Scena Kultura

Art biznis unatoč krizi - cvjeta

Cezanne, Picasso, Klimt, Munch...prodaju se bez problema - a tko to može platit'?

Art biznis unatoč krizi - cvjeta
Već čitav svijet znade da je prije desetak dana, 2. svibnja, “Krik” Edvarda Muncha na aukciji Sotheby’sa u New Yorku prodan za rekordnih 120 milijuna dolara i tako postao najskuplje umjetničko djelo ikad prodano na nekoj aukciji. Poznato je da je tu umjetninu prodao norveški biznismen Petter Olsen čiji je otac svojedobno bio Munchov susjed. Dio zarađenog novca on će uložiti u osnivanje novog muzeja, umjetničkog centra i hotela u Hvistenu, u Norveškoj. Tako je barem kazao novinarima koji su pratili kako u svega 12 minuta “Krik” mijenja vlasnika.

Ravnatelj Nacionalnog muzeja u Oslu Audun Eckhoff potvrdio je da se preostale tri verzije “Krika” nalaze u norveškim muzejima te da je Olsen dobio suglasnost države da proda svoju sliku. Jedan “Krik” je u vlasništvu Nacionalnog muzeja, a ostale dvije u muzeju Munch u Oslu.

No, tko je taj koji je platio 120 milijuna dolara za sliku veličine 79 puta 59 centimetara nastalu 1895. godine - to još uvijek ne zna nitko, a po svemu sudeći, neće se ni doznati. Ilustracije radi, za nas obične smrtnike koji ne možemo ni zamisliti hrpu od 120 milijuna dolara, recimo samo da je to svota koja je tek nešto manja od godišnjeg proračuna grada Splita. Aukcijska kuća Sotheby’s ne daje glasa od sebe, što je i uobičajeno.

Zna se tek da je sedam potencijalnih kupaca ušlo u nadmetanje za sliku te da je posrednik u kupnji bio Charlie Moffett, koji se nadmeće većinom za američke kupce. Stoga bi novi vlasnik “Krika” mogao biti neki od američkih bogataša, piše Wall Street Journal te navodi kako se pretpostavlja da je svega osmero ljudi u Americi dovoljno bogato da kupi umjetninu za 120 milijuna dolara. Mogao bi to biti, spekulira čak i Reuters, Paul Allen, suosnivač Microsofta, ili Ronald Lauder, jedan od najbogatijih Amerikanaca.

Moguće je da je slika otišla u ruke nekog ruskog tajkuna ili bogatog šeika. U svakom slučaju, do pouzdane informacije nemoguće je doći. “Krik” je srušio prethodni rekord aukcijske prodaje koji je postigla slika Pabla Picassa “Akt, zeleno lišće i poprsje” iz 1932. godine. Ona je prošle godine prodana za 106,4 milijuna dolara kad je prodan i Giacomettijev “Šetač” za 104,3 milijuna dolara.

Tko to može platiti?


Globalno tržište umjetnina znatno se oporavilo tijekom 2010. godine zahvaljujući, prije svega, američkom, ali i snažnom jačanju kineskog tržišta, koje je prvi put nadmašilo britansko i zauzelo drugo mjesto, pokazuju podaci Europske fondacije za umjetnost (EFAF). Britanija je tako sada na trećem mjestu globalnog tržišta, dok je SAD ostao na prvom, zahvaljujući udjelu od 33 posto u ukupnoj trgovini umjetničkim djelima i antikvitetima u svijetu. Kineski udio je 23 posto, a britanski 22. Britanska federacija trgovaca umjetnina tvrdi da je stanje alarmantno. Istina, Velika Britanija ipak ostaje najveće europsko tržište umjetnosti, a slijedi je Francuska.

Prema podacima EFAF-a, u svijetu postoji više od 400.000 registriranih firmi i ovlaštenih dilera za promet umjetninama. No, na kraju svake globalne priče stoje neizmjerno bogati pojedinci koji svoj novac žele trošiti upravo na umjetnička djela. Tko su oni?

U svijetu je broj multimilijunaša, s imovinom većom od 100 milijuna dolara, prošle godine porastao za sedam, a od 2006. za 29 posto i, tvrdi “Knight Frank”, jedna od najuglednijih konzultantskih kompanija na svijetu, sad ih je 63 tisuće. Njihov broj, tvrdi se u analizi “Knight Franka” koju je ta londonska kompanija objavila u suradnji sa Citi Private Bankom, u idućih pet godina povećat će se za još 37 posto kad će ih biti 86.000, ističe se u izvještaju “Global Wealth Report” o najbogatijim ljudima planeta. “Knight Frank” je multinacionalna konzultantska tvrtka osnovana 1896. u Londonu, koja zapošljava oko šest tisuća ljudi u 207 ureda u 43 države i njezinim se procjenama vjeruje.

Kineski bogataši

Za razliku od stereotipne predodžbe, “najdeblji” kapital nije više na “debelom Zapadu”. U sljedećem desetljeću čak polovina svjetskih milijardera mogla bi biti iz Kine. Kako žive kineski bogatuni i na što troše novac? Upravo time bavi se dokumentarni film “The Ka-Ching Dynasty!” Stephena McDonella koji detaljno opisuje njihov život, a nedavno je bio prikazan na ABC Australia. Ono što se može zaključiti iz tog dokumentarca jest sljedeće: bez obzira je li riječ o 20-godišnjacima koji novac troše na skupe automobile ili pravim tajkunima koji u roku od samo nekoliko tjedana uspiju izgraditi hotel, u oba slučaja bogati Kinezi nemaju problema s trošenjem novca.

Ipak, tipični kineski milijarder star je 51 godinu i živi u Pekingu. Najveći profitni potencijal u Kini su nekretnine, a to je ujedno i područje u koje kineski tajkuni najčešće ulažu višak svog novca. No, prodaja privatnih zrakoplova, primjerice, porasla je čak pet puta u razdoblju od 2008. do 2011. godine, a prosječna cijena zrakoplova iznosi oko 53 milijuna dolara. Kinezi kupuju i umjetnine, naravno.

Eksperti “Knight Franka” uvjereni su da se formira nova geografija svjetskog bogatstva, ali ne i geografija potrošnje. Najveći broj multimilijunaša je 2011. godine živjelo na istoku (jugoistočna Azija, Japan i Kina) - čak 18.000. Za tisuću manje ih je u SAD-u, koji i dalje prednjači po broju imućnih stanovnika. Stručnjaci, međutim, procjenjuju da će se do 2016. godine u Kini, zemlji jeftine radne snage, kako se voli istaknuti, broj bogataša udvostručiti i približiti se američkim brojkama.

Azijski bogataši za sada zarađuju na građevinarstvu, eksploataciji prirodnih dobara i prerađivačkoj industriji, ali će im u perspektivi rast prihoda osigurati investicije u obrazovanje i ljudski kapital, smatraju eksperti Citi Banka. U zapadnoj Europi u idućih pet godina multimilijunaša će biti za 1000 više, a u Rusiji za čak 76 posto više. I ruski bogataši su otkrili tržište umjetnina. Prema magazinu Forbes, stotinu najbogatijih Rusa raspolaže privatnom imovinom većom od 250 milijardi dolara. U Moskvi živi najviše milijunaša na svijetu, više nego u ijednom drugome gradu na planetu. Činjenica da su novopečeni ruski bogataši “otkrili” umjetnine veseli trgovce i aukcijske kuće. Jedan od njih je Markus Eisenbeis, direktor aukcijske kuće Van Ham iz Kölna. Deutche Welleu je kazao da su mu Rusi spasili čitav jedan tržišni segment. Za francuske i talijanske slikare iz 19. stoljeća u Njemačkoj praktično više nije bilo kupaca. “Oni su izumrli”, kaže Eisenbeis. Ali, onda su došli Rusi.

Nogomet i umjetnine

“Oni rado kupuju talijanske pejzaže ili vedute. Dobro se prodaju i luksuzne stvari iz carskih vremena: porculan, lusteri ili srebrni samovari. Tko misli da Rusi kupuju kič, vara se”, dodao je Markus Eisenbeis. Krajem 90-ih oni su kupovali prije svega ruska djela, onda su se zainteresirali za slikarstvo 19. stoljeća. “Sad polako idu prema moderni”, kaže Eisenbeis. Oko 60 posto multibogataša kupuje umjetničke predmete, kaže se u izvještaju “Global Wealth Report”. U 2011. godini investicije u slikarska djela su porasle za 25 posto. Sve su popularnije i investicije “iz strasti”, tako da 37 posto svjetskih milijunaša priznaje da investira u vino, a ruski tajkuni vole kupovati i sportske klubove. Jedan od takvih je Roman Abramovič koji, osim što ulaže u sportske klubove, ulaže i u umjetnine.

Navodno, njegov je omiljeni umjetnik Giacometti, no nije isključeno da je upravo on kupac Munchova “Krika”. Nogomet i umjetnine često idu ruku pod ruku, što pokazuje i primjer Katara. Bogatstvo katarskog vladara, šeika Hamada bin Kalife Al Tanija, u uzlaznoj je putanji te je do sredine prošle godine nabujalo na 2,4 milijarde dolara.

Cijela je katarska ekonomija u uzletu, a Kataru je FIFA dodijelila i Svjetsko prvenstvo u nogometu 2022. godine. Tamošnja kraljevska obitelj ima vjerojatno - jer prave podatke malo tko može iznijeti - jednu od najbogatijih zbirki umjetnina na svijetu, pa nikog ne bi iznenadilo da i “Krik” Edvarda Muncha sada visi u kraljevskoj palači u Dohi. Tamo već visi najskuplja ikad prodana slika - Cezanneovi “Kartaši” koji su u privatnoj prodaji plaćeni 250 milijuna dolara.

EDA VUJEVIĆ

Ulaganje u umjetnost se isplati

•• Indeks za umjetnost Mei Moses zabilježio je prošle godine bolje performanse od dioničkog indeksa S&P 500. Tvorac toga indeksa Michael Moses nije iznenađen rastom ulaganja u sektor umjetnina. “Cijene umjetnina nisu podložne naglim promjenama raspoloženja na burzi pa je umjetnost zato vrlo unosna za ulaganje”, kazao je Moses za Financial Times. •• Prema mišljenju, pak, Jeffa Gundlacha, kojeg smatraju “guruom obveznica” iz investicijske tvrtke DoubleLine, danas se više isplati ulagati u umjetnost nego u zlato, a pogotovo više nego u obveznice i dionice. Međutim, ono što se isplati danas, ne mora nužno biti isplativo i sutra. “Bez obzira na pozitivne brojke, recentna ekonomska previranja natjerala su ulagače u umjetnost da i oni postanu oprezniji, te da obuzdaju entuzijazam. Ako opća ekonomija nastavi stagnirati, crni dani mogli bi uslijediti i za trgovce i kolekcionare umjetnina”, smatra Michael Moses. •• Konzervativni analitičari i dalje, pak, drže kako je ipak najsigurnija investicija ona u - dragulje. Oni nikad ne gube na vrijednosti, a i “najbolji su prijatelji svake žene”.


Najskuplje slike na svijetu

•• 250 milijuna dolara, privatnom prodajom, u vlasništvo kraljevske obitelji iz Katara 2011. godine otišla je slika Paula Cezannea “Kartaši”. (slika 1.) •• 140 milijuna dolara 2006. godine, na privatnoj prodaji posredstvom kuće Sotheby’s, plaćena je slika Jacksona Pollocka “Broj 5”. Kupac nije poznat. (slika 2.) •• 137 milijuna dolara, u privatnoj prodaji 2006., plaćena je slika Willema de Kooninga “Žena III”. Kupac je bio Steven A. Cohen, prema Forbesovoj listi od prošle godine, 35. najbogatiji Amerikanac. (slika 3.) •• 135 milijuna dolara bila je cijena slike “Portret Adele Bloch-Bauer I” Gustava Klimta. Prodaja je bila privatna, a posrednik je bila aukcijska kuća Christie’s. Kupio ju je 2006. godine američki milijarder Ronald Lauder za Neue Galerie u New Yorku koju je osnovao kako bi promicao njemačku i austrijsku umjetnost. (slika 4.) •• 119,9 milijuna dolara plaćen je “Krik” Edvarda Muncha 2. svibnja ove godine na dražbi u aukcijskoj kući Sotheby’s u New Yorku. Kupac nije poznat. (slika 5.)


Najskuplje skulpture na svijetu

•• 104,3 milijuna dolara plaćen je rad “Šetač” Alberta Giacomettija, na dražbi u aukcijskoj kući Sotheby’s u Londonu 2010. godine. Kupila ga je Lily Safra, brazilsko-monegaška bogatašica, navodno “teška” oko milijun dolara. (slika 6.) •• 57,2 milijuna dolara plaćena je statuica “Guennol Lioness” iz stare Mezopotamije, stara oko pet tisuća godina. Nju je nepoznatom kupcu 2007. godine prodao Sotheby’s na dražbi u New Yorku. •• 53,3 milijuna dolara plaćen je rad Alberta Giacomettija “Grande tête mince”. Nju je na dražbi u aukcijskoj kući Christie’s u New Yorku 2010. godine kupio nepoznati kupac. •• 52,6 milijuna dolara bila je cijena skulpture Amedea Modiglianija “Glava”. Nepoznati kupac ju je kupio 2010. godine na dražbi u pariškoj “ispostavi” kuće Christie’s. •• 48,8 milijuna dolara koštala je skulptura “Nu de dos, 4 état (Back IV)” Henrija Matissea. Nju je nepoznati kupac kupio 2010. godine na dražbi u Christie’su u New Yorku.





Naslovnica Kultura

KOMENTARI

1
Prijavi se i komentiraj. Ako nemaš korisnički račun, brzo i jednostavno ispuni registraciju i reci što misliš.
amorella
amorella
tajanstveni kupac je sigurno naki naš biskup

VIŠE IZ RUBRIKE