Sport Hajduk

Dante i Said: don't be sad

Publika pjeva u slavu dobrog Hajduka dok ovo pišemo. Gore glavu, Hajduče!

Dante i Said: don't be sad

Čarolija Zujine bombe trajala je kratko, Hajduk nije uspio, ali to je bila srčana, dojmljiva predstava, "bijelima" dug pljesak na kraju, borba puna sadržaja, obrata i one uobičajene Hajdukove – tragike. Koja ne da naprijed. Od vlastite tragike ne možeš pobjeći.

Dante, pa Said. Stipica je primio gol iz svemirske daljine, pečatirao eliminaciju. Said je potom promašio s bijele točke. Everton je ostao nedostižan, međutim to je bila još jedna europska noć za pamćenje. Uzbudljiv nogomet. I fantastična podrška Torcide. Bez baklje, bez mrlje. 

Dugo je trajao šah, Everton je umrtvio sve osim publike koja je zdušno i grleno navijala i "bijeli" su bili zadovoljni tim scenarijem; utakmica je dugo brodila sa 0:0 omjerom da bi u 43. minuti Josip Radošević rečeni Zujo izvadio zeca iz šešira, ispalio je projektil s tko zna koliko metara, 20 i više, a do nas se u loži novinarskoj kunu da je bilo i svih 30 metara... Kako god, iz daljine je topovska kugla Zujina zazujala, lelujala i pretvorila u prah i pepeo golemog i preskupog Jordana Pickforda koji je muhe lovio: bomba mu je doslovno ušla kroz uši u mrežu i Poljud je prasnuo, eksplodirao, sav pijan od nenadane sreće i veselja.

- Ludnica, šta je ovo!? - ne možemo se ne prisjetiti Mladena Delića i njegovih tv-prijenosa.  

U tom trenutku sa 1:0 sve je postalo moguće i Evertonova uspavanka odjednom je postala – besmislena.
Hajduk je, inače, bio mudar da od početka ne upadne u kovitlac srljanja, premda je srčano počeo, pa je i Erceg bio u šansi u 5. minuti (bio bi penal, da nije ofsajd suđen, vrlo dvojbeno zaleđe; prije nije).

Međutim, početni zanos bio je više da zastraši, ako upali, nego da se inzistira na jurišima.
Potom su se "bijeli" držali čuvanja svoga prostora i prvi dio je protjecao da je Everton uglavnom čuvao balun. Sve dok Zujo nije zazujao, dok se nije mreža zatresla iza leđa skupocjenog Pickforda, novog Banksa i Shiltona zajedno, kako mu tepaju na Otoku.

Međutim kakav Pickford: Dante Stipica mu je vratio odmah u prvim sekundama drugog dijela, dao se svladati lobom Sigurdssona iz još veće daljine. Dante kao pakao ili kao tragedija. Kao Boro Šekspir Primorac protiv Hamburgeraa.

Valjda je to Hajdukov usud da prima neke šašave golove, da Gudelj igra rukom protiv Tottenhama, pa nam pada na pamet Rožićeva greška protiv Stuttgarta, Ivica Kalinić rukom igra protiv Torina..., Igor Tudor protiv Schalkea se kasno vrati i vrhunac Zlatko Runje protiv Rome... Dogodi se, balun je to.

I sad ćemo dugo pamtiti lob Sigurdssona "s pola centra" kako se to kaže u žargonu koji je ugasio plamen nade u Poljudu.

Ostaje ovaj Everton u sjećanju, još jedna storija tako blizu, a tako daleko, za neki budući poster i uspomenu na dalekometne golove. I promašen penal Saida.

Da, Pickford se rekuperao, osvetio, pokazao zašto je buduća veličina, penal Saida je pokupio kao zrelu krušku i spriječio da Hajduk povede sa 2:1.

Pa to se, Ahmede, nabije, a ne plasira! Nije čitao Šurjakovu priču kako je Primorac falio penal protiv Hamburgera. Plasirao je, umjesto da raspali po balunu pa ga ti, moj Pickforde, hvataj.

Ostaje (nam) žal zašto ova momčad, skladana od Marija Branca koju vodi Joan Carrillo nema još i Lovru Kalinića na branku, a Marka Futacsa u napadu. Znamo, jasno je, takve su bile okolnosti. Malo fali, iz godine u godinu sve manje...

Probat će opet Hajduk dogodine. Hajduk je sad bolji od lani sigurno 20 posto i diže se. No, opet nije bilo dovoljno za ćup Eurolige.

Dva tragičara, Dante i Said: don't be sad. Publika pjeva u slavu dobrog Hajduka dok ovo pišemo. Gore glavu, Hajduče!

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk