Čipka od agave najvrjedniji hvarski suvenir

Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković sredinom lipnja posjetio je Vatikan i Svetom Ocu papi Benediktu XVI. uručio doista prikladan dar - čipku od agave. Nju su izradile marne redovnice benediktinskog samostana u Hvaru, koje je vještina izrade čipki učinila prepoznatljivima diljem svijeta.

Tim specifičnim poslom, koji uključuje i pripremu niti iz listova agave, časne sestre i samostan diče se već nekoliko stoljeća. Zato nije ni čudo da se Ministarstvo u odabiru dara za Papu odlučilo baš za čipku, s obzirom na to da je zasigurno jedan od najvrjednijih hvarskih, ali i hrvatskih suvenira.

Iza zaključanih vrata

Naravno, to je bilo sasvim dovoljno da se odlučimo za priču o čipki koja je, uz one iz Lepoglave i Paga, najpoznatija u Lijepoj našoj. Hvarani nisu iznenađeni Jandrokovićevom odlukom, odmah su iznijeli kako i brojni turisti iskazuju sve veće zanimanje za čipku od agave, a duga tradicija je da mnogi uglednici (državnici, političari i istaknuti posjetitelji grada) dobivaju upravo čipku kao dar.

Turisti se sve češće zanimaju za kupnju rukotvorina marnih benediktinki /Mirko CRNČEVIĆ

Ipak, dali su naslutiti kako je izrada agavine čipke zatvorena u zidine samostana, što joj, svakako, daje prizvuk stanovite tajnovitosti. Unatoč tome što nas je susretljivi hvarski župnik don Mili Plenković pokušao povezati s redovnicama, nažalost, o tom mukotrpnom poslu koji u konačnici postaje zaštitnim znakom Lucićeva grada, s njima nismo mogli porazgovarati.

Ravnateljica Hvarskog muzeja Nives Tomasović izvijestila nas je da je izrada čipki od agave u našoj zemlji zaštićena kao kulturno dobro nematerijalne baštine. Tradicija vezenja i pletenja, u koje spada izrada agavine čipke u benediktinskom samostanu, od početka 19. stoljeća uključuje i poduku kroz formalno djelovanje niže škole za djevojčice koja je u samostanu djelovala od 1846. do 1886., a kasnije u konviktu (internatu) čiji je rad trajao sve do 1941. godine.

Da je o čipki od agave bilo riječi na brojnim skupovima organiziranim na temu hrvatskih čipki, u Lepoglavi, ali i u inozemstvu, primjerice, na svjetskoj izložbi čipke u San Sepolcru, upoznala nas je viša kustosica Mirjana Kolumbić-Šćepanović, ujedno i autorica stručnog rada ‘‘Niža ženska škola sestara benediktinki u Hvaru i tradicija agavine čipke’’.

Dobivena vlakna, čvrsta i sjajna, najpogodnija su za izradu čipki po vlažnom (južnom) vremenu. Izrađuju se u tri različite tehnike poznate kao ‘‘tenerifa’’, ‘‘mreškanje’’ i ‘‘antika’’. Agavine čipke se ne mogu prati, niti peglati, ali su, uz pažljivo čuvanje, veoma trajne.

Tehnika ‘‘antika’’ veže se uz rad sestre Kunigunde Rossi iz Motovuna, koja je umrla 1967. u dobi od 87 godina. Postupak postavljanja podloge za ‘‘antiku’’ potpuno je obrnut od onog ‘‘tenerife’’. Naime, niti se namiču od ruba prema sredini, a ne od sredine, kao kod druge dvije tehnike.

Ljepota te čipke ponajprije je u tome što ni jedna nema predloška (nacrta), već je ona proizvod mašte, sposobnosti i umjetničke nadarenosti pojedine čipkarice, a iznad svega njihove ljubavi i strpljenja, tj. svaka je unikatna i baš ta neponovljivost daje joj posebnu vrijednost.