Sport Košarka

novac stiže na kapaljku

Kad nas drugi ne unište, onda mi uništavamo sami sebe! Gasi se jedini ženski klub u Imotskoj krajini

novac stiže na kapaljku
Mislav Patrlj

Komu služe ljudi u politici, pogotovo oni na funkcijama? Sebi ili narodu, onima koji su ih birali, našoj djeci i mladima?

Ženski košarkaški klub Rhea, najuspješniji sportski kolektiv u Imotskom zadnjih 10-15 godina, ne može dobiti simbolične uvjete za svoj o(p)stanak!? Klub koji stvara, proizvodi, odgaja, uči, okuplja, socijalizira fantastične igračice za cijelu hrvatsku košarku!

Iva Todorić reprezentativka, igračica Medvešćaka iz Zagreba, Anđela Katavić juniorska reprezentativka i igračica Trešnjevke, Kata Puljić, Maja Puljić, Ivana Brnas igračice su ŽKK Split i trenutne igračice Rhee. Neke od njih su na pragu reprezentacije za mlađe dobne kategorije. Mislav Patrlj je njihov trener, sportaš, ratnik, učitelj i stvaralac. 

– Očito to nekima nije dovoljno. Volio bi znati što je? Mi Imoćani smo definitivno oboljeli od hrvatskog sindroma. Kad nas drugi ne unište, onda mi uništavamo sami sebe!

Čini se da je u ovoj izjavi Imoćanina Braslava Turića, bivšeg izbornika seniorske košarkaške reprezentacije Hrvatske i aktualnog trenera ŽRK Medvešćak, prvakinja Hrvatske, sve rečeno o onom što se događa u ŽRK Rhea iz Imotskog, jedinom ženskom sportskom kolektivu u Imotskoj krajini.

A događa se katastrofa. Klub se raspada, zapravo pred gašenjem je, a na desetke mladih i talentiranih košarkašica iz svakog kutka Imotske krajine u suzama se oprašta od svoga trenera i učitelja Mislava Patrlja, od košarkaške lopte, treninga. 

Pet državnih titula

A zašto? Zašto se gasi klub osnovan 2005. godine, klub koji ima čak pet titula državnih prvakinja što u klupskim, što u školskim državnim natjecanjima, pa pet puta viceprvaci i jednom treći u Hrvatskoj. Sada da se okupe djevojke iz Rhee koje igraju po Hrvatskoj Imotski bi imao izvrsniženski košarkaški kolektiv u prvoj ligi. Čak 12 djevojaka poniklih u klubu su igrale u raznim selekcijama Hrvatske.

– Eto vidite, mogli bi igrati u prvoj ligi koja bi nas koštala manje nego jedan četvrtoligaški nogometni klub Imotske krajine. I tu je zapravo problem – veli nam utemeljitelj kluba, trener, pedagog, ratnik, vozač, domar, zapravo drugi otac imotskih košarkašica Mislav Patrlj, hrvatski branitelj i dočasnik HV u mirovini.

– A problem se zove nebriga – veli nam razočarani Patrlj te naglašava:

– Kako sportska, tako i financijska osam imotskih općina i našega grada. Zamislite, sportska dvorana u Imotskom našim malim košarkašicama je sanak pusti, jer nam ne daju trenirati. Zašto? Pa zar bi to trebao biti moj problem i mojih igračica. 

Što želite?

– Zašto nam grad ili neka općina ne osiguraju uvjete za trening? Politika je tu nažalost umiješala svoje prste. Ja nisam član niti jedne stranke, ja sam branitelj, ratnik, trener i moja su stranka Hrvatska i Imotski te napredak njene mladeži. Konkretno ove u Imotskoj krajini. Nema zajedničke sportske politike, sportskog saveza, nema kriterija za dodjelu sredstava.

– Nemam ništa protiv nogometa, ali da je nama 70 tisuća kuna godišnje, imali bi i nekoliko momčadi raznih uzrasta u natjecanjima. A 70 tisuća kuna potroši za mjesec dana neki od naših sedam nogometnih klubova. Pa koliko se plaća igračima koji dolaze sa strane, putni troškovi, honorari... 

Kombi i sendviči

Kako se vi snalazite?

– A ja u svoj kombi moje košarkašice pa ti Mislave vozi do Prološca, Runovića, Zmijavaca, Splita, Omiša, Makarske, ne znam gdje više. Kupuj gorivo, djevojčice nemaju za sendvič. Žalosno! Roditelji su ogorčeni, ali što će? Kome se potužiti. I zato sam prije neki dan rekao svojim djevojkama: “Cure moje ne možemo više. Nakon 12 godina moramo reći dosta”.

– I onda me steglo u grlu, kada sam vidio njihov plač, jecaje. Pa zar je to danas potrebno ovom mome gradu, mojoj Imotskoj krajini, tim mladim naraštajima. Hoćemo li ih sada gledati po kafićima, što ja znam gdje još? A da samo znadete koji je Imotska krajina zlatni rudnik mladih sportaša.

– U svakom sportu samo s njima treba raditi i pratiti ih. Da se samo dao dio kolača košarkašicama koje su osvajale državne titule, ne bi se dogodio raspad kluba. Najveći krivac za uništenje sporta je bivši gradonačelnik Ante Đuzel - priča Patrlj.


Iva Todorić: Zar će Grad Imotski dopustiti da se ugasi klub koji usrećuje djecu

Gašenje ženskog košarkaškog kluba Rhea komentirala je i Iva Todorić reprezentativka Hrvatske i jedna od ključnih igračica državnih prvakinja ŽKK Medvešćak iz Zagreba.Iva je dijete Rhee. Započela igrati košarku pod palicom Mislava Patrlja i baš kao i mnoge njene suigračice vinula se u sam vrh hrvatske ženske košarke:

- Ova vijest me je jako iznenadila i rastužila. Ne mogu vjerovati da klub u kojem sam napravila svoje prve košarkaške korake, koji me je izgradio kao igrača, ali i kao osobu jednim dijelom, klub s kojim sam pokorila Hrvatsku u mlađim kategorijama zajedno sa svojim suigračicama više neće postojati.

- Nedopustivo je da Grad Imotski daje enormne količine novca za druge klubove i udruge koji nemaju nikakvih rezultata, a svojoj djeci uzima nešto u čemu uživaju i nešto što vole. I ovako se u Imotskom sve gasi i ljudi masovno odlaze iz grada. Zar će Grad dopustiti da se još i ugasi najtrofejniji ženski ekipni sport koji je hrvatskoj košarci dao jako puno, a Grad promovirao na najbolji način!?

Odgovor Ante Đuzela: Zašto se klub nije ugasio za mog mandata?

Prozvani bivši gradonačelnik Imotskog Ante Đuzel komentirao je otvorenu prozivku Mislava Patrlja,kako je on isključivi krivac za gašenje ŽKK Rhea iz Imotskog.

- Odbacujem  bilo kakve kritike na moj račun.Postavljam pitanje zašto se klub nije ugasio za moga mandata, već sada?Znači li vam to nešto? Uostalom, mi smo prema klubu izvršavali sve obveze prema visini iznosa koji je odobren.Je li on bio dostatan za opstanak kluba, ili ne, to je drugo pitanje, no ne smatram se odgovornim za kritike koje su mi upućene - riječi su Ante Đuzela.

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Košarka