Nakon što je Ivan Škaričić 24. travnja ponovno izabran za predsjednika Gradskog odbora HDZ-a, uslijedila je reakcija aktualnoga gradonačelnika Ivana Kovačića iz Mosta. On se obrušio na svog prehodnika, koji je osamnaest godina bio omiški gradonačelnik, te je od Kovačića izgubio u lipnju 2013. godine, da bi se kasnije povukao i s čelnog mjesta lokalnog HDZ-a. Nakon Škaričićeva ponovnog izbora na čelno mjesto, Kovačić je doveo u pitanje i opstanak Vlade s partnerima iz Domoljubne koalicije, a pale su i teške riječi. O svemu tome, ali i nizu drugih pitanja, porazgovarali smo u Omišu s Ivanom Škaričićem.
Zbog čega ste došli na ideju ponovno se kandidirati za predsjednika HDZ-a?
- To i nije bila moja ideja. Više je to bila ideja ljudi koji su dugi niz godina u HDZ-u i koji su uvidjeli da je situacija u omiškom HDZ-u takva da nam ponovno treba jedinstvo, te da je najbolje da ja ponovno budem predsjednik.
Jeste li očekivali reakciju aktualnoga gradonačelnika Ivana Kovačića, koji je nakon vašeg izbora HDZ-u poručio 'ko vas jebe'?
- Jasno da nisam. Mene je jako iznenadilo kako je Kovačić reagirao na izbor unutar omiškog HDZ-a. Mislim da je, koliko je vulgarno, i neprimjereno reagirati na izbor u drugoj političkoj stranci.
Kovačić je doveo u pitanje i opstanak aktualne Vlade zbog vašeg ponovnog dolaska na čelo omiškog HDZ-a.
- To je posebno skroz čudno. Jer, zbog jednog izbora na lokalnoj razini Kovačić smatra da bi Vlada zbog toga trebala pasti. To je toliko djetinjasta izjava, kao da ste djetetu uzeli čokoladu, i ono se više ne želi igrati s vama. Ako Kovačić želi popraviti situaciju u Hrvatskoj, kako kaže, iako smatram da on ne može popraviti situaciju ni u nekakvom selu, a kamoli u državi, onda to ne može dovodi u vezu s gradom u kojem je gradonačelnik. Ako je situacija da sam ja tako loš i takav kakvim me on predstavlja, njemu bi trebao biti interes da budem na čelu HDZ-a u Omišu.
Zbog vas je Kovačić podnio ostavku na mjesto predsjednika Kluba saborskih zastupnika Mosta nezavisnih lista?
- Podsjetio bih ga da sam ja to bio i 1990. godine, te dugo nih godina nakon toga, te sam pet puta uzastopce bio gradonačelnik Omiša, te saborski zastupnik prije njega.
Politički sukob vas i Kovačića datira još iz vremena predizborne kampanje za mjesto omiškoga gradonačelnika, nakon koje vas je Kovačić u drugom krugu pobijedio za sedamdesetak glasova?
- Ivana Kovačića nisam poznavao, niti sam za njega čuo dok se nije pojavio kao kandidat. Vidio sam ga prvi put na jednom sučeljavanju. On je u prvom krugu dobio 16 posto glasova. To govori sve o tome koliko je bio poznat.
Ali, cijela se oporba tada ujedinila na njegovu stranu, protiv vas?
- To je istina, i to je razlog zašto je Ivan Kovačić gradonačelnik. Da je tada kandidat bio bilo tko drugi, a ne on, dogodilo bi se isto. Zašto se oporba ujedinila? Mi smo ovde imali ljevicu koja je bila protiv toga da ja ponovno budem gradonačelnik, tu mislim prije svega na SDP, i čiji je produkt Ivan Kovačić. S druge strane, motivi desnice, da je tako nazovem, HSP-a i HČSP-a, bili su čisto iz osobnih razloga, jer im je smetalo što sam tako dugo gradonačelnik, a mnogi od njih su sebe vidjeli na tom mjestu.
Ipak, nakon što je prošle godine omiški proračun pao, uslijedili su izvanredni izbori na kojima je Kovačić premoćno pobijedio? Uz njega je i Zvonko Močić, bivši HDZ-ovac, a sada Kovačićev predsjednik Gradskog vijeća...
- Da, bili su prijevremeni izbori, jer smo pokušali odmah nakon pola godine neizglasati proračun, međutim, Močić je tada stao na Kovačićevu stranu, kao klasičan prebjeg, i mi to tada nismo uspjeli. Prošla je godina dana, situacija je u HDZ-u bila ista, ali je vijećnik Filip Jurjević prešao na našu stranu. I mi smo ponovno išli na izglasavanje proračuna, nakon kojeg su uzslijedili izvanredni izbori. Na njima je Kovačić ponovno pobijedio, iz jednog jedinog, ali bitnog razloga: cijelo vrijeme se vodila velika medijska kampanja u korist Kovačića, a protiv HDZ-a i mene osobno, u čemu su sudjelovali i tisak i televizija. Konkretno, u HRT-ovoj emisiji 'Labirint' otvoreno je napravljena hajka na nas, a sve u korist Kovačića. U sve se, na stranu Kovačića, upetljao i Drago Prgomet. U svmu tome, u neravnopravnoj medijskoj borbi, glasači koji su se dvoumili, dali su glas Kovačiću.
U javnosti se otvorila i tema oko projekta sportske dvorane, za koju i vi i Kovačić sebi pripisujete zasluge?
- Kovačić tu nije luk jeo ni luk mirisao. Pa svi znaju da smo mi počeli graditi sportsku dvoranu, već je većim dijelom napravljena dok je Kovačić došao na vlast. Dvorana je čisto HDZ-ov projekt.
Što je s autobusnim kolodvorom, zbog čega je Omiš ostao bez njega?
- Autobusni kolodovor je prodan i Omiš nema autobusni kolodvor, pa se sad autobusi parkiraju po cesti. Mi smo na Gradskom vijeću bili protiv toga, a postavljeno nam je pitanje – 'pa, i vi ste ga prodavali?'. Mi autobusni kolodvor jesmo prodavali, ali tako da ostane namjena autobusnog kolodvora, te da tu budu i druge namjene, poslovno-stambene. Za to je bio i Kovačić, ali kako mu to nije išlo, on se odlučio prodati kolodvor bez tog uvjeta. Omiš sada nema kolodvor, niti u svom prostornom planu predviđenu lokaciju za drugi kolodvor.
Protiv vas je podneseno desetak kaznenih prijava? Među ostalim, zbog nenamjenskog trošenja proračunskog novca iz Vodovoda, a svojedobno i za lažiranje ratnog puta?
- Kovačić je zapravo naslijedio jednu naviku kontinuiranog prijavljivanja mene Državnom odvjetništvu, policiji ili USKOK-u. U svom radu dokazao sam se kao osoba koja želi najbolje za svoj grad i koja je radila 24 sata dnevno za grad. Međutim, svi poslovi koje sam tijekom osamnaest godina radio kao gradonačelnik, a vezani su uz prodaju ili kupnju, rezultiralu prijavama. Međutim, ni za što od toga protiv mene nije podignut optužni prijedlog, niti će biti, jer u svome poslu ništa nisam radio na štetu grada.
A prijava za lažiranje ratnog puta iz 2011. godine?
- Netko se sjetio ustvrditi da ja nisam hrvatski branitelj. Ja sam 1990. godine bio predsjednik HDZ-a, član Izvršnog vijeća i Kriznog stožera. Sudjelovao sam u osnivanju Omiške bojne i obrani Hrvatske, bio sam i sudionik Domovinskog rata na samoj crti bojišnice, u 114. i kasnije u 156. brigadi Hrvatske, tako da je to potpuno nebulozno. Prijava koja me posebno pogodila kao čovjeka je bila da smo višestruko pretplatili izgradnju spomenika braniteljima. To je Kovačić medijski više puta plasirao, ali nije me to toliko pogodilo, koliko činjenica da Hvidra i Udruga poginulih hrvatskih branitelja nije reagirala u tom slučaju.
Kako to tumačite?
- To je stvarno nemoguće protumačiti, jer sam s njima praktički od prvog dana, i sve što im je trebalo, to sam im rješavao u najkraćem mogućem roku. Jer, sam to smatrao svojom obvezom, izahvalivao Bogu što sam u toj poziciji da mogu njima pomoći.
Kovačić tvrdi da vas ne viđa, jer kaže da on živi u Omišu, a vi u Podstrani?
- Ja ne znam gdje živi Kovačić, mislim da on, od kada je izabran za zastupnika, u Zagrebu, jer ga na Gradskom vijeću vrlo malo i rijetko viđamo. Što se tiče mog mjesta boravka, nije prvi put ta insinuacija. Naime, dio moje obitelji živi u Podstrani, a dio u Podgrađu. Međutim, ja živim u Podgrađu, odakle idem u Split na posao.
Javno ste već naveli da se ne želite ponovno kandidirati za dužnost omiškoga gradonačelnika. Ili se možda ipak odlučite?
- Omiškom HDZ-u i treba jedinstvo – i priobalja i zagorskog dijela sa samim gradom, tu smo fifti – fifti sa članstvom. Pet godina sam bio biran za gradonačelnia, i da prije tri godine nije došlo do prekida i diskontinuiteta, onda bih se možda kandidirao za gradonačelnika. Međutim, sada stvarno želim ostati na sadašnjem poslu, okrenuo sam drugu stranicu u životu, vodim staračkome domove u Splitu, na Zenti i u Vukovarskoj. Ne želim se ponovno kandidirati za gradonačelnika, ali mislim da možemo pronaći adekvatnog kandidata koji će uz našu pomoć biti kandidat za novog omiškog gradonačelnika. No, ja se neću maknuti iz politike, ostat ću predsjednik omiškog HDZ-a, a možda i vijećnik, da pomognem mlađim kolegama.
Kako je na vaš ponovni dolazak na čelo omiškog HDZ-a reagirao stranački vrh, konkretnoTomislav Karamarko?
- Nije me zvao niti Karamarko, niti drugi ljudi iz vodstva HDZ-a, nakon izbora za predsjednika omiškog HDZ-a.
To tumačite kao podršku ili ne?
- Biran sam već dosta puta za predsjednika omiškog HDZ-a, i nikad me nitko nije zvao. Ni Ivo Sanader me nikada nije zvao.
Kako ocjenjujete dosadašnji rad aktualnog gradonačelnika?
- Aktualni gradonačelnik je samo nastavio HDZ-ove projekte, vodoopskrbu Srednjih Poljica, dvoranu, te saanciju omiških stijena. Dakle, Kovačić je samo nastavio ta tri ključna projekta, ali ništa novoga nije pridodao. Ono što je napravio – po gradu je neke klupe ofarbao, te posadio više cvijeća nego što je bilo u moje vrijeme. Općenito, mislim da je Kovačić nasjeo na neke stvari, da je HDZ to radio prije njega, pa on kao to više neće, ili mu netko okrivo savjetuje.
Na što mislite?
- Primjerice, na omišku obilaznicu. Dok sam bio gradonačelnik, naš jedini uvjet je bio da bude tunelska varijanta, sve drugo nas nije zanimalo. Hoće li ići na Dugi Rat ili na Tugare, nas u tom trenutku nije zanimalo. Međutim, Kovačić se potpuno distancirao od te zaobilaznice, nego je počeo promovirati obilaznicu koja bi išla od preko Cetine, po meni je to preskupo i vrlo teško izvodivo. I ne vidim tko bi to mogao graditi, kad Grad za to nema novaca, a Hrvatske ceste nisu zainteresirane. Smatram da treba nastaviti tu omišku zaobilaznicu, ali su oni potpuno indiferentni, iako sam tu ostavio već izgrađenu cestu od Gata do Zvečanja, s izlazom na autocestu. Bilo je predviđeno da Omiš nema izlaz, što bi za Omiš bilo katastrofalno. Međutim, onda je hrvatska Vlada u vrijeme Sanadera uvrstila izlaz za Blato na Cetini, što je za nas značilo izlaz do Omiša. Međutim, Kovačić ništa ne radi na toj obilaznici, a s Hrvatskim cestama loše surađuje.
Mi Kovačića ne možemo pridržavati radi njegovog pristupa, jer on nije uopće spreman za ikakve velike projekte. Ja sam mislio surađivati s Kovačićem, to sam mu tako i rekao. Međutim, oni su mjesec dana nakon pobjede na izborima prema meni napravili pritisak. Preko nekih ljudi su mi poručili: "O tebi nećemo ništa pisati, samo se ti makni. Politički gledano, nisi tu, pusti nas, i ti možeš biti miran". No, ja nisam tako postavljen u svojoj glavi niti sam odgojen da uzmičem. Ne znam zašto se ni sada mene boje, to njih treba pitati. Ono što Kovačić jedino zna je medijsko bacanje prašine u oči ljudima.
Optuživalo vas se da ste dosta ljudi zaposlili u gradskoj upravi?
- Mi smo ljeti imali Prometne jedinice mladeži, Kovačić je to ukinuo. Ali, zato je zaposlio veliki broj sezonaca, uglavnom ljudi koje preferira. Za stalno je zaposlio devet ljudi više nego je bilo u moje vrijeme u Gradu Omišu. Među njima, zaposlio je i troje ljudi sa svoje Nezavisne liste. Prvo je zaposlio Nevena Lelasa, sa svoje Nezavisne liste, za direktora Vodovoda, onda se s njim razišao pa ga smijenio, pa je potom zaposlio kao pravnicu Zoricu Terzić, koja je njegova vijećnica. Još je privremeno, a ne za stalno, zaposlio Mateja Vulića kao referenta. To je jedno klasično političko pogodovanje. Netko će reći – bio je javni natječaj, međutim, postavljam pitanje – kako su na natječaju prošli baš ljudi s njegove liste? To baš ne ide u skladu s proklamiranim načelima Ivana Kovačića i Mosta.
Što je s dugovima Grada Omiša, koji se umnogome pripisuju vama i vašed radu?
- Jasno da se pripisiju, jer je moja uprava puno radila i puno se ulagalo. Mi smo u omišku kanalizaciju potrošili 50 milijuna kuna, što vlastitog novca, što novca iz kredita. Isto, u vodoopskrbu se uložilo ne manje od 50 milijuna kuna, uglavnom gradskog novca, županijskog i novca Hrvatskih voda. U Omišu smo također riješili problem odvodnje oborinskih voda, na mjestima gdje sad nema kapi vode uložili smo šest milijuna kuna, a ljudi su tamo proje hodali u čizmama. U Zagori smo napravili dvanaest malonogometnih i košarkaških igrališta, otvorili smo vrtiće u Tugarama, Blatu na Cetini, jaslice u Omišu. Sav taj naš silni rad i ulaganja su rezultirali time da smo, po primopredaji vlasti, imali 31 milijuna kuna duga. Dosta velik dug, međutim, imali smo i plan za sanaciju tog duga.
Ali sada je, za vrijeme Kovačićeva mandata, bilanca bolja?
- Bilanca je sada bolja, ali ne tako kako prikazuje Kovačić. Evo, primjerice, u vezi izgradnje sportske dvorane. On to knjiži kao dug od 35 milijuna kuna, a 29 milijuna kuna koje smo mi dobili prodajom, što je sve na naplatu dolazilo sukcesivno, Kovačić knjiži kao svoj doprinos smanjenju tg duga. To je dječja igra! Treba reći i da su Kovačić i Grad Omiš imali jednu dobru okolnost, i to je meni drago, da su došla značajna sredstva od legalizacije. U tri godine, 2013., 2014.i 2015., se u gradsku kasu slilo nešto više od 12 milijuna kuna, od komunalnog doprinosa. Isto tako, od nove gradnje oko milijun kuna, što pokazuje malu aktivnost, dok se od poljoprivredne rente povećalo - mi smo imali milijun i 300 tisuća kuna, Kovačićeva uprava 3 milijuna i 300 tisuća kuna. Dakle to je sve poboljšalo financije grada.
No, veliko je pitanje koliko je uopće dug smanjen, prema vlastitim komunalnim poduzećima, kao što su Vodovod i Peovica, koji smi i mi imali. Dakle, dugovi su tu i dalje. Po mojoj proceni, Kovačić nije mogao smanjiti dug Grada Omiša za nešto više od pet, šest milijuna kuna.
Ma, kakav atentat...
Kovačić je navodno fizički napadnut u središtu Omiša?
- Mediji su 15. lipnja 2014. godine, dobro se sjećam datuma, jer sam tada bio na procesiji, objavili da je Kovačić napadnut, da je na njega pokušan atentat, i da se on jedva spasio. Policija je dala izvješće da nije bilo elemenata kaznenog djela, i da nije podnijela protiv nikoga prijavu. Međutim, Kovačić je u tome pokazao jedan svoj nasilnički karakter. Oko 10 sati ujutro napao je čovjeka koji je sjedio u svom automobilu, zbog ranijih nerazmirica, navodno ga je taj potom pošpricao, Kovačić je potrčao za njim, znajući gdje će parkirati, i kad je ovaj parkirao, on je udario šakom, vjerojatno nije vidio da je prozor zatvoren, i razbio ruku. Držao je Kovačić tu ruku dugo zavijenu, a mediji su to prikazivali kao pokušaj atentata, a istina je zapravo skroz drugačija.
Kako znate te detalje, a sami ste kazali da niste bili nazočni?
- Znam jer mi je to taj čovjek ispričao, i u pismenom obliku dostavio to nekim medijima, međutim, to nije objavljeno.