Nezgodno je to i krajnje delikatno kad ljudi iz vaše generacije – susjedi, prijatelji, školski kolege, dugogodišnji poznanici – jednoga dana osvanu kao državni dužnosnici, funkcionari. Problem datira još iz prahistorije: i onda se vjerojatno jednako očekivalo da pogled na člana čopora korigirate sukladno njegovu hijerarhijskom statusu, a želja da mu se prizna važnost, genijalnost i dominacija te vaša podređena pozicija bila je jednako žarka i velika. Stvar je svojedobno prilično plastično ilustrirao Miljenko Smoje pišući o zvekanima koji, kad dođu na vlast, odmah povjeruju da su puno važni i pametni ljudi, vizionari i enciklopedisti: - “Trista puti gluplji od mene, ništa nisu znali, a čin bi seli na požicjun, ne smiš ih više oslovljavat Jere, Frane, Marko, nego druže Jere, druže Frane,...
