Stil Putovanja

'Dođi, i vrati se kao šeik'

Naša novinarka opisala dogodovštine nezaboravnog vikenda u Dubaiju, 'leglu raskoši, biznisa i luksuza': 'Pre**rans za one koji imaju jedan posto bogatstva...'

'Dođi, i vrati se kao šeik'

Mooolim? Ma di sutra putuješ?

- U Dubai.

- U Dubaiiii?! Vau!

Preneraženost većine uoči mog polaska u Ujedinjene Arapske Emirate bila je, naravno, primjerena za naše skromne životiće, ali nešto toliko nevjerojatno i nadrealno zapravo je normalan slijed u godini koja nas je "počastila" s rekordnim temperaturama, šta ispod šta iznad nule, potresom, poplavama i požarima, pa još i nizom neočekivanih preokreta na osobnoj razini...

Bilo bi zapravo posve čudno da sam se otisnula, recimo, do Radmanovih mlinica, ali vikend u Dubaiju ljeta 2017. sasvim je logično ekstreman.

Grad je to nalik kakvom zabavnom parku gdje imate blagu vrtoglavicu od adrenalinskih vlakova i vožnji splavom po umjetnim brzacima, a posjetite li ga usred sezone visoke vlage, kada temperature i noću neznatno padnu ispod plus četrdeset, onaj, kako ga zovu, realfeel je - unreal, zapravo neizračunljiv. Naočale vam se, naime, magle već u ruksaku! Ako ste na nesreću pušač, pregorit ćete par minuta izvan klimatiziranog prostora, s tim što ćete imati osjećaj da u pluća "vučete" sadržaj električne cigarete.

Dubajskom vrtuljku prethodi uzbuđenje na izravnom šestosatnom letu iz Zagreba. Na kojem su svi kao cool, osim mene, a svi zamuknu dok slijećemo. Čak i lijepe stjuardese iz Emiratesa, da, točno onakve iz reklame s Al Jazeere, raznorasne ali ujednačene elegantnom odjećom, koje su netom cvrkutale i nutkale vas hranom i pićem, sjednu, vežu se i uozbilje. Najgore je što slijetanje u Dubai traje sat vremena, a kako je noć, čini vam se da polagano padate na četiri tisuće netom opožarenih kvadratnih kilometara. Toliko rasvjete, mila mati, kružimo li, što li je ono? Potom na monitorima, kojih ima koliko i sjedala i na kojima po izboru uz slušalice i vlastiti joistick možete igrati igrice, gledati filmove, pratiti najnovije vijesti iz svijeta ili pak kretanje i trenutni položaj vašeg aviona, imate izravan prijenos slijetanja iz pilotske kabine.



Da l' da gledam il' da se odma' nekako ubijem?

Tip do mene udubljen je u valjda petnaesti nastavak Alijena, a djevojka do prozora klika po ekranu u potrazi za nečim.

Hiperventiliram dok držim glavu da se ne raspadne od roja misli poput "ne sramoti se pred ljudima", "preživit ćeš", "valjda neće baš ovaj pasti, ne bi bilo fer, ajme majko"... i ipak virkam u snimak slijetanja. Ko mi još samo jednom kaže da voli boravit u položaju ptice, zveknut ću ga po kljunu!

Sve je to za mene, vjerovali ili ne, već uz one protuterorističke mjere na "Franji Tuđmanu", bio fantastični početak avanture u vrli novi svijet.

Od sreće što živi izlazimo iz aviona koji je, časna riječ, velik kao kruzer, na prvi udah vanjskog zraka pomislila sam da nas je zapahnuo njegov još neugašeni motor ili neki golemi auspuh. Niti onih nekoliko koraka po pisti do autobusa nisam shvatila da smo izašli na plus sto stupnjeva u zraku pomiješanog s valjda 80 posto vlage.

Taj vonj pare, točno kao da lebdiš iznad ekspres lonca, nije me napuštao sve do povratka. Na sreću, klimatizirano je baš sve, i bus, a kasnije ćemo vidjeti da su pod klimom i gradska stajališta, no i posljednji prizor s više od dvoje ljudi na otvorenom, bar u ovo doba godine, bit će upravo u zračnoj luci. Koja je tolika da smo se gotovo pola sata vozili od aviona do zgrade. U kojoj je važno da se držiš grupe, jer inače, ne znam, i pored svih mogućih oznaka na engleskom, lako zalutaš i odletiš nazad u Europu.

Golemo je to sve, pregolemo za male ljude.

I baš taj feeling, da je čovjek zrno pijeska za sve ono šta je sposoban sagraditi i izmisliti, da je nevjerojatno koliko toga iz tog zrna može izrasti, ne napušta vas još dugo ni nakon povratka kući, u prostor čovjeku primjerenih dimenzija.

- Croatia is paradize, but a paradize made by God. Dubai is man made paradize - ponovit će kasnije vodič u više navrata.

Točno, mi smo raj na zemlji bogomdan, a oni su ga sami napravili. Hm, jesu li raj?

Neboderi, avenije, auta, nadvožnjaci, neboderi, podvožnjaci, neboderi, auta, neboderi.... nastavi niz!



- Dubai je centar svijeta - kaže simpatični vodič koji vas navodi da gledate čas lijevo čas desno, a vi zamantani svako toliko čujete da izgovara "the bigest", "the highest"... ili uhvatite povišeni ton svečanog završetka rečenice "...all over the world". Sve je tu, dakle, najveće i najviše i najljepše na svijetu, a onda će vam reći da riječ "nemoguće" ne postoji u njihovu rječniku.

To postane potpuno shvatljivo kad zađete u dio grada u kojem je smještena marina s rezidencijalnom četvrti gdje je do prije samo dvanaest godina bila gola pustinja. Danas tu očekujete ugledati Spidermana na jednom od ostakljenih skyscrapera, dok na drugi slijeće helikopter s onim zločestim likom koji je naumio zapaliti planet.

Filmski, skroz filmski, brate, dubaji ga!

Pokušajte zamisliti našu ACI marinu u kojoj su vezovi za jahte udaljeni samo pet - šest metara od ulaza u neboder. Perzijski zaljev se ovdje špicom zabija u centar cityja kojim dominiraju čuda arhitekture poput onog rotirajućeg nebodera - twisted tower.

Tu je i The Princess Tower, najviši svjetski stambeni neboder s više od stotinu katova. Sve skupa nalik je Miamiju. Većina nas je baš nedavno gledala snimke iz Miamija u danima kad ga je napadala Irma i kada smo mislili da se ulicama prosulo more što je za nas, koji ne znamo kako grad izgleda, bila fake news, lažnjak, jer more je uistinu među neboderima. U Dubaiju je sve pomalo fake, ali oni niti ne kriju da su "skinuli" grad s Floride, prekopirali su mnogo toga što im se svidjelo, ali u njih je to sada veće, još ljepše...

Imaju Blizance sagrađene u počast žrtvama 11. rujna u SAD-u, imaju sve svjetske hotelske lance, znate ono Sheratton pa Sheratton Grand, Hilton ovaj Hilton onaj, zatim središta svih kompanija, imaju hotelske sobe pod morem, skijalište u šoping-centru, solarni internet na plažama, umjetne otoke u obliku kontinenata, umjetne palme na čijim vrhovima su solarni paneli, akvaparkove, akvarije veličine rukometnog igrališta usred hotela, fontane, najvišu zgradu na svijetu Burj Khalifa... Imaju i London Eye, ali je njihov, naravno, veći.

Ne bi nas začudilo da za Expo koji će u njih biti 2020. sagrade Eiffelov toranj, ali sjajniji, viši i "stariji"!

Uglavnom, oni neumorno grade, kilometarske kolone kamiona s građevinskim materijalom vuku se prema gradu koji se nazire u omaglici, ispod cerada lagano sipi žuti pijesak, a svako toliko pokraj šesterotračnog autoputa, prema kojemu je A1 seoska staza, bageri i ostala građevinska operativa tabana pustinju jer tu će biti odvojak za nekud... Ili možda neki šoping-centar na nekoliko milijuna kvadrata, ko zna. Gledate i gledate, a ako je vodič nakratko zašutio, štipnete se da provjerite jeste li budni. Vozač je iz Nepala i uglavnom ne govori ništa. Inače, na arapskom nas je pozdravio samo pilot Emiratesa u dolasku i odlasku, ovdje svi spikaju engleski. Dvojezični su i natpisi na putokazima i prometnim znakovima, poneki naziv dućana i to je to.

- Jeste li ikada bili u Hrvatskoj - pitamo našeg domaćina.

- Ne - odgovara on, ali zna, zamislite, za Hvar i zna da je prelijep.

- Ali Jugoslavija! Ah, Tito is my friend!

Pa da, helou braćo nesvrstani, nekad bilo, danas se spominjalo! Pokazalo se da vodič bira društvo, jer ubrzo će nam reći da je i Isus njegov prijatelj mada nas pozdravlja sa Selam Alejkum. Jer, Emirati su tolerantni prema svim vjeroispovijestima, sagradili su svima hramove, imaju i ministarstvo tolerancije na čijem čelu je žena, s dvadeset dvije godine najmlađa ministrica na svijetu, zar smo sumnjali? Imaju i ženu na čelu ministarstva sreće, naravno, jedinog takvog na svijetu.

Reklo bi se da izuzetno cijene žene, vele, muškarci grade svijet, a žene mir. Imaju i žene policajke koje, BTW, voze lamborgini, a muški policajci ferrarije. Toliko maseratija nisam vidjela u životu, zapravo najmanji automobil koji sam zapazila bio je suzuki swift.

Sve što smo vidjeli ili čuli, sve je ovdje na sedmu potenciju. Dubai je komprimirano globalno selo, to je leglo najveće raskoši i biznisa, bjelosvjetskog, da oprostite, preseransa rezerviranog za one koji imaju jedan posto bogatstva pa će platiti 28 tisuća dolara za jednu hotelsku noć, uključujući doručak molim lijepo, ali i radni logor za ostalih 99 posto čija visina plaće je urnebesno različita.

Tako će konobar, obično iz Pakistana, Indije, Filipina..., imati oko šest tisuća kuna mjesečno, doduše uz osigurani smještaj i hranu negdje u zapećku sjajnog zdanja, poput posluge u Downton Abbeyu, a menadžer oko četrdeset tisuća i više.
Susreli smo i zamotane i odmotane i žene i muškarce, tradicionalne arapske obitelji koje ulaze u luksuzne zlatarnice te turističke agente i poslovnjake koji su podrijetlom od Australije do Britanije i Rusije. Većina radnika živi daleko od centra pa kontaju da grad od tri milijuna stanovnika noću broji gotovo upola manje.

Za zaposlene u zračnoj floti Emirata sagradili su naselje nedaleko od aerodroma kako ne bi kasnili na posao, ima ih odasvud, na dolasku smo sreli stjuardesu iz Tuzle, a na povratku stjuarta iz Zagreba.

Gost je u Emiratima okružen ljubaznošću u slapovima. Makar pet puta prošli pored sićušne Azijatkinje, ona će vam isto toliko puta poželjeti ugodan dan i zahvaliti vam što ste tu. U slapovima teče i struja, ali i voda. Dijele vam je u mini busovima čim uđete. Spaaas!!! Dalekovodi su veliki kao neboderi, nanizani na potezu kao od Splita do Omiša, a hortikulturni arhitekti su dali sve od sebe da bi u gradu zatrli svaki trag pijeska pa je predivnim zelenilom okružena svaka zgrada te ulični rubovi. Palmice, vinkice i šimšir diskretno su isprepletene sustavom za navodnjavanje. Vjerovali ili ne, žubori fontana i usred pustinje.



Do pustinje, uz ulog od sto dolara, treba skoknuti jer tada znate da ste, unatoč svim onim blještavim reklamama američkih i europskih korporacija, ipak na nekom drugom dalekom meridijanu. Doduše, pješčane dine prelazite toyotinim terencima, a ne na devama, no nedaleko su antilope koje mirno pasu, a gušter bježi pod kotačima... Zastajemo, jer sunce taman zalazi. Vjetar ti kosu mrsi, a žuti suhi pijesak leluja stvarajući novi reljef. Mili bože, kud sam zaš'o, noć me stigla u tuđini, ne znam puta, ne znam staze...

Ali vozači znaju i odvest će nas u pravo malo autentično pustinjsko selo gdje ćemo jahati deve, najesti se, napušiti i istetovirati, gdje će nam zaplesati trbušna plesačica i na tren ćemo pod zvijezdama zaboraviti ono ludilo od grada. Ali samo na tren. Jer, teško ti još dugo izlazi iz glave, recimo, hotel visok 321 metar sa sedam zvjezdica, na čijem vrhu su restoran te helidrom na kojem su Andre Agassi i Roger Federer odigrali tenis, a Tiger Woods golf, dok je na dnu restoran u koji ulaziš simuliranom podmornicom, a zatim dok jedeš gledaš u akvarij s milijun litara mora. Burj Al Arab, znate već, onaj u obliku jedra, simbol je Dubaija i otvoren je 1999. godine, a sagrađen je za samo tri godine.

I kad se onda sjetite, recimo, trogirskog mosta.

- Pa nemamo naftu ni šeike! - reći ćete.

Da, ali to je sve što su Emirati nekad imali. Plus šačicu ribara, točno na mjestu današnjeg Dubaija.

- Really?

- Of skroz.

- Abnormally?

- Yes. Vau!


Dođi, i vrati se kući kao šeik
U Dubaiju rade mnogi mladi ljudi iz Hrvatske, kao i s cijelog Balkana. Za nekoliko godina, uz pretpostavku da rade bolje plaćeni posao, mogu se kući vratiti kao šeici. Valuta je dirham i mjeri se s kunom jedan naprama 1,8. No cijene nisu visoke kao zgrade, osim u luksuznim centrima.


Ljetovanje u zimskim mjesecima
Oni kojima je furka ljetovanje u zimskim mjesecima imat će priliku preko agencije Atlas biti smješteni u nekom od resorta u Ras al Khaimahu, koji je novi mali rastući Dubai, a od njega je udaljen nepuna dva sata vožnje autoputom. Vrijedni "atlasovci" ispregovarali su povoljne aranžmane s menadžmentima nekoliko hotela s all inclusive ponudom, izvrsnim sadržajima, neizostavnim bazenima, ali i dugim, dakako, pješčanim plažama, kao i svim dodatim avanturama i izletima. Ko može izvdojiti 8.200 kuna za tjedan i ko voli, neka izvoli!


Kad ti morski pas bulji u krevet...
Hotel Atlantis jedna je, čini se, od najvećih dika Dubaija. Kompleks je to s 1539 soba s akvaparkom od 160 tisuća kvadrata sagrađen na umjetnom otoku 2008. godine. Do njega se stiže podmorskim tunelom dugim 2,5 kilometra ili nadvožnjakom za monorail sagrađenim samo za dolazak na otok. Grad u gradu je to s eksluzivnim dućanima, akvarijem, dupinima i fokama i tko zna još čime. Nadahnut je temom Atlantide pa su zidovi oslikani starogrčkim motivima. Sve je prilično kičavo i apsurdno. Nudi sobe pod morem i tu se stvarno zapitaš bi li, čak i kad bi imao novca kao pijeska, platio da ti morski pas s večeri bulji u krevet ili da ti divovska raža poželi dobro jutro. Ma, dubaji ga!


Kad je vruće i devama je vruće
U nekoliko zimskih mjeseci temperatura "pada" na 27, noću na 17 stupnjeva pa, kažu nam, dubajske coolerice navlače bunde i čizme. Tada su i promenade u ovom urbanom kotlu pune šetača. Obiteljski život je, mada se čini sasvim drugačije, ovdje itekako moguć, postoje sve moguće škole i sveučilišta...
Mladost, naravno, lakše podnosi i nesnosnu vrućinu, ali ipak, kako bi rekao jedan naš bivši kolega - kad je vruće i devama je vruće!

 

Naslovnica Putovanja