništa ne pitamo.
Pitali smo kada će početi rušenje bespravno izgrađenih objekata na Vruji, najavljeno za početak svibnja, a odgovorili su nam da će početi.
“Državni inspektorat proveo je otvoreni postupak javne nabave radova uklanjanja nezakonito izgrađenih građevina na lokaciji uvala Vrulja Pisak. Odluka o odabiru ekonomski najpovoljnije ponude objavljena je u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH dana 5. svibnja 2023. godine. Postupak javne nabave miruje do izvršnosti spomenute Odluke o odabiru. Rušenje nezakonito izgrađenih građevina na lokaciji uvala Vrulja započet će nakon sklapanja ugovora o javnoj nabavi s izvođačem radova u rokovima određenim u ugovoru”, stoji u dopisu dobivenom iz Državnog inspektorata.
Surfajte pa nađite!
Što nam je, dakle, postalo poznato nakon ovakva odgovora, ako izuzmemo činjenicu da se Vruja ne piše Vruja nego Vrulja.
Da je proveden otvoreni postupak javne nabave? Ne, to smo znali i prije.
Da je odluka o odabiru ekonomski najpovoljnije ponude objavljena u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH? Pa koga briga, recite tko je odabran, a to, zanimljivo, nećete, barem ne službeno, nego javnost upućujete da surfa po vašem Elektroničkom oglasniku. I da prije crkne nego išta pronađe.
Da postupak javne nabave miruje do izvršnosti spomenute odluke o odabiru? Pa zašto niste rekli kada će odluka o odabiru postati izvršna!
Da će rušenje nezakonito izgrađenih građevina na lokaciji Vruja (zapamtite, Vruja!) započeti nakon sklapanja ugovora o javnoj nabavi s izvođačem radova u rokovima određenom roku? Pa zašto niste rekli kada će biti sklopljen ugovor i o kojim se to rokovima radi!
Budite ljubazni i pravite se blesavi. I ne brinite, niste jedini.
U konkurenciji Innecta iz Sinja i Završnih radova Krešo iz Krapinskih Toplica, posao rušenja bespravnih objekata na Vruji dobila je tvrtka TGT Adriatik iz Pule. Procijenjena vrijednost radova je 283.000 eura bez PDV-a, a oni su bili najpovoljniji s 254.283 eura. S PDV-om se to penje na 317.854 eura.
Nazvali smo TGT Adriatik, oni sigurno znaju kada bi mogli početi s radovima. Javio se ženski glas.
- Molim?
- Dobar dan, jesam li dobio tvrtku TGT Adriatik?
- Aha.
- Poštovanje, ovdje novinar Slobodne Dalmacije, možete li mi dati neku odgovornu osobu s kojom bih mogao popričati vezano za radove koje ćete obaviti za jedno rušenje bespravnih objekata prema rješenju Državnog inspektorata?
- (Tišina)
- Halo, čujete li me?
Svi su na putu
- Nazovite ministarstvo.
- Koje ministarstvo?
- (Tišina)
- Halo?
- Ne znam vam ja ništa o tome.
- Dajte mi nekoga tko zna.
- Nazovite ministarstvo, oni vam sve znaju.
- Državni inspektorat je objavio da je vaša tvrtka dobila pos...
- Ništa vam ja ne znam, nisam informirana.
- Valjda u vašoj tvrtki ima netko tko zna?
- Svi su na putu. Do viđenja.
Eto. Pravi se blesav. A ljubazan, kako ti se da.
Tvrtka TGT Adriatik osnovana je 1995. godine, a vode je Emil i Mirela Jakša. Unatoč tome što su dosad mnoga rušenja za državu obavili, u javnosti se o njima malo zna. S obzirom na to da se na službeni telefon javljaju s “molim” i “aha”, nije ni čudno.
Na telefon se uopće ne javlja Stipe Latković. Bespravni graditelj iz Vruje. Tajkun čije je vrijeme očito prošlo. Njemu će, nakon što rušenje napokon bude obavljeno, država ispostaviti račun. A rušit će se praktično sve što je Latković na Vruji u posljednjih dvadeset godina izgradio. Od ceste koja vodi do njegova resorta, grada vode i vjetra kako ga je nazvao, do lukobrana, betonske obale, vodospreme, svih zidova...
Problem je samo što nitko još ne zna kada će rušenje početi. No, bit ćemo uporni. Ljubazni. I praviti se blesavi.