Stil Kvadrat po mom

kamena krasotica

U ovom ljupkom domu baš ništa nije obično i dosadno: 'Sve što vidite sami smo nabavili, sami renovirali, sve smo takli'

kamena krasotica

Da je meni s tobon kroz Pasike, samo jednon, šotobraco proć...

- Pašike – upozorava nas Ante Šupljić Knez dok labirintom prekrasnih trogirskih kala dolazimo do Vukovarske ulice, do broja 4.

Njegova je kamenom obljubljena kuća upravo ta, šteta što je posjećujemo zimi, jer tada ne cvjetaju penjačice koje su je obgrlile sa svih strana. Doznajemo kako je dio grada, čuvene Pašike, nekoć davno bio rezerviran za sirotinju, "daleko“ od elitnoga dijela centra Trogira gdje su, oko sakralnih objekata, rasle prekrasne vile i dvori plemenitaša.

Ova njegova kuća u to je vrijeme bila – tri kuće. Ne ide nas matematika? Varate se. Krajem 18. stoljeća na mjestu sadašnjeg Antina doma uistinu su bile tri kućice, a današnji je hodnik – njima bio kaletica, mjesto gdje se ćakulalo i od sunca skrivalo.

- To je razlog što se svaka prostorija nalazi na svom nivou, stepenica niže, stepenica više – pojašnjava nam Ante.

Prije dobrih tridesetak godina Antin je tata kupio zapuštenu kuću, a govorimo o nekih 140 četvornih metara prostora na dva nivoa, a onda se naš sugovornik uhvatio rada i pomalo, iz godine u godinu, počeo sređivati kvadrat po kvadrat, po jasnim uputama stručnjaka Konzervatorskog odjela, bez kojih se ni jedan kamen u Trogiru ne smije dodirnuti. Svoje su znanje i savjete rado podijelili, kako s Antom, tako i s ostalim mu sugrađanima.

- Kuća je stara skoro dva i pol stoljeća, izvana sam smio samo dobro očistiti i oprati kamen, nanovo ga fugirati i srediti drvene škure – veli.

Sami sve renovirali

Drvene grede i dalje nose gornji kat, baš kao i stepenište. Kad drvo škripi pod nogama, kao da cijela kuća pjeva. U svaku su od prostorija Ante i njegova Branka unijeli dušu, a i ostavili komadić srca.

- Sve što vidite sami smo nabavili, sami renovirali, sve smo takli – smije se Ante, ne dopuštajući nam da kuću zovemo dovršenom, jer:

- Stalno je dovodin u red!

I dobro ju je doveo u red, jer su uspjeli praktičnom, modernom, luksuznom domu dati patinu prošlosti i šarm. Tako u kuhinji koja je moderna kako moderno vrijeme i traži, pa od svih potrebnih nam uređaja ima – sve, umjesto visećih polica i elemenata – stoji, ponosno, stara kredenca. Obnovljena (naravno, opet je Ante i brusio i pituravao!) i veličanstvena u svojoj pomlađenoj ljepoti.

Slična je situacija i u kupaonici i u zahodu. Tuš-kabine su hit zadnje generacije, ali nekadašnja ulazna vrata u konobu sada služe kao prozor, zamućen taman toliko da pusti svjetlo u luksuzni prostor, a pogledu kaže – ne.

Posve posebna priča su spavaće sobe, tri je Ante uredio. E, tu ne znaš gdje bi smirio pogled! Toliko detalja, toliko praktičnog pristupa uređenju...

Podovi na različitm nivoima

- Prva spavaća soba je za nivo niže od ostatka sobe, dakle rekli bismo mi da je "u buži“, pa smo se morali potruditi dati joj svjetla. Poigrali smo se rasvjetom, skrili žarulje iza stropnih greda, koje smo obojili u bijelo – kazuje naš domaćin.

Namještaj, treba li ponavljati, nabavljen je na aukciji. Proizveden je početkom 19. stoljeća, i doveden je u jedno malo mjesto pokraj Opatije, tu su nekada spavali gazdarica i gazda, a malo brusnog papira i par poteza lakom – oživilo je stari ormar, a komoda i dvije kočete kao da su kupljene jučer.

- Ovo je elektroničko doba, modernom čovjeku treba omogućiti pristup svim danas nužnim zahtjevima života, ali nedostaje nam i draž onoga što je prošlo, pa onda tražim, gledam, pratim što se može naći po aukcijama, internetu, tržištu rabljenih stvari, sad već svi moji poznanici znaju, pa me zovu kada netko čisti kuću i izbacuje stvari koje ne drži vrijednima – govori nam Ante.

Jednu je staru drvenu škrinju našao u stanju u kojem se nije mogla popraviti, pa je od jedne njene stranice – napravio ukras za iznad postelje.

- Prijatelj mi je darovao kamenicu koja je služila kao hranilište u kokošinjcu u Gornjem Segetu. Postavio sam je na nogare od kovanog željeza i sada pokraj vrata služi za odlaganje sitnica – daje nam ideju.

A kad smo već kod "baula“ (škrinje, op.a.), zamijetili smo jednu u najmanjoj sobi, divno očuvanu.

- Taj je baul iz 1888., nevjerojatno je kako se očuvala i koža kojom je bio obložen, baš kao i metal kojim je pojačan – veli.

Ovaj luksuz s patinom mnogima se sviđa.

- Valjda osjete da smo radili sve s ljubavlju – skromno će gazda.

A to je vidljivo svakome. A što je tek vidljivo s terase na vrhu kuće! Tu tek shvatite onu priču o tri kuće, jer među nakošenim krovovima, usred prekrasnoga Trogira, čovjek shvati koliko je život lijep.

Naslovnica Kvadrat po mom