Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor

Dalmovnica: Tko gasi sviću u Narodnoj čitaonici?

Piše PSD.
22. lipnja 2014. - 23:10

Šta ću, iz svoje kože ne mogu: kad god i gdje god načujem nešto o Komiži, odmah naćulim uši jer me s njome vežu neke posebne niti i vibracije, drugima možda nebitne, ali meni iznimno važne i drage. Jedna od tih poveznica je – uz to što sam tamo upoznao neke sjajne ljude, družio se, pisao o njima ili, najčešće, čitao ono što su oni napisali (Ranko Marinković,Jakša Fiamengo,Joško Božanić,Adela Borčić…) – svakako je i to što sam u jednoj od ranijih Dalmovnica ustvrdio, potpuno uvjeren u ono što pišem, da je Ljepota svoje ime dobila baš u Komiži. 

Uostalom, nisam jedini koji tako misli i tako osjeća, a da mu Komiža nije zavičaj, ni rod, ni pomoz Bog: eno, na zaglavlju službenoga gradskog portala i sada stoji podsjetnik na činjenicu da je žiri naše izdavačke kuće prošle godine Komižu proglasio najljepšim malim mistom u Dalmaciji.

Kako bilo, baš sam nekako primio k srcu informaciju – čuo sam je preko radija, a potom “potvrdio” tekstom u “Slobodnoj Dalmaciji” komiškog dopisnika Bogoljuba Mitrakovića– da je nepoznat netko doslovce preko noći provalio vrata Narodne čitaonice na komiškoj rivi, u zgradi Mardešić Gariboldi, zaključao ulaz i ostavio zbunjene mještane da se čudom čude tom zbilja neočekivanom refulu zlog vitra garbina.

Prije nego što se koliko toliko raščiste stvari oko upada u rečeni dnevni boravak Komižana – oni su, rečeno mi je, taj prostor uistinu oduvijek doživljavali kao dio svoje vlastite kuće, gdje se druže s ostalim ukućanima, odnosno sumještanima – čini mi se umjesnim napomenuti da je ovdje u Dalmaciji čitaonicama, ili, preciznije, prostorima na neki način povezanim s čitanjem, zadnjih mjeseci prilično loše krenulo, osobito u njihovu odmjeravanju snage s mišićima tzv. trgovačkog sektora. 

Naime, nema tome davno da su u samom središtu Splita police “Profilove” knjižare naseljene robom trgovačkog lanca “Billa”, ali ostavimo sad to – bila jednom jedna knjižara i nema je više – i vratimo se slučaju Narodne čitaonice u Komiži. U koju se, sudeći po svemu, također naumio useliti jedan trgovački lanac. 

Dakle, Komižani se uglavnom nisu nešto puno uzbuđivali kad su prolazeći pokraj svoje Čitaonice detektirali zvukove nekakvih građevinskih radova – iza prozora zastrtih iznutra bijelim papirom – jer su bili uvjereni da je riječ o onome za što taj prostor i inače služi: dakle o pripremama za neku novu izložbu, za dječju igraonicu, kreativnu radionicu ili neku drugu manifestaciju kakve se na tomu mjestu održavaju već više od 150 godina. No, na sceni je (zapravo iza scene) bilo nešto posve drugo, nešto što je zahtijevalo i policijski očevid…

Jedan od suvlasnika zgrade – kako je našem dopisniku Mitrakoviću kazala gradonačelnica Komiže Tonka Ivčević– provalio je u prostor Narodne čitaonice s namjerom da ga iznajmi trgovačkom lancu “Konzum”; o tome je sklopljen ugovor, angažirana su i dvojica zaštitara koji neprestano čuvaju zaposjednuti prostor, a bez ikakva znanja gradske vlasti i mještana počeli su i građevinski radovi, što je dovelo dotle da se umiješala i policija.

– Svi smo ovim šokirani – izjavila je prva Komižanka – i, naravno, veoma zainteresirani da naša Narodna čitaonica i dalje bude tu gdje je bila više od stoljeća i pol. Kod donošenja rješenja o povratu imovine učinjena je greška, zgrada je dodijeljena državi umjesto Gradu Komiži, što smo mi zatražili i što nam je DUDI (ured za upravljanje državnom imovinom) načelno odobrio te naložio da ne dajemo ključeve Čitaonice bez njihove suglasnosti. 

Suvlasnicima koji su se, kao što vidimo, na takav stav oglušili, naloženo je da napuste prostor, vrate ga u prvobitno stanje i predaju posjedniku, dakle Gradu Komiži, pa očekujemo da će to biti respektirano i da će se cijeli slučaj okončati na korist svih građana Komiže.

A bilo bi zbilja nepodnošljivo da se i završi ikako drukčije osim žurnim vraćanjem Narodne čitaonice onima čija je – Komižanima koji su za njenim ovalnim stolom već generacijama čitali novine, igrali šah i, recimo to tako, kulturno se uzdizali. 

Baš kako im je to još od 1862. godine namro plemeniti predak iz obitelji Mardešić Gariboldi koji je zgradu podigao i zakitio je kamenim natpisom pored grba sa zvijezdom i vitorogom “Požrtvovanje, značaj, rad, jedini spas domovine”! Ta 
Čitaonica važan je i neizostavni dio identiteta neponovljive Komiže kojoj – da se razumijemo – svakako treba i dobar dućan tzv. mješovite robe. 

Ali neka ga, ako Boga znaju, instaliraju na nekom drugom mjestu, daleko od svake pomisli na svojevrsni kulturocid!

MLADEN KRNIĆ

#DALMOVNICA#KOMIžA

Izdvojeno