StoryEditor
ObalaBosa za timunom

Brigiti Fernežir tek su 22 godine, a već je prava ‘morska vučica‘, dokazana u jedrenju i skiperavanju: Nevera me ne može iznenaditi

16. studenog 2020. - 11:41
Ante Čizmić/Cropix

U svojih dvadeset i dvije godine već je promijenila šest gradova u kojima je živjela i tu sigurno s mijenjanjem adrese neće stati, a ne može se zakleti ni da neće biti promjene sportske aktivnosti u njezinu životu. Jer kada se netko nakon jahanja, konja i kopna, te zimi skijanja, odluči okušati u jedrenju, na valovima i za kormilom, taj ima snage i želje iskusiti sve ono što mu život nudi.

A Brigiti Fernežir sada je u životnom fokusu jedrenje i skiperavanja. Premda je jedrenje izabrala kao sport minule tri godine, uz more i s brodovima je cijeli život, pa joj je i budući poziv vezan uz more.

I gdje onda s nježnom plavušom obaviti razgovor ako ne na brodu, na palubi jedrilice "Mila 8" u Marini Kaštela, gdje je Brigita ravnopravan član posade koja redovito sudjeluje na svim regatama u Dalmaciji.

Cilj magisterij

– Imam ulogu "bowmana", znači zadužena sam za sve akcije tijekom regate na palubi, od jarbola do prove. No kada sam skiperica, kada tjedan dana imam đitu s gostima, onda sam ja glavna na brodu, tada sam šefica za timunom, za kormilom – smije se naša mlada sugovornica, pokušavajući nam pojasniti svoju dvostruku uloga kada je na moru – jednu kada sudjeluje na regatama, a drugu kada obavlja svoj honorarni ljetni posao.

No za razlučiti kako je došlo do cijele priče skiperice Brigite, treba naravno početi iz početka – od njezina rođenja u Zagrebu, pa obiteljskog preseljenja u Cres, gdje je provela prve tri godine života, zatim tri godine u Šibeniku, a onda slijedi Murter, gdje je provela cijelu osnovnu školu, od sedme do 15. godine života.

– Zatim sam upisala srednju medicinsku školu u Zadru, postala medicinska sestra, no odlučila sam se preseliti u Split i upisati pomorski fakultet, smjer tehnologija jahti i marina. I sada već imam plan: nakon prve diplome – "baccalaurea", idem po drugu – magistra, ali izvan granice Lijepe naše! Gdje točno, u koju zemlju, to još ne znam – zbori nam dalje naša sugovornica, dok se s dijelom posade "priprema" za isplovljavanje.

A kada se jedri, kada se sudjeluje na regatama, u posadi je glavni Ciril Vrančić! Naime, on je i vlasnik broda Oceanis 46.1, jednog iz njegove čarter-flote "Yacht4you", pa nam s ponosom otkriva kako su njegovi brodovi za mlade kojima je more životno opredjeljenje zapravo kabineti za učenje. Jedrilice su laboratoriji za svladavanje jedriličarskog znanja, lekcija o moru, vremenu, mijenama, valovima, dok su regate svojevrsni kolokviji, mali ispiti usvojenog znanja. A diplomski rad bit će, barem za Brigitu i njezinu ekipu iz posade – navigacije do Malte!

Posada 'Mile 8'

– Zahvaljujući Pomorskom fakultetu i prvenstveno profesoru Luki Pezelju došla sam na jedrenje, počela ići na regate, učiti o regatnih vještinama i pravilima, pa me je u posadu, u svoju ekipu, primio Ciril, naš legendarni Ćiro. Te sad imam tri godine i regatnog staža – pojašnjava nam mlada jedriličarka novu epizodu svoga života, u kojem je tek dio, kamenčić mozaika zvanog posada broda "Mila 8".

image
Dio ekipe s 'Mile 8' - Aldo Barčot, Josip Eljuga, Brigita Fernežir, Jure Šesnić i Ciril Vrančić

Uz kormilara Vrančića, tu su još Josip Eljuga (24-godišnjak), Makaranin "baccalaureus" yacht-menadžmenta, uskoro magistar nautik-menadžmenta, pa Stjepan Vlahov (24) iz Omiša koji je završio smjer nautike a sada je na kadeturi, te Marin Kunac (24) iz Splita, također s diplomom Pomorskog faksa, koji je "odradio" kadeturu i sad je pomorski časnik.

Tu je i Siniša Dević (34) iz Makarske, s diplomom pomorskog strojara koji isto "navigaje", pa Borna Siriščević (29), veslač iz Splita s diplomom kineziološkog fakulteta, te drugi splitski veslač u ulozi jedriličara Jure Šesnić (31), financijski savjetnik, s hrvatskom diplomom "baccalaureusa" te magisterijem u Velikoj Britaniji, zatim jedriličar Aldo Barčot (25), splitski student strojarstva, kao i Domenik Plepel (27), profesionalni skiper koji pola godine provede na Jadranu skiperavajući, a pola u zemlji svoje majke Šveđanke.

A uz Brigitu u kokpitu "Mile 8" još je jedna žena – Mila Vrančić (40), doktorica molekularne biologije koju je koronavirus trenutno iz Basela na godinu dana "usidrio" doma u Splitu, na rad od kuće. Ali joj je priuštio i neplansko jedrenje!

I to vam je ekipa na palubi jedrilice "Mila 8", koja sudjeluje na većini regata diljem Dalmacije, i u kojoj Brigita ima zadatak – "čovika" na provi!

Tisuće milja

Dok ljeti, kada osigurava honorar za studentski život u Splitu, radi kao skiperica i brodom sama upravlja.

– Skiperski posao je zahtjevan, no ja ga obožavam. Počela sam uz oca Darka, koji je basic-menadžer u čarteru. Inače je iz Zagreba, a majka Snježana Vuksan-Ćusa iz Zadra. Ona je profesorica povijesti i arheologije, te imam i mlađeg brata Matiju-Luku od 16 godina. Uz oca sam zavoljela brodove, pratila ga u stopu po marinama u kojima je radio. Prvi posao mi je bio čišćenje broda, a onda sam mu pomagala pri popravcima stroja, sve me je zanimalo. Slijedili su transferi brodova od marine do marine, tisuće milja se znalo prijeći i tada sam učila sve one sitnice što znači biti na moru, biti sam za timunom, ovisiti i prilagođavati se vremenskim uvjetima. Tako sam dvije godine vozila transfere brodova, od svoje 18. godine, a tri zadnje godine skiperavam na jedrilicama ili katamaranima.

I kada gostima ponudite ženu skipericu, da im pripadnica nježnijeg spola tjedan dana bude vodič i domaćin na brodu, većina ne reagira. Ne smeta im djevojka u toj ulozi. Tek pojedinci od gostiju budu u čudu zbog izbora skiper(ice)a, dok više zanimanja bude kada Brigita u pojedinim marinama ili sidrištima vezuje brod, priprema plovilo za sigurno noćenje...

Tada bude iznenađenih i njezinih kolega skipera i interesa od strane drugih gostiju, no i to čuđenje je sve manje izraženo. Naime, sve češće se može na pučini vidjeti žena baš u ulozi skiperice!

image
Na provi jedrilice - Brigiti ništa nije teško

Bosa za timunom

Brigitini gosti su u većini slučajeva Austrijanci, Rusi, Talijani, Francuzi koji su i najzahtjevniji...

– Kada dođeš na brod i vidiš tko su ti gosti, odmah izdvojim jednog-dvoje koji mogu pomoći oko navigacije. Ako klikneš s njima, sve je O.K., pa postanu prava posada, koja gušta na moru i uživa, želi učiti, sve ih zanima i tada je pravi gušt biti na brodu, na jednom malom prostoru s nepoznatim ljudima, raznih afiniteta. No ima i onih koji ne žele sudjelovati ni u čemu, samo žele da ih voziš od točke A do točke B. Tada sve radim sama, no navikla sam... – iznosi nam Brigita djeliće atmosfere iz svojih ljetnih putešestvija po moru, pa dodaje:

– Na brodu uvijek imam mali prostor samo za sebe, samo sam jednom morala dijeliti s gošćom kabinu i moram biti iskrena da do sada nisam imala nekih većih problema. Sve je minule tri godine dobro prošlo, osim možda kada imaš goste Talijane a oni ne znaju engleski jezik. Tada i ruke "prorade" kao tumač riječi!

Kroz smijeh nam Brigita, koja se šali i na račun svog prezimena – "fer ne žir", otkriva još jednu sličicu iz života skiperice:

– U tom periodu nema šminke. Kosa je u repu, lice bez ruža, sjenila i maskare, radno odijelo šorc, majica i kostim. Uglavnom sam na brodu bosa, patike su moj najčešći izbor obuće, a štiklice uopće nemam.

Sukob zbog cure

Kazuje nam kako je jednom imala i malu neugodu s gostima zbog hrane – oni su bili vegetarijanci, a njoj baš porcija salate bez mesa nije bila dovoljna "energetska" snaga za obavljanje posla po brodu – dizanje jedara, sidra, natezanja konopa...

– Sve to prođe, i ostanu samo lijepe uspomene. Iako je skiperski posao naporan, jer nema spavanja kada si na moru, kada si ti odgovoran za posadu i brod. Na svaki zvuk reagiraš, atento si cijelo vrijeme, nema opuštanja...

Mlađahna skiperica nam otkriva kako nije imala problema ni s djecom na brodu, poslušna su, sve ih zanima, obožavaju naše otoke i prekrasne plaže, pa nam, dok lako upravlja "Milom 8", jedrilicom od gotovo 14 metara, iznosi tek jednu nezgodu, neugodnu situaciju kojoj je svjedočila:

– Imala sam goste puna dva tjedna, njih osam, no koncem prvog tjedna došlo je do sukoba među njima. Svađe, prijekori, prozivke, svašta je bilo, a sve je eskaliralo jer je glava obitelji doveo na brod svoju novu, mladu curu. I onda su četiri žene napustile brod, a njih četvorica su ostala na brodu sami drugi tjedan. Ne znam kako se situacija razvijala nakon što su napustili Jadran.

No Brigita za sada ipak jedno zna – i dalje ostaje na našem moru i jedriti i skiperavati, dok je životni put ne odvede negdje drugdje...

Nevera me ne može iznenaditi


Nikada nisam upala u neveru jer sam prava štreberica, pa me nevrijeme ne može iznenaditi. Kada s gostima dogovorim rutu za tjedan dana jedrenja, odmah zovem frendove koji su na toj poziciji i provjeravam situaciju, nevezano uz dostupne vremenske prognoze. Svaki otok, svaki škoj, vala ima neko svoje lokalno vrijeme, pa vam mi skiperi uvijek jedan drugoga upozoravamo na vremenske promjene.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. studeni 2020 18:28