Vojislav Medić, umirovljeni major JNA i bivši istražni sudac Vojnog suda u Beogradu nepravomoćno je na Županijskom sudu u Osijeku proglašen krivim od sudskog vijeća kojim je predsjedao sudac Mirko Ljubičić za počinjenje ratnog zločina nad zarobljenim vukovarskim braniteljima u srpskim koncentracijskim logorima Sremska Mitrovica i Stajićevo tijekom 1991. i 1992. godine, odnosno nakon pada obrane Vukovara 18. studenoga 1991., pa sve do 14. kolovoza 1992. godine kada je u Nemetinu kod Osijeka obavljena velika razmjena preživjelih zarobljenika s obje strane po principu ‘‘svi za sve‘‘. Zbog svojih je zločina osuđen na 14 godina zatvora.
Mediću se od svibnja prošle godine sudilo po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku da je kao ispitivač Službe sigurnosti bivše JNA u logorima ispitivao te fizički i verbalno zlostavljao zarobljene vukovarske branitelje. Originalna ga je optužnica inkriminirala za ratni zločin nad 28 vukovarskih branitelja te i za logor u Nišu, no tužiteljica Mirjana Zubčević je uoči iznošenja završnih riječi izmijenila optužnicu i iz nje izostavila sedmero branitelja, kao i događaje iz Niša, čime je Mediću djelomično umanjena količina kaznenih djela, piše Jutarnji list.
No, između ostaloga, proglašen je krivim i zato jer je pendrekom po cijelom tijelu tukao više vukovarskih branitelja, a davao je i zapovijedi stražarima da ih tuku do iznemoglosti. Među žrtvama su bili i izabrani saborski zastupnici DP-a Stipo Mlinarić i Tomislav Josić.
Uhićen je, inače, 6. lipnja 2022. godine na graničnom prijelazu Tovarnik. U Hrvatsku je često dolazio još od 2006. godine, jer ima roditeljsku kuću kod Donjeg Lapca, kao i hrvatsko državljanstvo. Od prvog trena kada je uhićen, pa do zadnjeg dana suđenja i svoje završne riječi, tvrdi da je žrtva zamjene identiteta. Istraga protiv njega, a kasnije i optužnica, temelji se na iskazima vukovarskih branitelja, koji tvrde da su Medića kao osobu koja ih je ispitivala i zlostavljala u logorima, prepoznali i zato što je riječ o istoj osobi koja je krajem kolovoza 1991. kao izaslanik MUP-a RH, došla u Vukovar, u stožer Blage Zadre s naoružanjem za branitelje te da je u Vukovaru bio sve do 14. rujna. Kasnije su ga, kazali su, susreli u logorima.
Medić s druge strane tvrdi da nije u inkriminirano vrijeme bio u Vukovaru, niti u logorima, već da je sve to vrijeme radio u Beogradu kao istražni vojni sudac. Za to je priložio i hrpu materijalne dokumentacije u vidu sudskih spisa s Vojnog suda u Beogradu, kojom je za svaki inkriminirani dan želio dokazati da nije mogao u isto vrijeme biti na poslu u Beogradu i u Vukovaru, odnosno Sremskoj Mitrovici i Stajićevu.
Tužiteljica Zubčević u svojoj je završnoj riječi za Medića zatražila maksimalnu kaznu zatvora, tražeći od suda da cijeni "brutalnost i brojnost izvršenih radnji, kao i da u njegovom ponašanju nema trunke kajanja i prihvaćanja odgovornosti za počinjena kaznena djela."
- On negira ne samo da je bio sudionik, već da je u logorima uopće bilo zločina – rekla je Zubčević, istaknuvši i činjenicu da je nekoliko svjedoka potvrdilo da je ista osoba bila u Zadrinom stožeru, a poslije u logorima, dok su ga petorica i prepoznala nakon uhićenja pri dokaznoj radnji prepoznavanja, prenosi Jutarnji list.
- Svjedoci su govorili detaljno o tome što je bilo u logorima, ali i o njegovom boravku u Vukovaru, iz kojeg je netragom nestao 14. rujna 1991. godine, kada je uslijedio veliki napad na grad. Potom su ga ponovno sreli u logorima, gdje im se i predstavljao, s nekima se i prisjećao susreta u Vukovaru. U iskazima ima i manjih razlika, ali to je i zbog tortura koje su proživjeli, kao i zbog proteka vremena. Unatoč različitim iskazima o boji uniforme, njegovom činu, vremenima ispitivanja..., smatram da se njihovi iskazi međusobno nadopunjuju, suglasno iskazuju i time je nedvojbeno utvrđeno da je to osoba koja ih je zlostavljala ili poticala čuvare da ih zlostavljaju – rekla je Zubčević, istaknuvši kako je "dokumentacija kojom obrana dokazuje da je Medić u inkriminirano vrijeme obavljao sudske poslove u Beogradu, usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti te da je on, s obzirom na udaljenost od sat vremena između Beograda i logora, imao sasvim dovoljno vremena da u jednom danu bude na obje lokacije."
Dodala je i da su ti dokumenti, konkretno sudski spisi s Vojnog suda u Beogradu, pribavljeni mimo svih odredbi međunarodne pravne pomoći. Svjedočenje Dragana Puškarića, ratnog zapovjednika Policijske postaje Ilok, jedinog Hrvata koji je iskazao da optuženi nije osoba koja je u ljeto 1991. došla u Zadrin stožer, tužiteljica je ocijenila izrežiranim i lažnim, "pogotovo jer su se njih dvojica prije Puškarićeva svjedočenja susreli u osječkom zatvoru i imaju istoga odvjetnika."
- Optuženi je očito bio osoba od povjerenja vrha Službe sigurnosti JNA, a s obzirom na to da je radio na važnim predmetima kao što su ‘‘slučaj Antun Kikaš‘‘ te postupak protiv pripadnika grupe Labrador, odnosno Opera – kazala je Zubčević.
Medić i njegov branitelj Tomislav Filaković u svojim su završnim govorima ponovili kako optužba ničime nije dokazala njegovu krivnju.
- Štoviše, ŽDO je zaključilo da navodi sedam svjedoka koje su izbacili iz optužnice očito nisu održivi, što dovodi u pitanje opstojnost originalne optužnice. Izostavljen je i Niš, iako su neki svjedoci tvrdili da je i tamo bio ispitivač imena Medić. S obzirom na to da je optužnica potvrđena s iskazima tih svjedoka tražili smo da se ponovno ispita izmijenjena optužnica, ali nam to nije odobreno. Je li to samo zbog toga što njihovi iskazi, kao i alibi optuženoga, ruše optužnicu? - zapitao se Filaković.
Oni su, pak, dostavili preko 800 dokumenata kojima, kako je rekao, dokazuju da je optuženi u vrijeme inkriminiranih radnji bio u Beogradu na Vojnom sudu. Filaković je prozvao i sudsko vijeće jer je odbilo saslušati žrtve logora u Srbiji koje je predlagala obrana, među kojima i bivšeg ministra branitelja Predraga Freda Matića.
- Naši su svjedoci odbijeni isključivo zato što možda ne bi potvrdili da je optuženi bio tamo, a onda smo u problemu – kazao je Filaković, koji je sudu posebno zamjerio što nisu htjeli ponovno ispitati ‘‘bezbednjaka‘‘ Gorana Vidakovića, koji je u svom iskazu rekao da je bio jedan od ispitivača u logorima te da je među njima bio i jedan koji se predstavljao kao Medić. Tada nije želio otkriti njegovo ime, a kasnije je dao izjavu kod javnog bilježnika da je riječ o ‘‘bezbednjaku‘‘ Slobodanu Grbiću. Sud nije prihvatio ni saslušanje Grbića.
- Zašto se ne želi saznati tko je osoba koja se predstavljala kao Medić? Obrani je onemogućeno ostvarivanje prava da dokaže da je očito došlo do zamjene identiteta. Zar to nije najvažniji detalj u ovom postupku? On od prvoga dana još u policiji kada je priveden kaže: "Ljudi vi ste se zabunili!" I za to pruža stotine dokaza. No, i dalje se tvrdi da je on, valjda prekovremeno, radio kao ispitivač u logorima – kazao je Filaković, dok je Medić naglasio kako je "iz svih izvedenih dokaza jasno da sam lažno optužen uz pomoć svjedoka koji su iskazivali u ovom postupku."
- Nema sumnje da sam ja namjerno zamijenjen s nekim drugim, a sada znamo i s kim, konkretno sa Slobodanom Grbićem, koja je sudjelovao u ispitivanjima u sabirnim centrima, koristeći se pseudonimom ‘Medić‘ – rekao je okrivljeni, dodavši i kako ne dovodi u pitanje "da su zarobljenici doživjeli patnje u sabirnim centrima, ali ja u tome nisam sudjelovao." Dokaznu radnju prepoznavanja ocijenio je kao namještaljku, "jer su moje fotografije bile puno ranije dostupne u hrvatskim medijima, a onda su prije prepoznavanja pokazivane svjedocima od strane policijskih istražitelja i same tužiteljice", piše Jutarnji list.