StoryEditor
ObalaNACIONALNA SRAMOTA

Dok Arheološki muzej slavi 200 godina rada i diči se zbirkom iz Salone, evo kako izgleda nalazište u Solinu, osuđeno na urušavanje i tiho nestajanje

Piše Hrvoje Prnjak
9. rujna 2020. - 12:14
Sve po zanatu?Hrvoje Prnjak

Ako niste znali, Arheološki muzej u Splitu osnovan je davnom odlukom cara Franje Josipa od 14. srpnja 1820., potvrđenom kroz dekret ondašnje dalmatinske vlade, sa sjedištem u Zadru, tadašnjoj metropoli Dalmacije, od 22. kolovoza iste godine...

Riječ je o prvoj muzejskoj instituciji u Hrvatskoj i čitavoj jugoistočnoj Europi, koja ovih dana slavi svojih prvih 200 godina, što je jubilej na kojiem uistinu vrijedi čestititati. Jer to nije mala stvar.

Kao što je poznato, najveći dio muzejskog postava čine artefakti iz Salone. I iako muzej nema multimedijalnu dimenziju (tek su nedavno modernizirali svoje mrežne stranice, istina, bez mogućnosti "virtualnog obilaska" kojeg nude mnogi muzeji) kao recimo antička zbirka zadarskog muzeja, šetnja uz njegove vitrine posjetitelju omogućuje da, kao kakvom vremenskom kapsulom, prođe kroz stoljeća salonitanske povijesti, koja je prethodila i osnivanju Splita.

No, u danima dok Muzej slavi i diči se svojom zbirkom vrijednih nalaza iz Salone, pogled na nekadašnje obalno uporište i luku ilirskih Delmata, potom središte rimske provincije Dalmacije, za čije je održavanje ova institucija također nadležna, izaziva dodatnu frustraciju. 

Jer je samo nalazište, po mnogima najznačajnije tog tipa u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe i dalje – uglavnom prepušteno samo sebi. Muzejski budžet, nije tajna, ne dopušta znatnija ulaganja (skuplja od košenja trave), pa tako najveći dio Salone nije pokriven video kamerama, a do nje može doći tko hoće i kad hoće (automobilom je moguće pristupiti s najmanje četiri strane, pa se tako možete "uparkirati" među ostacima amfiteatra, kod Kapljuča, odmah uz ruševine teatra, usred termi... Ma, gdje vam drago!

Najveći dio Salone nije pokriven niti rasvjetom, a kamoli kamerama, zbog čega ćete ondje u svaka doba sresti i rekreativce, i bicikliste, ali i motocikliste, zatim šetače pasa, kao i ekipice na piknicima, roditelje s djecom... U posljednje vrijeme česte su i "spontane" proslave rođendana na livadama između zidina Salone i starokršćanskih bazilika, a svemu tome treba pridodati i uvijek dokone vandale u prolazu te garnituru sumnjivih likova što se u Saloni okupljaju pod okriljem mraka ili tamo obavljaju svoje "poslove", pogotovo za izrazito hladnih zimskih dana, kad je lako moguće pronaći i ostatke narkomanskog pribora.

Ono što bi se u bilo kojoj drugoj zemlji koja uistinu drži do svoje drevne baštine čuvalo, najvećim dijelom i naplaćivalo, kod nas je "na izvol'te". Da ne govorimo o znatnijim ulaganjima u konzervaciju i rekonstrukciju.

Svi koji su ikad ušli na rimski Forum, znaju da, osim što trebate kupiti ulaznicu, prije ulaska morate proći strogi pregled i skeniranje zaštitara, gotovo ravno onom u zračnim lukama...

image
Porta bez sedrenog "dodatka"
Hrvoje Prnjak


Nadalje, u Saloni svako novo iskapanje završava "selidbom" pronađenog u muzejske vitrine ili depoe u Splitu, a nalazišta se se u pravilu potom - zatrpaju. Ili ostanu u stanju kakvog prikazuju naše fotografije, prekrivena ceradom, uz rukom pisanja "upozorenja". Ne daj bože da se eventualno prekriju staklom ili pleksiglasom, kako se to često u svijetu radi kako bi posjetitelji mogli "hodati kroz vrijeme"...

Ajde, nije baš da nema nikakvih novina – u Saloni se odnedavno održavaju i vjenčanja, kao što možete vidjeti na jednoj od priloženih fotografija u našoj foto-galeriji! To je valjda ta komercijalizacija, stavljanje arheološkog nalazišta u stanje samoodrživosti, o kojemu se tu i tamo također znalo govoriti.

Ljeti se, treba reći i to, naplaćuju ulaznice i na Manastirinama i kod amfiteatra, ali na ovoj drugoj točki to važi više-manje samo za strance. I za one koji se neće drsko oglušiti na pokušaj mladića i djevojaka angažiranih preko student-servisa.

Kad smo već kod stranaca, kod Kapljuča smo viđali čak i kampere u ilegalnom boravku. Kad vide da tu nema čuvara, video-kamera ili bilo kakve zapreke, normalno da štedljiviji među turistima u Saloni prije svega vide – odličnu lokaciju za besplatno kampiranje.

Urušavanja i devastacije se samo gomilaju, a malo toga se poduzima. Ne računamo li "sanacije" trulim drvenim gredama. Nakon svake nove devastacije, iz Muzeja možemo čuti tek stručna pojašnjenja što se dogodilo – kao kad se krajem 2015. odlomila gromada teška više stotina kilograma kod velikih gradskih vrata (Porta Caesarea), iz ere cara Augusta, nakon čega su iz Muzeja "umirili" javnost tvrdnjom kako "vrata nisu urušena, već se radi o sedri, točnije, utvrđenom vapnencu koji je nastao uslijed kapanja vode, a zbog različitih vremenskih uvjeta i hladnoće sedra se odvojila od Cezarevih vrata i to nitko nije mogao spasiti"...

Sva sreća da se u trenutku urušavanja nitko nije zatekao u blizini vrata, jer bi, eto, urušavanje lako moguće platio i glavom. I sasvim bi mu svejedno bilo je li u pitanju sedra ili...

Platio bi to onako kako Salona, kojoj tepamo i da je arheološki lokalitet broj jedan u Hrvatskoj, i nalazište u rangu Pompeja, plaća našu višegodišnju nebrigu. Tko je spomenuo saniranje, obnovu i sve te u Saloni očito suvišne pojmove?!

Istina, krajem lipnja solinsko Gradsko vijeće donijelo je odluku o pokretanju postupka izrade plana upravljanja arheološkim područjem Salone, poručujući kako žele biti aktivnije uključeni u upravljanje lokalitetom. Pritom, kako je kazao gradonačelnik Dalibor Ninčević, ne žele "isključiti" Arheološki muzej u Splitu, ali je i istaknuo kako su "došla neka nova vremena, pa osim održavanja i očuvanja, treba postići da lokalitet može biti i samoodrživ". Sve to na temelju ovlaštenja Ministarstva kulture, od kojeg je Grad Solin još ranije tražio da se Salona proglasi strateškim projektom, e kako bi se olakšalo upravljanje i nalaženje financijskih izvora za brigu o Saloni... Jer, očito je da Muzej sa svojim financijskim i drugim kapacitetima jednostavno ne može osigurati potrebni iskorak, unatoč najboljoj volji tamošnjih profesionalaca i zaljubljenika u povijest.

Hoće li sve to formalizirati i odigrati, na zadovoljstvo svih aktera ove priče i, naravno, zainteresirane javnosti, prije nego ostaci ostataka Salone potpuno nestanu pred nebrigom i vandalizmom – pitanje je za milijun kuna. Ili ćemo na koncu govoriti tek o hrpi kamenja...

image
Zub vremena čini svoje
Hrvoje Prnjak
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

01. prosinac 2020 14:37