Roka boli noga i nije mu ni do čega. Samo gleda gdje će prileći. Muči ga distorzija kukova.
Ruku na srce, zimi se još i udeblja, što ne pomaže pokretljivosti. Ne da mu se više ni repom mahnuti svaki dan.
Pet mu je godina. Izgleda kao da navija za Partizan, barem takvu dlaku nosi. Crnu i bijelu. Šuti i gleda. Sluša što nam priča Antonija Tomelić Oberan pred konobom u Dračama, na sjevernim pelješkim obalama:
- Ljeti ludilo, a zimi ti čagalj kuca na vrata. Raskotili se, prije ćeš ugledat čaglja nego čeljade. Veprovi izjedoše grožđe, jazavci verduru odnesoše upropast...
Antonija živi u selu Osobjava, gotovo opustjelom. Takvih ne fali na poluotoku. Evo kako to izgleda:
- Mlađi mi sin Antun (14) ide u osnovnu školu u Janjinu. Hajde, to nije daleko. A Jure (18) je maturan...