Stil Zdravlje

'To je neugodno'

Naš poznati fizičar na svom je facebooku na duhovit način objasnio sve što vas je ikada zanimalo o sunčanju i pobio jednu od najčešćih predrasuda

'To je neugodno'

Saša Ceci, fizičar s Instituta Ruđer Bošković na svome je Facebook profilu objavio potanko objašnjenje 'teorije sunčanja' i na jednostavan način odgovorio na sva pitanja koja su nas ikada zanimala na tu temu.

Njegov podulji status obradovao je mnoge, a zbog svoje jednostavnosti i simpatičnosti priskrbio je Saši hrpu lajkova. Uspoređujući npr. UVA zrake svjetlosti koje rade samo štetu i nemaju nikakvu korist, s našim političarima, Ceci je nasmijao mnoge, ali i 'očitao' važnu lekciju, posebno u ove ljetnje mjesece, kada smo sa svih strana okruženi podsjetnicima o štetnosti sunčevih zraka.

Zbog pustih upozorenja često zaboravljamo na jednu bitnu stvar kojom je Saša započeo svoju Facebook objavu. Sunčeve zrake iznimno su bitne ljudskom organizmu zbog proizvodnje vitamina D. Taj četvrti vitamin (nakon A, B i C), naime, u naše tijelo ne možemo unijeti hranom, pa nam je jedini dostatni izvor upravo sunce.

Uhvatio se nakon toga Ceci i nekih najčešćih zabluda u vezi ove omiljene ljetne aktivnosti, pa je kroz detaljan izračun objasnio da je, unatoč uvriježenom mišljenju da je sunce najjače u podne, taj maksimum zapravo u 13 sati. Zašto? Zaboravljamo na ljetno računanje vremena i na to da smo sat pomakli uru naprijed. Svim kolegama fizičarima Saša je uputio i objašnjenje pomoću sinusa i kosinusa, a nama ostalima 'nacrtao' je to na nešto jednostavniji način.

"Zapravo je jako jednostavno. Ako okrenem dlan prema Suncu, neki broj zraka udara u njega. Kad zakrenem dlan, neke od tih zraka koje su prije udarale u njega, sad ga promašuju. I tako dlan dobiva manje zračenja. To je sva fizika oko toga."

Pomoću dlana fizičar je rastumačio kako to da svi savjetuju da izbjegavamo sunčanje od 10 do 16 sati. Ponudio je i graf, pa na njegovu profilu možete iščitati sve što vas je zanimalo o tome. Jačina zračenja, suprotno mišljenjima, prema Ceciju najjača je u lipnju, a ne u kolovozu kako se vjerovalo.

“Pronašao sam podatke za kut pod kojim zrake padaju na Zemlju. Konkretnije, 30-ak kilometara južno od Zadra jer tamo obično ljetujem, a i zato jer je to otprilike na sredini hrvatskog dijela Jadrana. Podaci su za sate od šest ujutro do osam popodne tijekom četiri mjeseca kroz koje se provlači ljeto (od početka lipnja do kraja rujna). Za sve to nacrtao sam kako se mijenja intenzitet zračenja. Na slici crveno je loše”, tumači Saša svoj graf.

Objašnjava i razlike između ultraljubičastih zraka kjoe se dijele u tri kategorije UVA, UVB i UVC.

“Ove A imaju najnižu energiju i najbliže su vidljivom svjetlu, a ove C su živi užas. Srećom za život na površini Zemlje, ozon u gornjim slojevima atmosfere uspješno zaustavlja te najgore, dok se A i B probiju do nas. Kraće izlaganje UVB zrakama omogućava proizvodnju D vitamina u nama, a i popularnu preplanulost. Duže izlaganje tim zrakama, ili kraće izlaganje zrakama većeg intenziteta, koži daje crveno reš pečenu boju. To je neugodno, ali neugoda nije najgora. Puno je opasnije to da UV zrake izazivaju promjene u stanicama kože koje s vremenom mogu dovesti do melanoma – jedne od najopasnijih i najagresivnijih vrsta raka”, napisao je fizičar i na taj način riješio sve dileme koje smo ikada imali u vezi sunčanja.

Na kraju, odgovorio je Saša na jedno od najčešćih pitanja. Može li nas sunce 'oštetiti' i kroz staklo?

"Poznata je fora s FER-a o studentu koji je bio jako loš na ljetnom roku ispita iz fizike pa mu je profesor htio dati zadnju šansu za prolaz i rekao mu da se sjedne do (zatvorenog) prozora i osunča se malo. Nakon što je ispitao nekoliko drugih studenata pitao ga je je li barem malo pocrnio. Kad mu je ovaj odgovorio potvrdno, srušio ga je jer staklo ne propušta ultraljubičastu svjetlost. Ne znam je li se to ikad stvarno dogodilo. Ako su lagali mene i ja lažem vas.", počeo je priču koja svoje konačno objašnjenje ima u razlikama između UV zraka.

Naslovnica Zdravlje