Osim na dobre ljude i one koji sami sebe vole tako zvati, možemo se podijeliti i u druge dvije skupine. Jedni su tu da održavaju stare norme onakvima kakve jesu i da u određenom, njima bitnom (predizbornom), trenutku pokušaju uvjeriti sebe i druge u neke "nove", tobože plemenite ciljeve. Čitaj: besmislene i apsurdne.
Oni drugi, na svu sreću, proturječnim stavovima pokušavaju održati ravnotežu čovjekova postojanja, ali uvijek se pitajući jesu li oni borci koji nikada neće vidjeti plod svoje žrtve. Tako je bilo od pamtivijeka, pa tako i danas.
Međutim, područje Dalmatinske zagore, iako puževim korakom, malo po malo bježi iz ustaljenih okvira. Mladi ljudi željni promjena polako uviđaju prednosti koje nosi novo vrijeme.
Dosta im je priča koje slušaju od očeva i djedova o temi tko se kome zamjerio prije sto godina. Europska unija kroz razne fondove tim istim mladim ljudima nudi mogućnost spoznaje da društvo treba graditi na novim temeljima, a da pritom ne zaborave sve ono dobro što su dobili u nasljeđe.
Područje Šestanovca i okolnih mjesta jedno je od tih sredina, koje su sve bivše vlasti sustavno i ciljano gurale prema provaliji. Nova i učenija generacija, i k tome neopterećena prošlošću, pokušava spasiti što se spasiti da.
Otvaraju se brojni OPG-ovi, grade se kuće za iznajmljivanje, koriste se fondovi za ruralni razvoj, u svakom slučaju stvara se pozitivna klima. I sve to, što je bitno napomenuti, bez pomoći vlasti, ona je "stara", nema potencijala, a nikad ga nije ni imala. Jednostavno, uzdaju se ljudi u se i u svoje kljuse.
Nažalost, dok se to spoznalo prošlo je mnogo vremena i propuštenih prilika, ali eto, nikada nije kasno. Danas na području općine Šestanovac ima četrdesetak kuća za odmor, broj noćenja se mjeri u tisućama, pa je samim tim zajamčen i opstanak na djedovini.
Dječji vrtić sada zahtijeva proširenje prostora ili izgradnju novoga, jer vlasti su ga gradile u suženim kapacitetima, ne vodeći brigu što će biti sutra. U školi iz godine u godinu sve je više smijeha, gradi se i napokon misli svojom glavom.
Otvaraju se nove firme i obrti i, što je najvažnije, zapošljavaju se ljudi.
Istina, sve je to još u povojima, ali rodit će se bolja budućnost, neopterećena sukobima i polemikama vezanim uz teme iz prošlosti i svakoraznim nepotrebnim predznacima.
Sredina je to koja je od pamtivijeka pružala brojne mogućnosti, ali u bivšem socijalističkom sustavu, sve se radilo da se ništa ne radi. Poučeni takvim pristupom, nastavilo se i tijekom devedesetih godina, a moglo bi se reći to je trajalo sve do jučer.
No, i danas ima primjera gdje manjina ruši ugled radišne i pozitivne većine. Oni svojim stavovima i problematičnim pristupom svakoj pozitivnoj ideji, sjedeći u hladovini kafića ili ispred mjesnog dućana i dalje ruše i potkopavaju sve dobro što se događa u njihovoj sredini.
Sličnih situacija imate i u susjednim općinama Cisti Provo, Zagvozdu i Zadvarju, ali, na sreću, ne mogu zaustaviti kotač razvoja koji se dobrano zakotrljao. Područja Zadvarja i Trnbusa pravi su pozitivan primjer. Mladi ljudi puni ideja preuzeli su glavnu riječ. Na svakom koraku nešto se radi, organizira, služi narodu.
Dječji plač više nije rijetkost, mladih obitelji sve je više, a u zadnje vrijeme brojne su i one povratničke. U Zadvarju se priprema teren novog naselja za mlade ljude. Trnbušani i bez pomoći šire društvene zajednice, naravno u ograničenim mogućnostima, rade na boljitku svoga mjesta.
Sve to iziskuje veliki trud, posrće se, ali i ponovno diže i nastavlja naprijed. Nema natrag, jer tamo vas iza busije čekaju partizani i ustaše.
