Sport Ostalo

glava u balunu

Split je posljednjih godina postao bivša metropola, prava uspomena na veličanstvene priredbe i klubove, koji su drmali Europom

glava u balunu

Naši rukometaši, poslije pobjeda na Svjetskom prvenstvu potpuno su obuzeli pozornost naše javnosti pa bi bilo lijepo da u ovoj godini slavlja, 25. obljetnici neovisnosti Hrvatske, izvedu podvig i vrate se s medaljom iz Francuske. Svaka medalja bila bi još jedan mirakul našeg sporta, koji je – to svi priznaju – najviše doprinio promociji naše države premda su – treba to stalno ponavljati – bijedna ulaganja u tu društvenu aktivnost.

Što se rukometa tiče nisam baš neki ekspert, ali sam odavno, daleke 1962., donio ekskluzivu da je Boba Stanivuković, tada poznati igrač banjolučkog Borca i reprezentativac Jugoslavije, došao na studij u Split i postao trener koji je kasnije “crvene“ odveo u prvu ligu. Zanimljivo je to bilo doba kad je rukomet bio jako popularan, pogotovo kad su se igrale utakmice na centralnom teniskom turniru na Firulama. Sad je prilika da sa svim ljubiteljima rukometa zažalim što je pao na niske grane, kao i kompletan splitski sport.

Našao sam se u društvu, u konobi prijatelja Ivice Pirića, bivšeg nogometaša, sad poduzetnoga počasnog konzula Ukrajine u Hrvatskoj, kada je Mateo Tramontana, viđeni škveranin, mozak održanja i poslovanja trogirskog brodogradilišta, iznio svoju teoriju o tome kako bi gradske vlasti trebale pomoći sportu. Naime, potrebno je pravim potezima zainteresirati investitore. I to po vrlo jednostavnoj formuli: sportskim klubovima prepustiti njihove objekte u vlasništvo, jer “samo u tom slučaju naći se poslovni ljudi spremni na investicije“.

I onda je Stjepan Pezo, glavni direktor tvornice rublja Galeb u Omišu, koji je jedno vrijeme bio predsjednik rukometnog kluba, iznio svoju priču... To kako je bio kod splitskog poteštata, razgovarao s njegovim ljudima, ponudio rješenje da rukometno igralište u Vukovarskoj prepusti klubu pa da se tu izgrade dva kata podzemnih garaža, šoping centar, dvorana za rukomet, stanovi i poslovni prostori.

Usput, ali ni najmanje beznačajno, već dapače za grad važno i nezaboravno: taj rukometni stadion izgrađen je tko zna iz kojih sredstava i načina, ali voljom, zalaganjem i znanjem splitskog neimara prof. dr. Tonća Maletića, velikana našeg grada, vrhunskog intelektualca, humanista, jednog od pravih graditelja, koji je bio ključna figura i izgradnje FESB-a i koji je ostavio duboki trag u brojnim aktivnostima i to praktično bez računa, honorara, zarade...

Ali da se vratim na ideju Tramontane, možda sam i naivan, baš se ne snalazim u tim ekonomskim odnosima, vjerojatno i poteštat sa gradskom upravom ima svoje računice i rezone, jer po zakonu moraju držati u svojim rukama sve sportske objekte. Ipak, čini se sve jednostavnim - riješiti se tereta održavanja klubova koji imaju objekte: stadione, igrališta, terene, dvorane, lučice...

A prethodno potegnuti svehrvatsku kampanju za promjenu debilnog zakona, za spas sporta. Pa se odmah pitam, ponavljam ako je to sve tako jednostavno, kako to da se svi sportski lumeni nisu dosjetili formule, nego Tramontana, istina biznismen, zaljubljenik u jedrenje. Ajmo, pokrenite se!

Split je rukometu dao brojne igrače, najveći su, doslovno bez premca, Ivano Balić i Pero Metličić, sad je u reprezentaciji dobio mjesto i mladi Josip Božić Pavletić, još jedan Splićanin koji se dokazuje u dresu našičkog Nexea. Tako ispada da Akademija Balić-Metličić, koju vodi Ivica Maraš, sportski novinar, sad u stožeru reprezentacije, stvara igrače za druge klubove. Bio bi mi veliki gušt kad bi se Božić-Pavletić doma vratio sa svjetskom medaljom, koja bi bila čak 156. u kolekciji svjetskih medalja koje su osvojili splitski sportaši!

Ipak, bez obzira na sjajne tri startne pobjede, plašim se da je preuranjeno govoriti o pobjedničkom postolju za našu reprezentaciju. Istina, Ivano Balić je na proglašenju najboljih u rukometu odbio razgovarati s novinarima, samo je prilično razmetljivo rekao:

- Govorii ću kad se iz Francuske vratimo sa zlatnom ili srebrenom medaljom. 

Tako je dao “pappa in bocca“ svim novinarima da od starta krenu s najavama kako Hrvatska ide po medalju. A svi su svjesni koliko je reprezentacija pomlađena, tako da bi, bez obzira na Balićev optimizam, svako odličje bilo prava senzacija. Ali i dokaz da splitski kvartet, izbornik Željko Babić, podržan od svojih suradnika i prijatelja Metličića, Balića i Maraša radi sjajan posao.

I na kraju, točno za godinu dana, znači 14. siječnja 2018., počinje prvenstvo Europe za rukometaše, zamislite osim u Zagrebu, Poreču i Varaždinu, još i u Splitu. Grad je prihvatio domaćinstvo, treba potpisati sve ugovore (i sa Spaladium arenom), uplatiti Hrvatskom rukometnom savezu milijun kuna kao garanciju. Odakle? I je li to predviđeno u proračunu? Ili će se čekati nova gradska vlast koja će to provesti u djelo? A možda je izlaz u odustajanju? 

Kad bi se to dogodilo, to da se nastave odustajanja Splita od organizacije značajnih sportskih predstava, u stvari bi se potvrdilo, da Split ipak nije metropola sporta.

Točnije, Split je posljednjih godina postao bivša metropola, prava uspomena na veličanstvene priredbe i klubove, koji su drmali Europom.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo