Sport Rukomet

kraljice parketa

Neviđena dominacija kadetkinja iz Vranjica: Ni ozljede nas ne mogu zaustaviti, meljemo sve dok ne padnemo

kraljice parketa

Na spomen Vranjica mnogi će prvo pomisliti na Salonit, nadimak “Mala Venecija”... Pa i azbest, ako ćemo biti duhoviti. No taj poluotočić između Splita i Solina poznat je i po – rukometu. Ženskom.

Duga je tradicija tog sporta u Vranjicu, a da ne bi sve ostalo samo na prošlosti brinu se današnje generacije omladinskog pogona. Konkretno, mlađe kadetkinje Petason Vranjica (2002. i mlađe) koje su već četvrti put u nizu postale prvakinje Hrvatske! Neviđena dominacija u konkurenciji Podravke, Lokomotive, Zameta, Sesveta... Onih koji u seniorskom uzrastu “pizaju” najviše.

Na završnici prvenstva u Umagu vranjičke cure vođene trenericom Suzanom Ćoko-Vulikić prošle su bez poraza, uz pet pobjeda i remi.

– Računali smo da nam je uspjeh čak i samo prolazak grupe. A onda sam gledala našu konkurenciju i vidila da smo i dalje top. Shvatila sam da možemo barem do finala. Igrali smo najbolju obranu. Ljudi nisu mogli vjerovati da djeca u takvom uzrastu mogu igrati takvu obranu – govori nam trenerica Suzana, ne zaboravivši nabrojati sve one koji su jednako zaslužni za ovaj čudesni uspjeh.

Padaju velikani

– Predsjednik Željko Ljubičić, duša od čovika, zatim tajnik Ante Božić, Radomir Mikelić puno nam pomaže, a tu je i tehniko Ivica Jakšić kojeg svi obožavaju jer on uvik radi spektakl. Toliko živi za te utakmice. Ja san prenapeta, ali ponekad ja njega moran smirivat!

Padali su u skupini Lonia i Murvica (s Lokomotivom se odigralo neriješeno), u četvrtfinalu Multinorm, u polufinalu Zamet i onda u finalu Sesvete. Pokal je tako i ove godine otišao u Vranjic, iako nam Ćoko-Vulikić priznaje kako nisu imali velika očekivanja.
Prvo zbog ozljede glavne organizatorice Anđele Maloča prošlog listopada koja je šokirala ekipu, a onda i zbog toga što je prvi pivot Hana Velagić, koja je nezamjenjiva u obrani, izvrnula zglob na Marjanu dva dana prije polaska.

– Navečer je završila na hitnoj, a njena mater govori mi da ne brinem, da će je zamotat i da ide na put. Išla bi ona bez noge! Zato volim ove cure. Melju dok ne padnu. A Hana je odigrala odličan turnir. Valjda neko nagradi tu hrabrost i upornost. Od ponosa ti dođu suze – prepričava nam Suzana, koja s djecom u Vranjicu radi već 12-13 godina, otkad je zaključila igračku karijeru.

Ovu generaciju prihvatila je kao svoju djecu. Živi rukomet 24 sata dnevno, a takve su i njezine igračice. Gušta s njima u dobru i zlu. Da je drukčije, ovakvih rezultata vjerojatno ne bi bilo.

U izostanku Anđele Maloča veći je teret povukla Ana Buljan koja je već treći put uzela nagradu najbolje igračice prvenstva. Osim nje, iskazala se i Margarita Škarić, sitno ali dinamitno lijevo krilo koje je završilo u najboljoj sedmorci, baš kao i vratarka Ana Mrkonjić. A Suzana Ćoko-Vulikić proglašena je najboljom trenericom. Hrpa nagrada!

Ne čudi, stoga, što su Suzanine cure već podcrtane u notesima jačih klubova. Kako ih zadržati?

– Ima upita, ali kažem roditeljima i curama da ne ponavljaju pogreške onih prije njih. Jedino ako vide da si neambiciozan kao klub. U tom slučaju ja bi im prva rekla da odu tamo di će napredovat. Nadan se da će ipak ostat skupa jer imaju puno prostora za napredak.

Paralelno s ovim uspjehom, seniorke Vranjica izborile su povratak u prvu ligu, no njihov nastup i dalje je pod upitnikom.

– Sve ovisi o Gradu i sponzorima. Nećemo ić grlom u jagode. Za prvu ligu tribaju nam 2-3 iskusnije igračice, tada bismo mogli mirno kroz ligu.

Skupljaju balune po Jadru

Gdje trenirate, kakvi su uvjeti?

– U Vranjicu na Meterizama na betonu, kraj rijeke. Pa onda vatamo balune po Jadru. Nekad ih nađemo, nekad ne. Ali tu smo samo liti, do listopada. Ostali dio godine smo u dvorani Bilankuša u Solinu. Ujutro nekad dilimo teren s muškima pa na našoj polovici imamo sve uzraste do 2010. godišta! No sad smo dobili 2-3 noćna termina pa je malo lakše.

Suzanu, međutim, brine što su mnogi počeli uzimati njihove pobjede zdravo za gotovo. Plaši se kakav bi učinak na njezine cure mogao imati kraj ove dominacije, ali ističe kako zaslužuju respekt i priznanje. Osvojiti nešto jednom relativno je lako, ali je puno teže to obraniti. I to više puta.

Kad Suzanu pitaju što je svih ovih godina drži u Vranjicu, spremno im odgovori:

– Poštenje ljudi, prijateljska i obiteljska atmosfera. Smijemo se i plačemo skupa. Tada rezultat ne može izostat.

Iako ju je kao igračicu i trenericu oblikovala čvrsta ruka Vatromira Srhoja, Ćoko-Vulikić sa svojim curama ima prijateljski odnos.

– S godinama smo razvili međusobno povjerenje i sada im sve pustim. Međutim, ako me iznevjere, gotovo je. Kad više ne bude funkcioniralo i kad me više ne budu doživljavale, to će biti kraj.

Ali kraj se ne nazire.  Nadajmo se da je ovo samo početak. 


One su osvojile četvrtu titulu u nizu

Ana Mrkonjić, Ema Galić, Vana Bešker, Ana Buljan, Antea Vukić, Lucijana Stančić, Hana Velagić, Ana Jerković, Ivana Buljan, Mia Radmilo, Antea Šolić, Margarita Škarić, Dora Kalajžić, Samanta Adamović, Paula Smajić, Jelena Čaljkušić

Trenerica: Suzana Ćoko-Vulikić


Ana Buljan je najbolja igračica lige: Sve sam podredila rukometu

Nadimak joj je umiljat, Mali Medo, ali na terenu Ana Buljan melje. I tako već godinama jer već je treći put proglašena najboljom igračicom lige. U finalu ovogodišnje završnice zabila je skoro polovicu golova Vranjica, 7 od 15. A u šest utakmica turnira čak 48!

- Ovaj mi je naslov najdraži jer nismo bile kompletne. Zato sam grizla još više – kaže nam Ana. Ubojiti Mali Medo.

Kad smo je upitali kako doživljava sve te nagrade i ulogu vođe na terenu, samo se nasmijala i zacrvenila. Djeluje sramežljivo, ali staloženo i zrelo. Ona je trenerici produžena ruka na terenu, a s loptom u rukama ima gard prekaljene igračice.

Ana je rođena 2002., a u rukomet su je s pet godina uvele starije sestre Ivona (1996.) i Nikolina (1998.). Živi u Svetom Kaju, a na jesen će krenuti u drugi razred Druge jezične gimnazije u Splitu.

Čuveni nadimak dala joj je trenerica Suzana Ćoko-Vulikić (koja je trenira od prvog dana) jer Ana u slobodno vrijeme najviše voli – spavati.

- To mi je uz učenje glavni hobi. Spavam kad god imam slobodnog vremena!

A na terenu?

- Najviše volim igrati obranu, a u napadu skok-šut. Sve sam podredila rukometu. Jednog dana želim igrati u reprezentaciji i s Vranjicom u prvoj ligi. Uz to obavezno želim završiti i faks, ali o njemu je još prerano razmišljati – kaže Ana Buljan pred kojom je zasigurno blistava budućnost. 

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Rukomet