Budućnost Dalmacije: adio nafti i ulju, magična je riječ komina

Nema dana da se ne konstatira kako je industrija u splitskom bazenu rekla “laku noć” i kako ćemo svi ovisiti o turizmu i poljoprivredi. Ispada da nema kuće u Dalmaciji u kojoj se netko ne bavi apartmanima ili sadi masline da bi sutra (pre)živio od mijenjanja plahti ili prodaje ulja.

A to što ostane nakon što se ulje napravi, nakon što se samelju i procijede maslinove koštice, to bi nas ponovno moglo vratiti industriji, ali ovaj put ekološki prihvatljivijoj, isplativijoj i održivijoj. Magična je riječ – komina. Sve to, dakle, što ostane kao balast oko uljara po Dalmaciji, pametni u razvijenim zemljama EU-a već desetak godina koriste za grijanje ili pogonsko gorivo, a to, pročitat ćete, može biti korisno i u turizmu.

Kod nas se komina danas baca ili se tek rijetko koristi kao gnojivo. Najveći je problem s odlaganjem komine na otocima, gdje je pravih deponija malo, no uskoro bi se, prepozna li se ovaj energent kao snaga budućnosti, uljare mogle besplatno rješavati komine, po principu “dođi po nju i – vozi”, a kad potražnja poraste, moći će se i unovčiti.

Računa se da se u Dalmaciji nakon prerade maslina baci oko 20 tisuća tona komine. Najmodernija tvornica za preradu ribe u svijetu, ona u Postirima na Braču, koristi pelete i drvenu sječku za pokretanje proizvodnje i grijanje, a uskoro se sprema upotrebljavati i kominu. A to što žele veliki u “Adriatic Queenu” već su isprobali mali i super su zadovoljni.

Plamenik u solinskim plastenicima

U Solinu, pod plastenicima u kojima niče sva naša verdura: pome, kukumari, salata..., grijanje na loživo ulje ili naftu je prošlost. Dragan i Dario Balić, stric i nećak, zamijenili su plamenike na naftu onima koji rade na kominu, pelete, drvene sječke... i došli do ušteda od čak 60 posto!

– Grijanje je najskuplja stavka u plasteničkoj proizvodnji, a kad drastično smanjiš troškove i još koristiš potpuno čisto gorivo, moraš profitirati – objašnjava mi Miroslav Tomić koji se brine o prodaji i pokazuje povrće koje je rano došlo na urod u plastenicima, pa zato postiže i visoku cijenu.

– Ljudi se ustručavaju grijati plastenike jer troše puno loživog ulja, i onda, ako naiđe hladnija zima, strada plod – kaže Tomić i dodaje da u plastenicima u kojima je konstruirana peć na pelete, drvene sječke i kominu nema takvih problema, jer vlasnici ne “cvikaju” od velikih troškova.

Dragan Balić konstruirao je uređaj s plamenikom za kominu, pelete, drvene sječke u solinskim plastenicima, a nećak mu Dario, profesor u Srednjoj elektrotehničkoj školi u Splitu, instalirao je kompjutorski program koji upravlja procesom grijanja i za koji se već otimaju na tržištu.

Nešto slično koristi i umirovljeni inženjer Milan Novoselić iz Zadra, koji se odavno grije na kominu.

– Danas je ona ljudima višak, ne znaju što će s njom, ali uskoro će biti regulirano zakonom da se mora zbrinuti ili slijede kazne. To će od nas zahtijevati Europska unija – objašnjava Tomić.

– A komina je ustvari biootpad i biomasa i, poput drvenih sječki, kojih također u Hrvatskoj imamo u izobilju, a najbolje su od kombinacije hrasta, bukve i jele – može zamijeniti naftu i loživo ulje. I vrijednosti se dobro znaju – dva kilograma peleta zamjenjuje litru loživog ulja. Kilogram peleta je 3,2 kune, loživog ulja 5,5 kuna, a s kominom ljudi ne znaju što će ni gdje će. Doduše, treba platiti prijevoz ako je morate transportirati do odredišta – kaže Balić.

Povećanjem cijene energenata, koje je na djelu kad su u pitanju naftni derivati, plin i struja, pojavljuje se potreba za korištenjem obnovljivih oblika energije – sunčeve energije, vjetra... U Europi korištenje ovakvih ekološki prihvatljivih energenata raste, dok je u Hrvatskoj tek u početnoj fazi.

– Zamislite da već sutra sve naše bolnice, škole, ustanove... grijemo na kominu ili pelete i štedimo i do 60 posto troškova mjesečno. Koliko bismo novih škola i bolnica mogli izgraditi? Koliko bi okoliš bio manje zagađen, a Hrvatska manje ovisna o nafti? – pita Dario Balić i čudi se da to naše političke garniture još nisu prepoznale jer se dobar dio Europe za hladnih zima grije na kominu.

Može i drop

Balić kaže da se u svijetu već masovno grade termoelektrane na biomasu, a jedna takva proradit će u doglednoj budućnosti u Slavoniji. Dobro je to što se i energenti iz obnovljivih izvora fino nadopunjuju.

– Dobro, polako prihvaćamo solarnu energiju, ali tek u kombinaciji s grijanjem na kominu ili pelete ona postiže savršen učinak. Evo, u Dalmaciji je toliko apartmana, a ljudi znaju imati i po deset jedinica. Onda im se gosti vrate s mora, svi odlaze na tuširanje i nema dovoljno tople vode jer ih solari ne mogu odjednom apsorbirati. E, tu su plamenici na kominu ili pelete zakon, jer se njima voda može brzo dogrijati, pa ta kombinacija sa solarnom energijom odlično funkcionira.

– Ugradili smo novi plamenik vlasniku pekara “Marin” i čovjek mjesečno štedi 14 tisuća kuna. Ugrađujemo ih i u autopraonice, male pogone i tvornice, svi su shvatili prednosti ovog jeftinog energenta – kaže Dragan Balić.

Ekološki moment nije ništa manje važan: u komini ima 0,01 posto sumpora, a u loživom ulju pet posto. Kominu je prije upotrebe potrebno sasušiti jer je u njoj i do 50 posto vlage. Ovisno o kućanstvu, izračun za potrebnom količinom ovog prirodnog energenta je jednostavan. Primjerice, kuća koja je do sada koristila loživo ulje, čija jedna litra ima 11,56 kW/h pa godišnje koristi 2000 litara loživog ulja, prelaskom na biomasu koristit će oko 4000 kilograma peleta (6400 kuna), 3600 kilograma komine masline ili 3800 kilograma dropa grožđa.

Ako 100 kilograma komine daje energiju kao 50 litara loživog ulja, to znači da uljare olako bace gotovo 400 kuna komine u vjetar. Spremnik za kominu dva je puta veći od spremnika za loživo ulje, a troškovi se penju ako se komina paletira.

Pod pojmom “biomasa” podvode se svi energenti koji se dobivaju od organskog materijala – drvena sječka, komina masline, drop grožđa, orašaste ljuske, koštice marelica, višanja... Dajte, ljudi, pokupite to zeleno zlato. saša ljubičić

Cijene od 20 tisuća kuna Cijene plamenika i peći, kotlova, kreću se već od 20 tisuća kuna. Uštedama se investicija vrati već za nekoliko mjeseci do godinu dana. Balići i servisiraju plamenike i daju jamstvo za njih do dvije godine, a što se interesa tiče, kažu, najviše ih zovu iz Slavonije i unutrašnjosti Hrvatske, gdje su zime žešće nego na Jadranu.

Grijanje na Krku Prije tri godine u Vrbniku, na otoku Krku, instalirana je prva peć na biomasu od 20 kW za obiteljsku kuću. Energenti koji se koriste su drveni peleti i drop grožđa te komina masline s otoka Brača. Nakon berbe grožđa u rujnu i listopadu, te maslina u studenom, komina masline i grožđa ostavlja se na hrpi i čeka se šest mjeseci da se razvuče na debljinu od 3-4 centimetra, te se suši na zraku i suncu. Nakon 6-8 dana pakira se u plastične vreće od 20 litara i sprema se u kotlovnicu.