Iz novinarskog je sjećanja teško izbrisati jednu čudesnu zimsku noć na Bosporu. Punu kontrasta. Prije pet godina vozili smo se širokim istanbulskim avenijama u bijelom BMW-u splitskih registracijskih oznaka, te s Rokom Lenijem Ukićem razgovarali o hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, ali i o šibenskim bodulskim pripetavanjima (čitaj: ljetnim, sportskim nadmetanjima malih naseljenih otoka šibenskog arhipelaga)!
U doba kad su hrvatsku košarkašku koloniju u Fenerbahčeu činili Neven Spahija, Bojan Bogdanović, Marko Tomas i već spomenuti Ukić.
Kao da se od tada ništa nije promijenilo u Ukićevim životnim prioritetima i ljubavima. Košarka je Rokov životni izbor, a reprezentacija njegova vječna strast. I dalje ga prati nostalgija za rodnim Splitom, ali i za malim, kamenim Šepur...