BBC je, za emisiju Adriatic gardens, posjetio Vrtovime lunjskih Maslina na Pagu, Samostanski vrt sv. Lovre u Šibeniku i vrtove na Lopudu. Zatim su stigli u vrt Ante i Katarine Karanušić u Kaštel Kambelovcu.
Iako je zima, a u ovom rajskom vrtu sve buja i pršti od života. Kaktusi, aloe, bambusi, puje, papige, blavori; sve je tu. Nekada u vrt navrati i lisica, dolete kobac i škanjac, a posjeti ga i sova ušara. Tu je i barica puna lopoča, riba i žaba.
Svestrani Ante, koji zajedno sa suprugom održava vrt, ima i poseban odnos i sa životinjama, a kako se za njega pročulo uokolo, mnogi mu donose ranjene životinje koje on othrani i vrati u prirodu. Zbog toga je i dobio nadimak Dr. Dolittle, piše Portal Kaštela.
– Na južnoj strani Čiova, i općenito na našim otocima, posebno na liticama, primjećivao sam biljke koje su me očaravale pa sam ih poželio imati doma. I tako, gdje bi god odlazio, čupni tu, čupni tamo, skupio bi po neku biljku i našao bi joj mjesto u svom vrtu. Kako bi ih donio u vrt, s vremenom sam kroz učenje i promatranje saznao kako tu biljku treba uzgajati, koja zemlja joj odgovara, koliko joj je potrebno svjetla, gnoja, vode. U vrtu ima mediteranskih biljaka, tropskih, suptropskih, pustinjskih, praktički sa svih kontinenata i svaka je specifična i svaka ima svoju priču – govori Ante.
Među njima je i saguaro kaktus koji je poznat kao standardni prizor iz vesterna, pristigao iz Arizone, a tu je i njegov rođak iz pustinje Atacama. Kaktuse većinom dobavlja iz rasadnika, iz Španjolske i sa Sicilije, dok egzotičnije vrste nabavlja preko interneta. Biljke iz dalekih zemalja moraju imati fitosanitarni certifikat.
– Ako su biljke svjesna bića, koja su u jednom momentu prije mnogo milijuna godina, razvili cvijet da ih kukci oprašivaju, tko kaže da biljke danas ne utječu na ljude na sličan način. Biljka je energetsko biće koja tebi odašilje određenu energiju i ti se zbog toga osjećaš ugodno. Na taj način se može promatrati sva naša realnost, ako ga promatraš kroz ideju sinhroniciteta, kroz ideju da je sve povezano. Prije nego što se ljudi upoznaju i rukuju, među njima kola energija, mada nismo razvili uređaje koji su dovoljno osjetljivi da izmjere tu energiju, ona je sigurno tu prisutna, osjetimo je. Ako se čovjek osjeća bolesno, kakvu će ti energiju prenijeti? A ako je neki čovjek strastven, ako je zaljubljen u život, onda ti odmah prenese tu dobru energiju koja te pokrene. Ista je priča i s biljkama. To je pokazatelj da stalno odašiljemo nekakvu energiju, valove, mišljenja sam da tako i biljke funkcioniraju. Svaka biljka prenosi informaciju, kroz recimo ulje, i to se integrira u tvoju energiju i ti počinješ drugačije vibrirati.
Kao mali je skupljao mrave i puževe, a kad bi s roditeljima išao na selo bi se vratio kući sa tri zmije u džepu ili vrapcem u krilu. Od malena voli i ptice, a hobi je razvio u profesionalni posao, posjeduje prstenovačku dozvolu za prstenovanje i označavanje ptica, te radi kao stručni suradnik Zavoda za ornitologiju.
– Dok mi sada razgovaramo, ja stalno osluškujem zvukove oko sebe, čujem vranu, papigu, žabu, kao da priroda razgovara sa mnom. Kad sam u prirodi, točno znam da li modrokos diže paniku jer smo mu blizu gnijezda, uočim trag neke kune, što je jela, gdje se kreće, mnoštvo informacija procesuiram. Vjerojatno mi je to urođeno, a što idem stariji sve više to prihvaćam, očito je to moj put – navodi Karanušić.
Na svom youtube kanalu povremeno objavljuje akciju spašavanja životinja. Njegovi prijatelji su našli četiri mlade lisice, a kako se nisu mogli brinuti o svima, proslijedili su Anti i Katarini dvije, koje su oni othranili, a kada su malo stasale, pustili ih u prirodu.
Često mu u vrt zalutaju blavori i kravosasi pa ih vrati u prirodu.
– Ljudi se boje zmija pa ih ljudi ubijaju, pa se bavim mišlju da izdam nekakvu knjižicu, priručnik za Dalmaciju da ih ljudi znaju razlikovati, tako da ih ne ubijaju. Kod nas je samo poskok otrovan, a sve ostale su bezopasne. U Kaštelima ima desetak vrsta, tražim ih da ih mogu fotografirat, to su crnokrpica, crvenkrpica, šilac, šara poljarica, ima i guštera poput zelembaća i blavora. U svojih dvadesetak godina istraživanja po Kozjaku samo sam jednom naišao na poskoka. Najdraži dio Kozjaka su mi litice ispod vrha jer su tu staništa zmija, ptica i ima zanimljivih biljaka – kazao je Ante.
Ante pomoću meditacije, disanja i posta održava unutarnji mir i lakše se nosi sa svakodnevicom. Jednu od metoda, koje mu pomažu u postizanju mira i fokusiraju ga na sadašnji trenutak, izdvaja kupanje u hladnoj vodi. Ante često s ekipom ode na izvore rijeka i tamo uskaču u mrzlu vodu, po uzoru na atletičara Wim Hofa.
– Redovito idemo na Cetinu, Rumin, Zrmanju. Kad uskočiš u hladnu vodu, sve ono što misliš, nestaje jer se boriš za goli život i onda resetiraš bilo kakvu misao. Kad izađeš vani, tijelo te nagradi dopaminom i pun si sreće i tako si dižem vibraciju. Ujutro redovito meditiram, a prije toga odradim vježbe disanja jer sa unosom kisika se čisti tijelo i pripremim se za meditaciju. Čovjeku dnevno kroz glavu prođe oko sto tisuća misli, meditacija je samo jedan alat kako utišati te misli, i ona služi da tvoja svijest može komunicirati sa kreacijom i služi isto tako da čuješ sebe. Samo da jednu malu stvar promijeniš u danu, ti se mijenjaš. Solarna joga, disanje, meditacija, molitva, sve su to metode do promjene. Post je također odlična stvar, posebno autofagija. U momentu kad se tijelo ne bavi probavom, onda se počne čistiti. Sve su to metode koje te vode do toga da ti postaješ gazda samog sebe. Samo smo pet posto vremena u danu svjesni stvari što radimo, ostalo vrijeme smo na autopilotu i onda taj autopilot postane tvoja stvarnost. Nismo mi takvi, nego smo odlučili biti takvi, vjerujem u promjenu i da se ljudi mogu i trebaju mijenjati. Ljudi se često sakrivaju iza genetike, iza karaktera, ukopaju se u to i vjeruju da su upravo to oni. Treba raditi na razbijanju toga, treba postat svjesniji, preispitivat naučeno, preispitivat granice sebe, raditi na širenju svijesti - preporučuje Karanušić.
A evo i Antina poruka za kraj:
- Treba raditi, naravno, onoliko koliko se može, u svakom momentu ono što te najviše veseli, to će te onda dovesti u najveću vibraciju i onda ti takav rezoniraš s najvišom strunom svemira. Tako si ti, zapravo, sam sebe doveo u stanje nove realnosti, u kojoj će možda neki ljudi otpasti, netko novi doći u tvoj život, ali svakako će biti onako kako si sam sebi namjestio. Ja sam sebi stvorio ovu malu oazu mira, mali ekosustav, jer sam se prepustio prirodi i nastojim živjeti u skladu s njenim načelima. I kroz ovaj život, i kroz vrt, vidim da sam na dobrom putu, sve ide u pravom smjeru, djeca su dobro, dobra je energija, sve je kako treba biti. Ako se s nečim mučiš u životu, od partnera, posla, to ne smi tako funkcionirati, treba ići dalje, to nije tvoj put. Sve ono što klizi, što ide bez zapinjanja, to je ono tvoje. Samo treba slomit svoju želju, zaboravi svoje želje, prepusti se željama kreacije, željama koje su veće od tebe.