Sport Hajduk

emotivna priča

Članska iskaznica koja je rasplakala čitav Poljud: mali junak Duje postao je član dok se još borio za život, a otac Joško sada ima još jednu veliku želju

emotivna priča

Među gotovo 2200 članova čija su imena utkana u dres Hajduka je i sada petomjesečni Duje Marasović. Možda je tek jedan od najmlađih, ali njegova priča je posebna. Emotivna, jedna od onih od kojih suze same naviru na oči.

Prava hajdučka. Naime, u trenucima kada je otac Joško (34) uplatio donaciju za sina, nije se znalo hoće li Duje, tada nedonošče, uopće preživjeti.

- Moj sin rodio se 10. rujna, tri mjeseca prije termina – započeo nam je tu priču otac Joško, Dubrovčanin (Kupari) po mjestu stanovanja, a podrijetlom iz Strmendoca kraj Trilja po ocu, odnosno Neuma po majci. Jošku i supruzi Ivani (28) je Duje prvijenac.

- Čim su počele komplikacije hitno su nas prevezli iz Dubrovnika u bolnicu u Split. Odmah je morao biti napravljen carski rez. Kada se rodio imao je samo 33 centimetra i tek 810 grama... – nastavio je Marasović. No, kako je dalje pričao, grlo se stezalo, a suze navirale. Nastavljena je tada velika borba za život tek rođenog mu sina.

- Čim se rodio odmah je morao u inkubator. Nismo znali hoće li preživjeti. Bojali smo se za njegov život... Liječnici su bili jako oprezni u prognozama. Djeca su u toj fazi kao kap vode na listu, jedan dan je sve dobro, drugi se sve okrene - govorio je Joško dok je utakmica s nagomilanim emocijama u tim trenucima razgovora već bila izgubljena.

Strah za život

- U inkubatoru je tamo bio najmanji od svih, izuzetno osjetljivog stanja. Nagledaš se tamo svega, lijepih, ali i tužnih završetaka, veselja, ali i tuge. Najteže od svega nam je bilo što smo ga samo sat vremena dnevno mogli vidjeti. Supruga bi još triput dnevno dolazila, donosila svoje mlijeko pa bi ga vidjela još po pet minuta.

Tijekom ta tri mjeseca Joško i supruga su se preselili u Split.

- Unajmili smo stan. Išli smo na sve utakmice, pa i da ne mislimo stalno na to. Hajdukovac sam, naslijedio sam to od oca, a i moji su u Neumu hajdukovci. Onda je nakon mjesec dana, sredinom listopada, počelo prikupljanje donacija.

Nije bilo lako, s obzirom na neizvjesnost situacije, prelomiti tu odluku?

- Motalo mi se to po glavi, a kada sam vidio da imam i podršku supruge, nisam više dvojio o tome. Mislio sam kako mora sve na kraju biti dobro. Hvala Bogu ispalo je dobro. Uplatio sam donaciju u njegovo ime dan iza početka akcije na Pjaci. Pokušao sam i odmah istog dana preko interneta, ali kako nisam uspio, otišao sam u Odjel za članstvo.

Tamo je njihova priča rasplakala sve, ali je zbog delikatnosti tada ostala unutar hajdučke obitelji.

- Bio je na respiratoru čim se rodio. Poslije bi bio po dva-tri dana pa bi ga skinuli, pa onda opet. Nakon intenzivne njege bio je na predintenzivnoj. Tri mjeseca je proveo u bolnici. Do prije mjesec dana bila je to borba. Čim bude mogao prvo ću ga dovesti u “Naš Hajduk”.

Kum je hajdukovac

Sada je stanje mnogo bolje.

- Bio je 13. prosinca kada smo izašli iz bolnice. U početku nije smio ni primati posjete, stalno mora na kontrole, fizikalne terapije, ali je bolje. Sada ima 5300 grama i 55 centimetara. Uskoro je i krštenje, a i kum je veliki hajdukovac iz Zagreba, Marin Kristić. Veliko hvala svim liječnicima na Odjelu neonatologije splitske bolnice, pogotovo doktorici Družić. Oni čuda rade za djecu! - istaknuo je otac Joško.

A ime Duje?

- Nije bilo planirano, ali kada se rodio u Splitu, onda smo rekli neka je Duje. Još da jednog ana i zaigra u Hajduku...

Naslovnica Hajduk