StoryEditor
ObalaPROJEKT ‘Snažna žena – snažna zajednica‘

‘Da sam uzeo olovku i skicirao kakva pomoćnica treba biti, ne bi bila drukčija!‘

Piše Maja Vejić
24. siječnja 2022. - 09:50

Starost ne mora biti teška i usamljena, samo se trebaju spojiti dobra ideja, volja i empatija, i riješe se jednim potezom oba problema. Odličan primjer je projekt "Snažna žena – snažna zajednica", koji omogućuje ženama u manjim sredinama zaposlenje kao pomoć starijim osobama iz njihove sredine.

Razgovarali smo s tri gerontodomaćice i njihovim korisnicima, koji su nas primili u svoje domove i iznijeli svoja iskustva.

Na Klisu smo se upoznali s Brankom i Petrom Baričićem i njihovom domaćicom Melitom Babić.

– U sklopu projekta "Zaželi!" vidjela sam natječaj za gerontodomaćicu i prijavila sam se. Dobila sam korisnike, radi se o njih šest, i njima sam pomoć u kući. Dolazim dva, tri ili četiri puta tjedno, sat, dva ili tri, koliko treba. Odem im u dućan, u apoteku, i obavljam kućanske poslove. Počistim, pospremim, operem robu, popeglam, pomognem i u kuhanju... – govori nam Melita, koja ovaj posao obavlja tri godine, a da joj on ne pada nimalo teško, potvrdit će nam riječima da Baričeviće doživljava kao svoju obitelj.

A društvena komponenta je, uz pomoć u svakodnevnim poslovima, možda čak ono što starijim ljudima najviše i nedostaje.

– Mi smo se prvi prijavili – započela je Branka svoju stranu priče.

– Ja sam bio u bolnici, došao mi je brat u posjetu i pričao kako se počelo s tom pomoći u kući. Odmah sam zvao sina da zove Općinu i raspita se. Računam, žena je sama, nema pomoći ni od koga. Da joj netko dođe pomoći samo malo po kući, dobro je – objašnjava nam Petar.

– Već dok sam se ja vratio iz bolnice, Melita je počela dolaziti. Ma da sam uzeo olovku i skicirao kakva treba biti, ne bi bila drukčija! – sretno nam govori.

Kazuju nam i kako su u braku već dugo, smiju se da su si "ispričali već sve", pa im je drago da imaju još nekoga za razgovor. A Melita nam kaže i da je njoj drago razgovarati s njima i slušati njihove priče i iskustva.

image
Maja Delić s Ankom Listeš, korisnicom programa 'Zaželi'
Božidar Vukičević/Cropix

Otišli smo i u dom Davora i Anke Listeš, a s njima nas je dočekala njihova domaćica Maja Delić.

– Imam dvadeset i nešto godina staža, ali nisam nikad radila ništa slično ovome – počinje Maja.

– Kad smo se moja obitelj i ja doselili iz Splita u Konjsko, otvorila se ova mogućnost posla, i učinilo mi se zgodno. Nisam požalila. Relativno sam nova u ovome, tek šest mjeseci, ali dojmovi su mi dobri. Posao je specifičan, upoznaješ korisnike na jedan poseban način, ulaziš u njihove domove i živote, vežeš se za njih, zavoliš ih. Nisam samo fizička pomoć, mislim da je ovaj drugi dio posla, razgovor i druženje, jednako važan – kaže nam.

Najpotrebniji im je razgovor

– Imali smo već i drugu gospođu prije, u prvoj fazi projekta, a sad nam je tu Maja. Ovdje je dobro, imamo mir i tišinu, ali s obzirom na naše zdravlje i dob, dobro nam dođe pomoć – dodaje bračni par Listeš.

Jer, iako su jako odgovorni, paze na prehranu i kretanje i trude se biti što aktivniji, godine su neumoljive, a Davor je i u kolicima.

– Imamo mi i djecu, ali oni žive daleko, a imaju i svoju djecu. Ma i njima treba pomoć! Doć' će oni nama ako triba i usrid noći, ali posloži se da su na sve strane, ja bih najradije njima više pomagala! – objašnjava nam Anka.

– Dolazim im dva puta tjedno. Donesem vodu, drva, počistim malo, obisim robu, gospođa ne smije puno rukom zbog pacemakera – govori Maja, a gospođa Anka je hvali kako im pomogne što god treba i puno olakšava.

– I fizički i psihički mi znači – dodaje Anka.

– A druženje koristi i njima i meni! Gospodin Davor me nekad zeza da znam li ja išta, kad mu za par stvari zaredom kažem da ne znam kako su se radile ili kako nešto na selu treba. Ne misli on to ozbiljno, mi se malo zezamo – smije se Maja.

Maja nam kaže da su oboje toliko vitalni da ih nekad čak mora malo i prekoriti da uspore i puste nju da radi.

Za kraj smo u Dugopolju posjetili Ljubicu Rogošić i njezinu domaćicu Sandru Matijević.

– Prije sam radila u staračkom domu pa mi nije novo raditi sa starijima i nemoćnima. Ovaj projekt je odličan i ne bi se trebao nikad ni prekidati. Nama je odličan zbog mogućnosti posla, a korisnicima puno znači – kaže nam Sandra.

– Njima puno više znači razgovor nego da ja samo šutke počistim. Starci su sami, njima fali toga kontakta, najpotrebniji im je razgovor – dodaje.

– Ma mi nismo samo postale prijateljice, nego kao rodbina! – dodaje bez zadrške svoje osjećaje prema Ljubici, a mi opet primjećujemo konzistentnost – u sva tri kućanstva koje smo posjetili razvio se prisan, obiteljski odnos.

– Sin mi se poznaje s njezinim mužem pa me uputio u projekt. Tako smo se upoznale, došla mi je baš kad mi je muž umro. Spasila me, bila bih sama bez nje. Odvede me i na groblje i u crkvu, sve što mi treba. Ja sama napravim što mogu, dočekam je i s kavom, nekad i ja skuham – iznosi nam gospođa Ljubica svoju priču.

– Teta Ljuba super kuha. Jednom sam žurila, došla sam tu, a nisam stigla kući skuhat ručak. A teta Ljuba je tu kuhala fažol i manistru, i kaže ona strogo: "Dici nisi spremila ručak!" i odmah u tećice, i imali smo svi doma ručak – prepričava nam anegdotu Sandra.

EUROPSKI SOCIJALNI FOND
Vrijednost projekta 3,2 milijuna kuna

U detalje projekta još jednom uputili su nas voditeljica Marijana Pleština, administratorica Lena Mihovilović i koordinator Ivica Listeš.
Projekt ima dvostruku vrijednost. S jedne strane radi se o zapošljavanju teže zapošljivih žena, kojima se u sklopu projekta omogućava i dodatna edukacija kako bi nakon završetka projekta lakše mogle konkurirati na tržištu rada. S druge strane, one kroz projekt pomažu najugroženijoj skupini ljudi. U projekt je trenutačno uključeno 36 žena i 216 korisnika s područja četiriju općina: Klis, Dugopolje, Dicmo i Prgomet. Nositelj projekta je Općina Klis s partnerskim općinama Dugopolje, Dicmo i Prgomet. Vrijednost projekta je 3.199.460 kuna i u potpunosti je financiran iz Europskog socijalnog fonda.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. svibanj 2022 21:12