Srpska napredna stranka nije samo obična vladajuća stranka istočnog tipa i možda ju je upravo zato tako teško oslabiti i razvlastiti.
SNS i njezin lider Vučić upravo su preuzeli prosvjede protiv nasilja, uspjeli su razdvojiti pobornike pobune i razlog za nju.
Koliko god se naprednjacima prije mjesec dana to činilo nemogućim, o čemu sam, pokazat će se, potpuno krivo pisala u ovim člancima, uspjelo im je.
Nizom prividnih ustupaka masovnoj socijalnoj pobuni koja je izbila nakon dva masovna ubojstva djece i mladih u jednoj školi u Beogradu i u selima oko Mladenovca, ponovno su preuzeli kontrolu nad srednjom klasom, piše za Danas Jasminka Lukač.
Simbolično, to je konačno potvrđeno priopćenjem skupine odvjetnika obitelji žrtava da ne žele skupštinsko Anketno povjerenstvo za zločine koje je tražila i vodila oporba.
SNS je uz sebe zadržao srednju klasu, bez obzira, ili zahvaljujući tome, koliko je međusobnog laganja i šutnje bilo potrebno da se SNS i ta klasa zajedno uzdignu i kolika je bila želja da se to zaustavi.
Osvrnimo se malo unatrag.
U rujnu se navršava 15 godina od osnivanja SNS-a, odvajanjem frakcije proruskih radikala koji su podržavali ulazak Srbije u Europsku uniju.
Svojim glasovima u Skupštini su dali većinu za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU-u, učinivši to šest mjeseci nakon što su zapadni saveznici u veljači 2008. proglasili nezavisnost Kosova.
Sporazum je stupio na snagu 2013. dakle, po dolasku SNS-a na vlast.
Ta 2008. trebala je biti točka najvećeg i najdubljeg sloma moderne srpske države. Ali pokazalo se da nije, Srbija je preživjela.
SNS je toj novonastaloj Srbiji dao nekakav politički karakter izgradnjom i širenjem srednje klase, ali i javnosti, medija, društvenog ukusa...
Mafija, reketaš, prevarant, dvorska, ružna, kukavički nasilna i diktatorska forma, sve se to može reći i sve je to možda ne samo istina, nego i gore i crnje od toga.
Ali to nije cijela slika, jer je prosta životna istina da je i to bolje od raspada i ništavila, u kojemu je mogla završiti i Srbija.
Opoziciji je zato za pobjedu nad SNS-om i Vučićem potrebno da stvori i primijeni i drugačiji koncept Srbije, stvarajući drugačiji umni sklop birača, građanina, klase, ukus javnosti…
I to treba izgledati dosljedno i hrabro, nikako ne krenuti od napada na Vučića, pa završiti napadom na botove, najniže u hijerarhiji SNS-a.
Ako opozicija nije sposobna stvoriti novog birača, novu klasu, a onda i novu Srbiju, onda joj ostaje, kako Saša Paunović ironizira, vječno čekanje da se saveznici iskrcaju na Balkan.