Sport Vodeni sportovi

Na kavi s olimpijcem

Milivoj Bebić: Garantiram da je kuna uložena u sport tri kune uštede zdravstvu

Na kavi s olimpijcem

Milivoj Bebić u svoje je vrijeme bio najbolji vaterpolist svijeta. Ovo nije razgovor ni o njegovim uspjesima niti o njegovoj funkciji u trenutnoj Regionalnoj vaterpolskoj ligi niti o stanju u našem vaterpolu. 

– Beba ima neke vrhunske zamisli – kazao mi je Josip Reić, kormilar koji je sa Zlatkom Celentom i Duškom Mrduljašem u Moskvi 1980. godine u dvojcu s kormilarom (očito) osvojio brončano odličje.
– Ja pokušavam postaiti logična pitanja i nikako da u životu dobijem odgovore – počeo je Bebić.

Bez puno uvoda, krenuo je sa svojim “pitanjima”. Promišljanjima o stanju u sportu. Prva tema – infrastruktura.

– Ako sport egzistira, klubovi postoje i legalno su članovi neke društvene zajednice. Split eto ima oko 250 klubova. Nije bitno dobiju li 100 kuna ili 100 milijuna kuna. Grad ih financira. Ali što će mi klub ako nemam gdje obavljati djelatnost? Kao da ja i ti nabavimo tokarski stroj, a nemamo garažu, hangar, nego ga držimo u dvoru. 

Što bi onda gradovi trebali napraviti?

– Imamo 250 klubova, a fali objekata. Onda ili ukidajmo klubove ili stvorimo uvjete da se time bave. Činjenica je da je većina objekata prenapučena. Ja sam iz vodenih sportova, ali tako je i s kolektivnim sportovima u dvorani, borilačkim sportovima... Ali ako govorimo o usluzi građanima u Splitu, svi su objekti na zapadu grada. Ljudi na istoku, na Žnjanu, Splitu 3, Pujankama... Oni su hendikepirani. Za doći i otići na trening izgube po sat vrimena. Grad mora na istočnom dijelu napraviti trening kamp, dvoranu, bazen... 

Odmah će vam skeptici kazati da je bazen preskupa investicija?

– Kad kažem bazen, svi misle na Poljud. Poljud je spomenik, treba nam racionalni objekt za trening. Ne treba bazen s tribinama, za igrati utakmice imamo Poljud. Treba nešto s pet metara visine da se ne gubi energija.

Što bi Split time dobio?

– Rasteretit ćemo postojeće objekte, racionalna je to investicija, a uključit ćeš još barem 30 posto građana u sport. Stalno idemo naopako, osnujemo klubove, a nemamo uvjete za njih.

Imate i ideju kojom bi se propisivali obvezni sadržaji za gradove?

– Sad će netko reći da laprdam, ali u nekim segmentima urbanizma postoje propisi koliko čega treba za nešto, određeni broj parking mjesta, postoje pravila. Ali nije mi jasno da nije regulirano zakonom da grad od recimo 20.000 ljudi mora imati bazen od recimo 15 metara, dvoranu duljine pola školske, deset zatvorenih i 20 otvorenih parkirnih mjesta. Kino za x ljudi, knjižnicu... Nisu definirani kriteriji ni u čemu. Ne govorim isključivo o sportu. Ne može biti volja gradonačelnika da grad ima 300 kafića, a nema garažu. Netko će reći šta Beba pizdi, postoje propisi. Ali ne postoje, a oni koji postoje se ne provode – kazao je Bebić te nastavio:

– Dalje, grad od 50 tisuća stanovnika mora imati bazen od 30 metara, školsku dvoranu, veću knjižncu, dva kina, kazalište, 100 otvorenih i 30 zatvorenih parking mjesta i tako dalje...

Naši gradovi to nemaju?

– Evo vam Kaštela. Gdje je bio bazen do sada (dovršava se bazen u sklopu Marine Kaštela, nap. a.)? Gdje su kazališta, kino dvorane...? Gdje su? A to se zove grad? Ne može Zagreb dobiti objekte za Univerzijadu, Split za Mediteranske igre. Moraju biti zadani kriteriji za ono što ja kao građanin moram imati. Ako ćeš raditi turističku palaču, gradi ih šest. Ali ne ako nema ovoga ispod. Ne govorim o sportu, već o standardu života. Zašto Split nema još dva kazališta? A ima potrebe za to. Ili Solin. Što ima? Kažu imaju fenomenalan park, mi smo strašan grad. Ma koga mi lažemo.

Vjerujete i da škole mogu i trebaju imati bazene?

– Plivanje je, kao i trčanje, osnova. Po zakonu bi trebao naučiti plivati. Mi živimo na moru, uzmemo šugaman, bacimo se u more i eto. Gdje oni u Bjelovaru i Čakovecu nauče plivati? Koliko ima vila s bazenima od 15 metara. Košta ih 20 tisuća eura. Da napraviš bazen u školi to je jedna učionica. Koliko to košta u kontekstu cijele škole? Ništa. A taj bazen u školi će koštati 200.000 eura. A kako onda u dvoru košta 20.000 eura? Standardi o kojima govorim se mogu doseći i u našim skromnim uvjetima. Kad se napravi nova škola, može unutra biti bazen dubine pola metra, za obuku neplivača. Tu će naučiti plivati. Ne možeš imati status grada bez ispunjenih standarda, određenih objekata u odnosu na broj stanovnika. 

Što napraviti sada u Splitu, brzo? Mogu li se, što se bazena tiče, natrkiti Jadranov bazen na Zvončacu i POŠK-ov na Zenti?

– Za sve postoji proces, urbanizam, GUP, ali treba u to krenuti, govorim za ozbiljne investicije. Ali ni one nisu ogromne. Split ima objekte za igrati utakmice, trebaju nam racionalni objekti. Trebaju nam hangari. Naravno, postoji i faza održavanja, ali to je lakše za manje, trening objekte. Najbrže i najlakše bi bilo sada riješiti Jadran i POŠK. Treba obnoviti dvije kotlovnice. To nisu milijarde, to je unutar milijun kuna. Balon se uzme za oko 100 tisuća eura. Ako za dva i pol milijuna kuna možeš dobiti dva natkrivena bazena, to nije atak na proračun. Rasteretio si Poljud. To su neznatni troškovi, to je za šest mjeseci, kasnije su bazeni otvoreni. Apsolutno postoje uvjeti da se to realizira. Postoje dobre uprave, mali je to novac za ono što bi se dobilo. 

Što bi se dobilo?

– Građani recimo imaju termin za plivanje, mogu imati i u ta dva bazena. Ovako poremete cijeli sustav jer im moraš dati pruge na Poljudu. Volio bih da me netko demantira, da mi kaže glup si, nije balon toliko, nego 10 milijuna kuna. Ali neka mi kaže, argumentirano. Ali nitko ne kaže. Ovo je i dugoročno, balun na teniskim terenima na Firulama se postavlja već deset godina i to se isplatilo. Nije možda trajno, ali dugoročno jest. A treba ići prema trajnom rješavanju problema.

Ljudi u klubovima danas sve teže žive?

– Treba donijeti novac i onda uprava ide žicati. Uprave nisu kao nekad, nego su žicari novca. A tko će ti dati novac, ako sustav, država nije prepoznala vrijednosti sporta na način da to valorizira.

Što znači riješen sustav?

– Riješen do seniorske ekipe. I ja kažem da želim asfaltiranu cestu od društvenog novca, a ne kupovati njime pojačanja seniorskim ekipama. Ta nema smisla. Radije ću cestu ili knjižnicu. Ali kao osnovnu i srednju školu, tako do 18. godine sport treba biti pod skrbi društva. To se sve vrati.

Kako?

– Garantiram da je kuna uložena u sport tri kune uštede zdravstvu. To je moja paušalna procjena, a volio bih da netko napravi pravu analizu. Dio toga je koliko djeca koja se bave sportom troše manje lijekova od onih koji se ne bave. Kao i potom kada se ljudi nastave baviti sportom, zdrav čovjek radi i plaća porez, a bolestan čovjek je trošak sustavu. Investirajmo u zdravlje, prevenciju, a ne u rješavanje posljedica.

Što još?

– Država, HOO, financira otprilike trećinu proračuna nacionalnih saveza. Znači, ako ti treba deset milijuna kuna godišnje, HOO ti daje oko tri, ti nabaviš sedam od sponzora da ti funkcionira sustav. Na tih sedam milijuna platiš dva milijuna kuna PDV-a. Što ide državi. Dobio si tri milijuna kuna, a vratio si dva. Od države su u plusu milijun, a ne tri. Sad neka mi netko sutra kaže da nije tako, neka kaže Beba ti si glup.

Što očekujete od Zakona o sportu?

– Zakon o sportu moraju raditi ljudi iz sporta. Miješamo prosvjetu i sport. Kineziološki fakultet je dio Sveučilišta. To je prosvjetna djelatnost. A sve nam sada kroje kineziolozi. Oni moraju biti od pomoći sportu, educirani su, znaju, ali da jedan kineziolog koji je završio fakultet, može biti bolji trener...

Od koga?

– Nisam ja kontra kineziologa... Ali direktor Čistoće možeš biti i s pravnim i ekonomskim fakultetom. Kineziolozi su prosvjeta, a naravno da moraš imati edukaciju, ako trebaš nešto specifično može se to tražiti od tebe. Ali da treneru Arsenala kažeš da mora biti kineziolog. Ma dajte molim vas. Neka me ljudi mrze, ali argumentirano mrze. Nemam ništa protiv njihove edukacije i znanja, ali ne može netko tko nije bio u sportu, a završio je Kineziološki fakultet, biti trener. Može biti na usluzi sportu. Na kraju naša državna tajnica Središnjeg državnog ureda za sport Janica Kostelić stavi većinu kineziologa da rade na Zakonu o sportu, oni će pisati kako će se razvijati atletika, vaterpolo, rukomet... To je kao da ja pišem program po kojemu će oni učiti. Bože sačuvaj. 

Što bi trebala po vama?

– Ne govorim da će netko tko je bio dobar sportaš biti dobar ministar ili predsjednik kluba, ali zna što treba za njegov sport. Ravnatelja bolnice se traži među liječnicima, mora poznavati struku, a u nas je sve obrnuto.

Kineziolozi ipak steknu niz znanja vezanih uz sport?

– Netko tko je bio u veslanju pa je trener s Kineziološkim fakultetom, to je vrh. Bolje od ovoga što ja govorim. Ali kineziologija je sama po sebi “gimnazija”, nije specijalnost.

Kako biste vi to organizirali?

– Mi imamo klubove. Država i škole se moraju nasloniti na klubove. Gradovi imaju objekte, imaju škole. Idealno je da tvoje dijete koje se upiše u školu ima sportsku aktivnost u nekome od klubova. A kineziolozi trebaju krenuti od vrtića i prvog razreda osnovne škole. Zašto kineziolozi ne drže tjelesni od prvog razreda? A tko će to platiti, kažu? To je najosjetljivije razdoblje. I onda kineziolozi mogu uputiti dijete u neki sport, to je struka. Bio bi to bio fenomenalan “koktel”, onda bi i kineziolozi našli prostora, tu su oni potrebni, a ne u završnici gdje se nalazi vrhunski i profesionalni sport – zaključio je Bebić.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Vodeni sportovi