U životu je najljepše biti bogat i bezbrižan, sve ostalo je utješna nagrada. Barem su to moji glavni dojmovi nakon povratka s godišnjeg odmora na kojem sam se, i unatoč svojim skromnim novinarskim primanjima, osjećao upravo tako.
Naravno, već sama činjenica da si negdje otputovao uvijek sa sobom nosi dozu prpošne svježine i radosti, ali nakon što ti, recimo, namrgođeni francuski konobar usred Pariza donese račun na kojem stoji da će te dvije kave s mlijekom, u čijim “donjim notama” ćutiš okus deterdženta, stajati 150 kuna, nije ti više ni do kave, a kamoli da misliš kako je tvoj život neki “success story”.
No, ako umjesto put Zapada kreneš na Istok, ovaj put u Tajland, e onda tvoj novac miriše drukčije, pa za samo 25 kuna možeš platiti večeru za dvoje, uklju...
Naravno, već sama činjenica da si negdje otputovao uvijek sa sobom nosi dozu prpošne svježine i radosti, ali nakon što ti, recimo, namrgođeni francuski konobar usred Pariza donese račun na kojem stoji da će te dvije kave s mlijekom, u čijim “donjim notama” ćutiš okus deterdženta, stajati 150 kuna, nije ti više ni do kave, a kamoli da misliš kako je tvoj život neki “success story”.
No, ako umjesto put Zapada kreneš na Istok, ovaj put u Tajland, e onda tvoj novac miriše drukčije, pa za samo 25 kuna možeš platiti večeru za dvoje, uklju...