StoryEditor
Obalavrebaju napasnici

Damir Buntić iz zaleđa Vodica savjetuje: ‘Ne čekajte, berite masline da ih muha ne obere! Ne samo da ćete izgubiti na količini, već i na kvaliteti‘

Piše Zdravko Pilić
25. listopada 2020. - 20:58
Damir BuntićNikša Stipaničev/Cropix

Stara maslinarska poslovica kaže "Mrtvi dan, skale van", što bi u prijevodu značilo da tada, početkom mjeseca studenoga počinje i berba najvažnije dalmatinske uljarice, majke i hraniteljice – masline.

No vremena se mijenjaju, mijenja se i klima, pa se mijenjaju i običaji – uljare su proradile već početkom listopada, jednako kao i maslinari, koje se već dade vidjeti u maslinama. A onima koji budu čekali, moglo bi se dogoditi da im urod bude znatno manji. Jer, godina i onako, kako procjenjuje inženjer agronomije Damir Buntić, i sam maslinar i tajnik Udruge dalmatinskih maslinara, nije pretjerano blagorodna. Ukupan urod u ​Šibensko-kninskoj županiji iznosit će od 60 do 70 posto uroda jedne prosječne maslinarske godine.

Uz more je lošije

– Urod maslina u zaleđu županije i nije loš, naročito tamo gdje su debele zemlje i gdje stabla nisu patila sušu.

No situacija uz more i u kršu, na tanjim zemljama daleko je lošija, i što se samog roda tiče, ali i plodova koji su dosta sitni – daje nam Buntić iz prve ruke ocjenu stanja. Uz podatak da su se prosječni randmani, prema onom što čuje od uljara koji su prerađivali ove godine, kretali od nekih 8-9 posto, do najviše 13-14 posto koliko su se masline, uglavnom oblice, "plaćale" u preradi. I tu vrijedi isto pravilo. Kod maslina koje su patile sušu, randmani su manji, a kod onih koje nisu, veći. Više je ulja u njima.

Kakva je kvaliteta, ima li bolesti?

– Moljac je imao jak napad u desetom mjesecu, i on je kod oblice oborio, na mjestima, između deset i trideset posto plodova. Sada postaje opasna i maslinova muha, koja će sa zahlađenjem biti sve veći problem.

Zato treba početi brati čim se prije bude moglo – najavljuje Buntić. Jer s jakim napadom maslinove muhe, osobito tamo gdje se nije radila zaštita, ne samo da će se gubiti na količini, nego još više i na kvaliteti ulja, zbog crvljivosti ploda. Oni koji su radili zaštitu, oni mogu malo pričekati, i zbog karence.

K tome, svoje će učiniti i jaki vjetrovi, bura, a osobito već treće jako jugo koje je puhalo prošlih dana, zbog kojeg će maslinari također imati štete. Sve u svemu, vrijeme je za berbu – poručuje Buntić.

image
Damir Buntić
Nikša Stipaničev/Cropix

– Neki maslinari vole da je ulje gorko i pikantno, drugi vole da je "mekše" pa čekaju da maslina potamni, to je stvar ukusa. Čim maslina pobijeli, odnosno požuti, čim se meso ploda odvaja od koštice ona je fiziološki zrela, spremna za branje i preradu u ulje – napominje inženjer.

Nema čega nema

U svakom slučaju, iako ovo nije godina u kojoj će se obarati maslinarski i uljarski rekordi, nije ni tako loša. Prošla je bila puno, puno gora!

– Evo, ja u svom masliniku u Grabovcima lani nisam imao skoro ništa – govori nam Buntić dok nam pokazuje svoje masline kojih je ukupno 316, na površini nešto manjoj od jednog i pol hektara.

Kada se odbije dvadesetak mladih stabala i nekih 70-ak precijepljenih, koja (još) nisu na rodu, dobije se nekih dvjestotinjak stabala na kojima bi moglo biti u prosjeku nekih tridesetak kilograma roda. I svašta Damir ima, svakih je tu sorti, kao u rajskom vrtu – ima tu pored oblica, skradinskih krvavica, istarskih bjelica i jedna buža, pa i stranih, introduciranih sorti, kao što je to marokanski picholine, prijatelji su mu dali i par paićuša, iz omiškog kraja, koje je on posadio...

image
A lipote, Bože mili...
Nikša Stipaničev/Cropix

Od talijanki ima lecina, pendolina, coratina, ima i grčku sortu koroneiki, a sada je počeo precjepljivati na oblice i jednu tursku sortu – gemliku, koja mu se pokazala odličnom. Svašta Damir ima, kad bi se uzimale i ove koje ima po jednu, ima i više od dvadeset sorti u svom masliniku, koji je uređen i pokošen, ravan kao da je bilijarski stol u pitanju.

Očito, trebao je doći "lala" iz Vojvodine pa da ovi naši Dalmatinci vide kako se masline uzgajaju? – komentiramo međusobno ja i fotoreporter Nikša, koji je iz Tribunja, pa se sjeća svojih "čupanja" maslina, kad moraš dobro gledati di staješ, da ne bi glavu izgubio među grotama. A ovdje sve ravno, obrađeno, ko da su bundeve, ili lubenice, bostan u pitanju!

– A ne samo da su internacionalne sorte, nego su i berači – smije se naturalizirani Vodičanin, koji je rodom Vojvođanin kao i supruga mu Ksenija.

Englez iz Otavica

– Tu mu je od brata sin, koji se rodio i živi u Engleskoj, Luka, on je gori na skalama. Tu mi je i prijatelj Keith Morris, Englez s kojim sam radio u jednoj švicarskoj humanitarnoj organizaciji, agronom koji je u mirovini, i sad živi u Otavicama kod Drniša. Zaljubio se u ovaj kraj, tamo ima jedan lijepi voćnjak, i došao mi je pomoći.

Tu je i susjeda Goga Jamaković, ona je Bosanka, tamo je rođena, živjela je u Zagrebu, a sada smo susjedi u Vodicama, i na koncu, isto susjeda, Zdenka Vonja, koja se ove godine vratila iz Australije, isto je s kontinenta, Sisačko-moslavačka županija, a sada i ona tu živi... – uživa Damir u priči, i u dobrom društvu, a i u lipom vrimenu kojim nas je počastio kraj tjedna, pravom beračkom. Ne može ovo ulje ispast loše nikako, kad je toliko puno različitih sastojaka u njemu, i kad ga je toliko ljudi dobre volje pravilo. Bit će tu, procjena je gazde, 6,5 do sedam tona roda.

image
Ksenija Buntić, iako je po struci prosvjetna radnica, spretno rukuje s tresačem maslina, spojenim na akumulator
Nikša Stipaničev/Cropix

Randman je nekih 12 posto, pa koliko je to ulja, možete i sami izračunati. Supruga Ksenija, iako je po struci prosvjetna radnica, spretno rukuje s tresačem maslina, spojenim na akumulator.

Tko bi to sve na ruke pobrao, samo s "češljem". I ovako im berba uzme svake godine barem deset dana, ona je – ispada tako – najzahtjevniji posao u masliniku.

– Škaranje i precjepljivanje uzme nekih dvadeset dana, ako dan traje nekih deset radnih sati. Malčiranje mi uzme od tri do pet dana, ovisno o godini.

Prskanje, ove godine sam išao češće s prihranom, i što zaštita, nekih deset puta po tri sata, ajde i to je nekih tri dana, i par dana uzmu još neke sitnice. I deset do 14 dana berba. I to vam je to na godišnjoj razini! I ulje naravno, pravimo isti dan, već u osam ili devet sati je u bačvi, ovisno kad se dođe na red – kaže Buntić koji, evo, i u praksi potvrđuje da i sam radi ono što savjetuje svim drugim maslinarima.

Držeći se onog da "Dobar pastir što kaže inom, to i svojim potvrđuje činom".

Muka s lecinom

U Grabovcima, koji su u vodičkom zaleđu, vegetacija kasni jedno dva tjedna u odnosu na Vodice, govori nam gazda. Lani je tako lecino brao petog listopada, a ove godine dva tjedna kasnije.

Ova je talijanska sorta dobra uljarica, ali ga je teško brati, jer je plod dosta sitan. Pomalo je divlji, razbarušen i bujan. Poškaraš ga, a za mjesec dana kao da i nisi bio u njemu! Teško ga je obuzdati. Zelene grane idu u malč, služe za ekološku gnojidbu, pa se tako sve vrti ukrug.

A onda je stigao i za mene osobno najlipši dio berbe – "Ajmo vamo, kava, čaj, sok, pivo, vino!" – kašete za branje pretvorile su se brzo u klupe za sidenje.

Napokon i jedna prava, domaća, dalmatinska rič, fraza, izraz – "Šta'š popit?". I Keith je razumi, i on je sija, uzeo prst vina i uzdanija. Ka da je tija reć – "A lipote...". Obišao je dvanaest zemalja u svom radnom vijeku, otkako je otišao iz svog Manchestera, i na koncu, kad je sve to vidio, u mirovini se skrasio kod nas. U Otavicama, i kod prijatelja Damira u maslinama, među grdelinima i verdunima što pivaju nad našim glavama. Pametnome dosta, glupom mo'š pisat kol'ko oš. Utaman! Džaba! Nizašto!

Živili ljudi, uživajte, vidimo se i dogodine!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

03. prosinac 2020 11:41