Hoće li se nakon više od šest desetljeća otkriti tajna mučke likvidacije fra Joze Olujića, ubijenog krajem listopada 1944. godine? Pitaju se to njegova braća franjevci, ali i mještani Hana i Gljeva na sinjskom području, nakon što su u blizini njihovih mjesta otkrivene ljudske kosti u jami Križnjača podno Kamešnice.
![]() |
| Speleologinja Ana Buklijaš snimljena u spilji Križnjači s posmrtnim ostacima fra Joze |
- Fra Jozo Olujić bio je miran čovjek, nikada se nije bavio politikom, propovijedao je vjeru, a bio je ugledan profesor biologije u Sinjskoj gimnaziji.
Desetljećim se prepričava kako je pred kraj rata fratar odveden, a komunističke vlasti govorile su da je pokopan na Poparića njivi, no to nije istina. Jedina je istina da je odveden do jame Križnjače, tamo likvidiran i bačen u jamu, gdje su poslije pronađeni pasac i krunica – govori fra Ivan Norac Kljajo.
Priča o likvidaciji svećenika nakon Drugog svjetskog rata desetljećima kruži među mještanima pa jedan od njih, Ivan Zebić, govori:
- Znam za to da je pred konac rata ili u poratno vrijeme s ovih prostora odveden fra Jozo Olujić i od tada mu se gubi svaki trag.
Zbog političkih prilika za nestalim fratrom nije se tragalo, a nadam se da će se sada konačno otkriti prava istina – kaže Zebić.
Jamu na samo kilometar od mjesta Gljev istražili su speleolozi splitskog “Špiljara”.
- Jama je na nepristupačnu terenu, bunarastog je tipa, duboka oko 30 metara, kostur je bio na samom dnu, prekriven kamenjem – govori speleolog Tonći Rađa.
O otkriću u podnožju Kamešnice bit će obaviještena policija, nakon čega slijedi ekshumacija te razotkrivanje još jednog zločina.
Fra Vijeko: Vidio sam ga u partizanskom zatvoru•• Fra Vijeko Vrčić, najstariji dalmatinski franjevac koji slavi stoti rođendan, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju prije dvije godine živo se prisjetio fra Joze Olujića. Evo što je tada rekao: - Vrlo brzo nakon dolaska, partizani su odveli naša tri fratra, među njima i fra Jozu Olujića, učenjaka prirodoslovca svjetskoga glasa. Oda je po planinama za spužima i pisa znanstvene radove o transformacijama spuža. I tako uhapse njega, a ja čujem da su ga natirali da goni neka kola i da se jako smočio. Promislim: slab je čovik, razbolit će se, uvatit upalu. Zagrnem se plaštom i prid sinjski zatvor. Pita me prvi partizanski čuvar: ‘Di ćeš ti? Ne moreš uć!’ Izvadin ja štrucu kruva i pusti on mene. Dođen u hodnik, drugi stražar. I on se dere, ne da proć. Ja drugu štrucu – a on mi samo odškrine vrata. Tamo vidin fra Jozu, dodan mu šta mi je ostalo - po litre rakije da se izmasira i ugrije, ni rič nismo mogli izminit. Nikad tu trojicu fratara više vidili nismo niti smo čuli šta je bilo s njima, u koju su jamu završili... |
‘Odbor za sigurnost’•• Čak ni “saborski odbor za sigurnost”, kako Primoštenci odmila zovu umirovljenike koji na klupama na Rudini svakodnevno pretresaju glavne društvene teme, nije imao saznanja i stav o rušenju križeva na kapelicama. Primoštenski penzioneri nisu bili odveć voljni govoriti za novine, ali njihovo je razmišljanje sažeo Jere S.: − Znam samo da u zadnje vrijeme nije bilo nikakvih sukoba u Primoštenu, ni razloga da bi se netko inatio. Dobili smo i novog svećenika Jerka, kojim su svi u Primoštenu zadovoljni. Meni se čini da je to djelo lude glave i hira. |

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....