StoryEditor
ObalaZAORALI NOVI ŽIVOT

Bili su HDZ-ovi lokalni moćnici, ali su rekli - dosta! Dugogodišnji načelnici napustili su sigurne fotelje i uhvatili se motike: ‘Bavim se maslinarstvom, idem u ribolov, proživljavam najbolje dane...‘

10. listopada 2021. - 13:26

Željko Baradić i Radoslav Bobanović bivši su načelnici općina Stankovci i Polača u zadarskom zaleđu. Obojica su odstupili s načelničkih funkcija i posvetili se poljoprivredi. Baradić se bavi maslinarstvom na svom imanju, dok je Bobanović suvlasnik Poljoprivredne zadruge MasVin u Polači - Tinju. Politiku su zamijenili poljoprivredom, načelničku fotelju zadaćama u maslinicima i vinogradima. I dalje su članovi HDZ-a, oba su bivši branitelji od prvih dana Domovinskog rata, a dobri su i prijatelji.

Nema povratka

Nisu načelnička mjesta izgubili na izborima, pa se povukli. Oni su odlučili otići dok su bili "na vlasti" i to su učinili, tvrde, bez ičije prisile. Jednostavno, prisjela im je politika i načelnikovanje. Nisu se, kažu, više vidjeli na tim pozicijama i odlučili su otići. I nisu se pokajali. Danas su puno opušteniji... Premda posao u poljoprivredi nije lak i pun je neizvjesnosti, a još teža je borba s hrvatskom administracijom i raznim birokratskim preprekama u šumi propisa i zakona, ovaj im je život, ističu, puno draži od načelničkog i ne žale ni trenutka što su za sobom zatvorili vrata općinskih ureda.

Nakon odlaska Baradića, HDZ je izgubio vlast u općini Stankovci. Da je ostao načelnik, uvjeren je, njegova bi stranka "zadržala" tu općinu. Bobanović je bio simbol obnove kuća i povratka stanovništva na ratom poharana područja u Ravnim kotarima. Njegovim odlaskom s mjesta načelnika, HDZ je ostao u Polači na vlasti, ali zadnja dva lokalna izbora osvojila je Nezavisna lista.

Dok se mnogi trse ubaciti u politiku i osvojiti vlast u lokalnim sredinama, Baradić i Bobanović učinili su suprotno, otišli su i - ne misle se vraćati.

image
Radoslav Bobanović pred bivšom zgradom Općine Polača
Luka Gerlanc/Cropix

Golgota u Kninu

- Načelnik sam postao 17. travnja 1993. godine, u progonstvu, u ratnoj situaciji s 11 tisuća prognanika. Polača je tada bila velika općina, 14 sela je okupljala. Okupili smo se u Biogradu na Moru, pod topničkom vatrom, i krenuli. Prvi je mandat trajao do 1997. godine, drugi do 2000. godine. Već smo u ratu počeli pripremati dokumentaciju, pišemo projekt povratka, obnove i razvoja Polače u koji se uključuje jedan tim ljudi, nas desetak tada. Detektirali smo probleme i mogućnosti, mi smo se već kroz progonstvo za to pripremali - prisjeća se Bobanović.

Povratak u Polaču značio je dolazak u potpuno razrušeno selo. Obiteljske kuće bile su srušene 99 posto, isto tako i gospodarski objekti, škola, crkve bile su sravnjene do temelja. U naporima da se stanovništvo sačuva od agresije, pokušava na početku Domovinskog rata pregovarati s pobunjenim Srbima, zbog čega biva zarobljen i završava u zloglasnom kninskom zatvoru gdje je bio mučen, a spašava ga razmjena zarobljenika. Vraća se na bojište, a snagu mu, kaže, najviše daju njegovi Polačani razbacani kao prognanici po priobalnim mjestima i gradovima...

image
Željko Baradić pred zgradom Općine u Stankovcima
Luka Gerlanc/Cropix

Dočekale ih mine

- Vraćam se nakon "Oluje" u Polaču na konju, ali na zgarište. To je bio početak povratka. Teško je zbog toga bilo zatomiti emocije, u jednom trenutku sam u jednom značajnom društvu zaplakao i rekao "pa tko ovo može?" A okupljeni su mi rekli "pa ti to možeš". I tako je to krenulo. Prvi smo među pet općina, odnosno mjesta u Zadarskoj županiji koji su već tada krenuli u pilot-projekt obnove. Polača je išla nešto brže od ostalih, ali mislim da smo sveukupno dali dosta napora i postigli odlične rezultate, ne samo u obnovi kuća, već i u povratku cjelokupnog života. Odmah nakon povratka tražio sam gospodarski projekt, budući da je postojala psihoza da je sve minirano, što se u brojnim slučajevima pokazalo i točno. Krenulo se u razminiranje, državnim sredstvima pokreću se i prvi projekti. Prva smo općina koja je vratila osnovnu školu u život. Tu se, uz dužno priznanje i drugima, uključio Duško Čorak, naš žitelj iz Jagodne Donje, koji je dobro gospodarski pozicioniran u svijetu i u Hrvatskoj. Otvaranje hipodroma i konjičkih utrka samo godinu iza "Oluje", aktiviranje projekta degustacije mladih vina kako bi se ljude educiralo... Sve je to stvorilo preduvjete za povratak - ističe Bobanović.

image
Bobanović sa svojim konjem u vinogradu
Luka Gerlanc/Cropix

Stvaranje zadruge

Godine 2000. počinje uviđati da on kao lokomotiva vuče, "ali vagoni mu otpadaju".

- Nije se radilo o zamoru, nego osjećam da ljudi počinju biti zasićeni onim što još želim učiniti. Obnovila se infrastruktura, crkve, škola, na području općine Polača za obnovu je bilo predviđeno 1700 kuća, a mojim odlaskom ostalo je neobnovljeno tek 40-ak kuća, među njima i moja, koju ću kasnije sam obnoviti kreditom. Vraćam se na svoj prijašnji posao koji sam radio u Rijeci - u Financijsku policiju u Zadar. Ali sve više me preokupira ideja za povratak na selo, da se maknem od svega toga. Odlučujem: idem ja u moje tri gracije Dalmacije - ulje, vino i smokvu. Odlučujem upustiti se u projekt podizanja višegodišnjih nasada vinove loze, maslina i smokava na miniranom području kod Tinja, na prostor od 60 hektara. Zajedno sa Željkom Uzelcem stvaramo PZ MasVin, svjestan da će to biti teško, najprije pobijediti hrvatsku administraciju za ovako nešto, ali imao sam tvrdoglavost, upornost i znanje. Kad sve odvagnem, ipak mi je ovo draže bez obzira koliko je teže. Nije to lako, poljoprivreda nije nešto gdje ćeš svaki dan imati procvjetane ruže, ali ako se uključi obitelj, pomognu ti prijatelji, okružje te razumije, možeš egzistirati, doduše na način da radiš 24 sata dnevno, da svima platiš, a tebi što ostane - kaže Bobanović.

Tanak proračun

Njegov prijatelj Željko Baradić postao je načelnik Općine Stankovci 1997. godine na izborima u svibnju.

- Potpuna sam suprotnost od Bobanovića. Sve što je imalo veze s politikom mene u životu prije toga nije zanimalo. Volio sam i slušao heavy metal, izbivao iz škole zbog odlaska na koncerte. Deep Purple, Iron Maiden, Saxon... Kroz Domovinski rat od mojih prijatelja-suboraca sam izabran za zapovjednika, bez nekih dekreta ili naloga iz Zagreba. Tad nekako počinje moj vojni, a kasnije i politički put. Nakon završetka rata počinjem pratiti politička događanja na području moje općine. Kandidiram se za vijećnika općinskog vijeća. Odlazim na konstituirajuću sjednicu kao vijećnik, a vraćam se kao načelnik. Predlože mene, nastaje stanka, ja to odbijam, ali uvjeravaju me i prihvaćam, premda nevoljko. Ulazim u jedan novi svijet, ne znajući uopće što je to. Vraćam se sa sjednice kući i govorim obitelji da sam načelnik općine, a oni me u nevjerici gledaju. Tako je počeo moj politički put - prisjeća se Baradić.

image
Baradić u masliniku gdje se rađa ekstra djevičansko ulje
Luka Gerlanc/Cropix

Općina Stankovci bila je jedino područje u bivšoj općini Benkovac koje nikad nije bilo okupirano, ali u Stankovcima ga nakon rata dočekuje proračun od 870 tisuća kuna, uglavnom transakcije iz državnog proračuna. Kad bi isplatili plaće, režije i komunalije, ostalo bi im na računu četiri tisuće kuna.

Vinska revolucija

- Teška vremena traže odgovorne ljude. Vrlo se brzo uključujem u taj proces, vrlo brzo shvaćam i bit politike koja mi je do jučer bila mrska i odbojna. To je jedan važan i odgovoran posao i nije za svakoga. Općina Stankovci izgledala je kao skladište rasutog tereta. Trebalo je obnoviti infrastrukturu, ali i razmišljati kako zadržati ljude koji su tu. Kako početi "proizvoditi" novac. U Vukovaru na jednom skupu 1998. godine izlažem na temu poduzetničkih zona kao generatora razvoja područja od posebne državne skrbi. To se kasnije pokazalo točno. Stankovačka poduzetnička zona dobila je nagradu kao najbolja u zemlji 2009. godine, tada je otvoreno 350 radnih mjesta u proizvodnji, što je ogroman broj za nas. Raste proračun, obnavlja se infrastruktura. Danas je općina Stankovci moderna i razvijena jedinica lokalne samouprave koja ima riješene sve te probleme - ističe Baradić.

Projekt degustacije ravnokotarskih vina u Polači i Stankovcima polučio je velike rezultate u tzv. vinskoj revoluciji Ravnih kotara, pokrenut je i projekt izgradnje aerodroma u Stankovcima... Zašto je nakon svih tih rezultata odustao od načelničke pozicije?

image
Željko Baradić i Radoslav Bobanović danas uživaju u dobrom vinu, plodu ruku svojih
Luka Gerlanc/Cropix

Pusta obećanja

- Nakon 24 godine i toliko odrađenih projekata, muke i truda za taj kraj, javnih nastupa koji opet izazivaju dodatni stres, procijenio sam da je trenutak da moram malo stati i uvesti nove ljude u igru. Nije me ništa razočaralo već je politika postala potpuno drukčija. Postala je politika populizma koja se lako plasira biračima, a oni je lako prihvaćaju. Danas je politika preko Facebooka i ostalih društvenih mreža. Obećanja se lako daju, a još lakše izigravaju. Nisam se vidio u tome, uvijek sam govorio što nas čeka i bez obzira koliko to bilo teško, da to možemo ostvariti.

- Sad se bavim maslinarstvom. Imam dvije tisuće maslina, idem u ribolov na Vransko jezero, bavim se svojim podrumom, zajedno s obitelji. Proživljavam najbolje dane svoga života, jer sam 24 godine, od 32. do 56., proveo radeći u općini. Najbolje dane života potrošio sam kao "javno dobro". Ljudi te vuku za rukav, pitaju, na što imaju pravo. Jednoga dana tome dođe kraj. Mislim da sam za općinu Stankovci maksimalno odradio koliko sam mogao. Da nisam odstupio bio bih vjerojatno i dalje načelnik. Ali nije mi krivo, jer sad živim onako kako sam oduvijek i želio - zaključuje Željko Baradić.

VRHUNSKO VINO ‘Kvasine ni za salatu‘

​U Stankovcima, na degustacijama vina i dalje stoji natpis "Kvasine ni za salatu". Na prvoj degustaciji načelnik Baradić je morao kupiti u trgovini vino da može ponuditi uzvanicima da nešto normalno popiju za večerom, a ocjenjivana vina morao je proliti u zahod. Sad je situacija potpuno drukčija, vina su postala vrhunska, a kvasine više nema u Stankovcima "ni za salatu".

TAKO JE TO BILO... Do Uskrsa mutno, a do Božića ljuto

Upoznali smo se na jednom stranačkom skupu, do tada se nismo poznavali - govori Baradić.

- Znao sam za Bobanovića s televizije jer je bio u medijima prisutan zbog obnove. Kažem ja njemu: "Ja sam načelnik Općine Stankovci". "A ti si taj, znači", odgovori on. "E od danas počinjemo zajedno", kaže mi Bobanović. I odmah smo se dogovorili: Polača će ocjenjivati mlada vina na Martinovo, a Stankovci zrela za Vinkovo. Kad smo doveli prof. dr. Nikolu Miroševića, najvažnijeg hrvatskog vinskog znanstvenika, bilo je otpora na predavanju. Ali im je jasno rekao: Možete vi raditi kako hoćete, ali do Uskrsa će vam biti mutno, a do Božića ljuto.

Mi smo poznavali psihologiju našeg čovjeka. Neka bude i malo cirkusa, nek se priča. To su bili počeci, ali su dali rezultata. Prije 15 godina u vinarskom smislu nismo postojali u Ravnim kotarima, a danas smo u vinima, ali i u uljima jaki, dobivamo medalje s najvećih natjecanja. Nijedna se djelatnost u Zadarskoj županiji nije, uz ribarstvo, tako razvila kao maslinarstvo i vinarstvo.

item - id = 1133854
related id = 0 -> 1133876
related id = 1 -> 1104701
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. studeni 2021 12:37