Sva postignuća i rekorde Lidije Lijić Vulić, splitske arhitektice, alpinistice, pilotkinje i peterostruke prvakinje u ronjenju, zaista je teško pobrojati u jednom tekstu. Dubine i visine, kojih se često pribojavamo, njena su komfor zona. Lidija je, to je jasno već na prvi pogled, velika zaljubljenica u život, jedna je od onih žena koja hrabro kroči naprijed, a svaki njen korak otvara prostor stotinama drugih avanturistica, koje baš poput Lidije, uživaju u zaronu, letu, planinama, moru..
Pet puta rušila je svjetski rekord u ronjenju na dah na raznim svjetskim i europskim natjecanjima, u Turskoj 2013. i 2014., na Visu 2013., u Italiji i u Beogradu 2019. godine. Oborila je i Guinnessov rekord u zaronu ispod leda u austrijskom jezeru Weissensee. Vlasnica je najvišeg zarona na visini od 4500 metara postavljenog na Himalaji 2017.
Dodajmo i ovo; popela se na Himalaju i Kilimandžaro, osvojila alpski vrh Grossglockner, ronila je na Galápagosu i u Crvenom moru, pilotkinja je Aerokluba Split.
- Što se ronjenja tiče trenutni rekordi su 225 metara dinamika s perajama, 205 metara dinamika sa stereoperajama, 167 metara bez peraja, statika oko 6 minuta i dubina free immersion 51 metar – podaci su to na koje nitko ne može ostati ravnodušan. Kako li joj to samo uspijeva, i to u teškim i zahtjevnim sportskim disciplinama?
- Nikada nisam doživljavala da je ijedno područje u kojem sam sudjelovala ili se natjecala, rezervirano za muškarce. Jednostavno, jedna je zanimacija vukla drugu, cijeli moj put odvio se poprilično spontano. Uvijek sam voljela otkrivati nove stvari, a svi ovi sportovi naučili su me spoznati samu sebe.
Sama sam sebi postavljala ciljeve i to me vuklo naprijed. Motivirao me i strah od neostvarenja. I zato sam radije otvarala nove putove, nego cupkala u mjestu – priča nam Lidija koja je danas zahvalna na svemu što je iz svog bogatog iskustva naučila.
- Iskustvo donese svoje. Sada jednostavno znam da mogu i kada pomislim da možda ne mogu – pojašnjava. Pitamo je je li se susretala s predrasudama.
- Možda više kroz šalu – odgovara nam brzo. Kao petite femme znali su je zadirkivati, no kaže, nije tu bilo zle namjere.
- Znali bi mi reći, aha ti si ta Lidija. Očekivali smo nekog malo krupnijeg – no takve situacije uvijek bi završile smijehom.
Kroz žensku stranu sporta borila se, kaže, za ravnopravnost.
- Ženama u adrenalinskim i ekstremnijim sportovima stvarno nije lako. Jako je naporno fizički, treba još više truda i odvažnosti. Naravno da ne trpi žensko tijelo jednako hladnoću kao i muško, ni nošenje tereta zasigurno nije jednako izazovno i teško. Potrebno je puno ulagati i truditi se – kraj tridesetih donio joj je, povjerava nam, mir.
- Polako se bliži četrdeseta, a mogu reći da sam u ovim godinama pronašla uzemljenje. Skupila sam poprilično životnog iskustva, sigurnosti u sebe, ne diraju me više stvari koje nisu važne i koje bi me ranije poprilično iscrpile. Zapravo, postala sam mentalno snažnija.
Bolje se psihički postavljam, puno je toga upravo u mentalnoj snazi, zahvaljujući čemu i s manje treninga mogu doći do istih rezultata - najveće bitke, otkriva nam, vodi unutar sebe.
- Mislim da to zapravo vrijedi za sve životne aspekte, ne samo za sport. Treba jasno odlučiti i onda slijediti svoje ideje i svoj san. Društvo nam postavlja granice, ali važno je da ih mi ne postavljamo same sebi – smatra Lidija. Iako se bavi sportovima koje bi mnogi klasificirali kao poprilično opasne, uvijek je imala podršku bližnjih koji su u nju vjerovali.
- Naravno da obitelj ponekad strahuje, ali daju mi potporu. Većina mojih bitaka odvija se unutar mene, a više od svega želim ostati sebi vjerna. Privlače me razne stvari, ići naprijed jednostavno je dio mog karaktera.
Onoga što ja jesam. Želim odraditi treking kroz Patagoniju, roniti s kitovima na Tongi, trebala sam odraditi novi zaron ispod leda, no situacija s koronom nas je usporila. Vjerujem, bit će ubrzo prilike - optimizam je ne napušta.
Motivaciju pronalazi u prirodi i ljudima oko sebe.
- Sport je takva disciplina da se rezultat mjeri i na temelju toga imamo povratnu informaciju o uspjehu. No, junaka i odlikaša, pravih heroja ima u svim drugim aspektima života, oni su mi uzor i njima se divim. Ženama koje se bore za održivost prirode, rade na neobičnim poslovima, rade s onima kojima je potrebna tuđa pomoć…
Primjera je bezbroj, no sve imamo zajedničku nit; predanost, odvažnost i strast prema onom čime se bavimo – zaključuje Lidija. Trenutno radi kao projektantica u Brodosplitu, a u slobodno vrijeme trenira. Gdje joj je kraj i čime će nas još iznenaditi, teško je reći. No, dok imamo Lidiju, za Dalmatinke, ali i žene diljem svijeta, nema straha. Lidija utire putove i postavlja rekorde, izazivajući sve žene svijeta da slijede svoje želje i snove.
Voliš ovakve teme? Svaki dan donosimo nove! I sve su na našem portalu https://slobodnadalmacija.hr/budi-slobodna