Tresla se svlačionica “bijelih” ili “crnih”, kako hoćete, crni su samo prigodno, ali bijeli su bijeli vrhovi planina i europskih uzvisina, dakle tresla se svlačionica Hajduka u Bugarskoj od pjesme i sreće:
- Večeras se vino pije, ko ne pije Dalmatinac nije!
Hoće li im dopustiti gutljaj vina, to ne znamo, ali dalmatinska sreća razlijevala se Kulom babilonskom od Hajduka. Pjevali su i Ohandza i Hamza i Futacs i Memolla i Carrillo i Czuczi i svi redom su naučili tu pjesmu slavlja hajdučkog štiha.
Velika radost se slivala ispred svlačionice, čekali smo junake Hajdukove pobjede. Franck espresso Ohandza. Uđe i zabije. Riješio je pitanje pobjednika, “profesor” kojeg tako katkad zovu zbog naočala što ih nosi. I nogometa kakvog prezentira.
Znao sam zbog čega me trener šalje u igru...