StoryEditor
ObalaIZ EKSKLAVE

Gosti s kruzera promoviraju nam beskontaktni turizam

Piše Antun Masle
23. lipnja 2021. - 11:10
Tko prekrši pravila, biva smjesta izopćen i vraćen natrag o svom trošku. Ma je li to kruzer ili pritvor?Tonči Plazibat/Cropix

Objavljeno je istraživanje na temu tko se najmanje, a tko najviše boji Covida-19.

Prema rezultatima, manje se boje obrazovaniji, a više oni manje obrazovani. Manje se boje bogati, a više siromašni. Najmanje se boje ekstrabogati. U svojim enklavama od obijesti oni pandemiju slabo doživljavaju. Ne plaše ih putovanja, strane zemlje, stari i novi sojevi.

Vidi se to i u nas u Dubrovniku. Debelo potkoženi stižu na luksuznim jahtama, usidre se gdje ih volja i uživaju u plavetnilu mora oko Elafita, Lokruma ili Cavtata. Sve im je na jednom mjestu i ne moraju se miješati s pukom. Jahti ne fali, čini se da ih je isto kao i prošlih godina, ali fali običnih turista, one mase koja nosi sezonu. Trč, trč pa gost.

Sve sami divovi

U naš kafić dosad urijetko navrati koji stranac. Uglavnom solo. Jedina spomena vrijedna ekipa bile su tri djevojke iz Portugala koje su ostale sat-dva i popile par pića u kombinaciji piva - travarica i to na sugestiju domaćina.

Pričaju, doletjele su iz Madrida do Zagreba, po slijetanju iznajmile auto i pravac jug Zagreb – Plitvice - Zadar – Šibenik – Split i na koncu Dubrovnik. Impresije? Kažu da su nas zamišljale tamnoputima poput Portugalaca, a kad ono dosta svjetloputih. Je, je mislim se slušajući, razne su vojske stoljećima tuda špartale, od crnomanjastih s istoka do svjetlokosih sa zapada. Mora se to vidjeti na domorocima.

Začuđene su bile i visinom naših djevojaka i mladića. E tu smo im prodali foru za koju ne znam je li znanstveno utemeljena, ali mi se oduvijek sviđala. Dakle, naši su ljudi visoki zbog visokog postotka boksita u tlu. Crvena zemlja se, je li, miješa s vodom koju pijemo i eto tute rastu sve sami divovi. Nije loša teorija. Kako se ono reče, ako nije u skladu s činjenicama, tim gore po činjenice.

A cijene po Hrvatskoj? E tu su iznenađene iako znaju da je Europa svugdje skupa kad je riječ o užicima. U Portugalu kava košta pola eura, a nigdje drugo, pa ni u nas, ne može se dobiti ispod eura i pol. Isti je odnos i prema drugim pićima i hrani. Šteta što taj Portugal nije malo bliže, a ne na kraju starim Rimljanima poznatog svijeta.

Nema nazdravljanja

Uglavnom, jako su zadovoljne, a sljedeći put namjeravaju prokrstariti Crnu Goru i Albaniju, o čemu smo im podastrli naše raskošno znanje i to potpuno besplatno.

Od značajnih vijesti s juga valja svakako spomenuti i prve dolaske megakruzera. I tu ima velikih novosti. Kad se iskrcaju gosti više ne hodaju gradom po svom nahođenju, nego strogo u grupama. S domorocima komuniciraju samo uz najavu vođi grupe.

To neodoljivo podsjeća na ponašanje sovjetskih turista tamo davno sedamdesetih godina kad su dolazili u Rašicu i u Plat. Sve strogo u grupi, bez odvajanja, pod budnim okom polit-komesara koji bi pazio da netko ne ostvari sumnjivi kontakt s domaćim špijunima. Tako sad gradom hodaju kruzeraši.

Nemaju polit-komesara poput Rusa, nego vođu grupe zvali ga vodičem ili kako god, ali suština je ista. Tko prekrši pravila, biva smjesta izopćen i vraćen natrag o svom trošku. Ma je li to kruzer ili pritvor?

Iz opisanih razloga u našem kafiću ne možemo nazdraviti nikome s kruzera, a jednako tako ni onima sa skupih jahti s početka kolumne. Svatko se kloni kontakta po svaku cijenu. Gdje si bio nigdje, što si radio - ništa.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. kolovoz 2021 02:05