Svojim pristupom već je osvojio naklonost alkara, tijekom proba pobrao je i simpatije nazočnih gledatelja, a ako svoju ulogu odigra ove nedjelje kako to priliči alaj-čaušu, potvrdit će da je alkarska skupština u ožujku njegovim izborom pogodila “u sridu”.
Prijavak vojvodi
Zato alaj-čauš Filipović Grčić, da ove nedjelje u svojoj novoj ulozi ne bi promašio ili pogodio “u ništa”, ni jedan detalj ne prepušta slučaju. On zna da će sve oči biti usmjerene prema njemu dok bude jahao na začelju alkarske povorke i još više kad od Biljega, dna alkarskog trkališta, pješice krene predati prijavak alkarskom vojvodi mr. Anti Vučiću da je sve spremno za početak prve trke. Među najvažnijim detaljima je alkarska odora.
Novi alaj-čauš alkar je od 1997. godine. Od tada ga svake godine na alkarsko trkalište ispraća majka Dragica, rođena Drnišanka, koja je zbog sina alkara morala do posljednjeg detalja svladati finese alkarskog odijevanja. A otkad je Ivica uplovio u bračnu luku, Dragici u oblačenju njezina sina i svojeg supruga pomaže Marija. Već im se pridružila i Ivičina i Marijina kćerka Ružica.
U subotu su Dragica, Marija i Ružica imale generalnu probu u odijevanju Ivice u odoru alaj-čauša. Slobodna Dalmacija imala je povlasticu svjedočiti tome činu perom i kamerom. Ivica je najprije navukao hlače, a zatim lijevu čizmu. No onda ju je skinuo jer je zaboravio prije navući ukras, koji nose samo alaj-čauši, a ne i alkari. Kad je završio s čizmama, Marija je Ivici dodala već pripremljeni krožet. U nastavku, dok su ga oblačili, Ivica, Marija i Dragica vodili su sljedeći razgovor:
Ivica, oblačeći krožet: “Alkarski je puno lakši.”
Marija: “A ja ovoga nisam naučila.”
Dragica: “Naučit ćeš.”
Ivica: “Dobro učvrstite. Ni jedan komadić ne smije pasti.”
Marija: “Dajem sve od sebe.”
Sin nije zainteresiran
Kada je sve s krožetom bilo gotovo, Ružica je ocu dodala sablju koju je Ivica pripasao, a majka i supruga su mu pomogle u oblačenju pojasa. Ivica stoji na mjestu, Marija hoda oko njega i zateže pojas koji Dragica učvršćuje agicama koje drži i dodaje joj ih Ružica.
Poslije pojasa na red stiže dolama.
Ivica: “Ona alkarska je bila veća.”
Dok je Ivica oblačio dolamu, Ružica je već uzela kalpak i stavila ga na glavu.
Sin mu Josip nije zainteresiran, a ako se ikada pojave alkaruše, Ružica će sigurno biti među najspretnijima – čuje se komentar sa strane.
Kad su žene uredile i ušestile sina, supruga i oca, pojavio se Ivičin otac, 71-godišnji Ivo. Zagrlio je sina i kazao mu: “Biti alaj-čauš velika je čast, koju si ti prvi donio u naše staro alkarsko pleme. Ali, Alka je Alka. Dobio si Baru i Čoju. Znaš šta ti još fali. Hajde sine, sritno ti bilo, vrati se zdrav kući s megdana i, ako ikako budeš mogao, na koplju donesi slavodobitnički plamenac.”
TONI PAŠTAR
FOTO: NIKOLA VILIĆ / CROPIX