StoryEditorOCM
Dalmacijapremijerka jadranka kosor na grobu prvog poginulog redarstvenika i s njegovom majkom marom koja kaže:

JOVIĆEVA DVADESETA GODIŠNJICA ‘Moj pokojni Josip daje mi čudnu snagu’

Piše PSD.
30. ožujka 2011. - 12:13
Mara Jović s Jadrankom Kosor
Branimir Boban / Cropix
Premijerka Jadranka Kosor boravila je u utorak u Aržanu kako bi položila cvijeće i upalila svijeću na grobu Josipa Jovića, prvog hrvatskog redarstvenika poginulog prije 20 godina, 31. ožujka 1991. na Plitvicama.

U pratnji premijerke bili su visoki dužnosnici te Jovićeva majka Mara i brat Tomislav s obitelji.

- Brzo je prošlo 20 godina od pogibije junaka Jovića, a uspomene su još tako svježe i on će uvijek ostati simbolom pravedne borbe hrvatskog naroda za svoju slobodu i neovisnost - istaknula je Jadranka Kosor nakon što je posjetila rodnu kuću Josipa Jovića te se više od pola sata zadržala u razgovoru s Josipovom majkom Marom. Ona i danas u jednom dahu opisuje svoje najtužnije dane:

- Taman sam bila došla iz crkve s uskrsne mise kada je televizija javila o akciji naših bojovnika na Plitvicama. Bože moj, promislim, di je sada moj Josip, možda je i on tu. Iako nije tribao ići, jer je već bio u akcijama u Pakracu i Petrinji, znam ja njega, on će otići na svu silu.

Tako je i bilo, i kada su javili da je smrtno stradao jedan bojovnik, majci je proradilo srce, um, znala sam. Kada je i potvrđeno da je Josip poginuo, samo sam u suzama zaustila: Bože, ako je triba on poginut, neka makar bude i zadnji. Ali eto, koliko je samo nevine mladosti poginulo.

- Prošlo je brzo ovih dvadeset godina, a majka je još uvijek tužna, ali i ponosna. Ponosna na sina koji je dao život za domovinu. Očvrsnulo mi je srce. Prije Josipove pogibije imala sam četiri infarkta, danas još guram - kazuje starica Mara. A kada je priupitasmo da nam nešto više kaže o Josipu, orosiše suze oči.

Povećana obitelj

- Moj Josip treći je od mojih petero dice, Anita, Franka, Mirna i najmlađi Tomislav. I bio je, to moram kazati, i najmirnije dite. Nikada ništa ružno od njega, povučen, a opet vulkan u njemu.

Nakon završetka škole u Aržanu, počeo se baviti građevinom, poznat majstor postao. I onda je počelo u Kninu, zakuhalo se. Nije ga tribalo nagovarati. Točno 4. kolovoza 1990. prijavio se u specijalnu policiju - priča Mara.

- Kada je odradio Pakrac i Petrinju, zapovjednik mu je rekao da ode na odmor. Nije htio, otišao je dobrovoljno i na Plitvice - veli brat Tomislav.

- Danas kada gledam unatrag 20 godina i sitim se onih dana kada sam čula da je poginuo, dana pokopa, obuzme me neka snaga. Tu snagu dao mi je moj Josip, jer vidim koliko ga ljudi cijene.

Bože moj, koliko je samo ljudi prošlo mojom kućom, znanih i neznanih, svi su majci htjeli zahvaliti za sina. Kako neću biti ponosna. Pa svake godine na Plitvicama, vidim, svi se okupe.

Eto, i sadašnja premijerka Jadranka Kosor, svaka joj čast, uvijek dođe. Fala svećenicima iz cijele Hrvatske, maratoncima s Jerkom Brečićem koji trče od Aržana do Plitvica, hvala im svima. Moj Josip je svojim životom i žrtvom povećao moju obitelj mnogim dobrim i plemenitim ljudima. I zbog toga sam ponosna na njega - govori nam majka Mara.

Braco Ćosić

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. travanj 2024 23:07