Sport Dalmacija u balunu

SPORTSKA LJEPOTICA

Dva splitska inženjera otkrivaju: Evo kako smo izgradili Gospin dolac, jedan od najljepših stadiona na svijetu

SPORTSKA LJEPOTICA

Najnevjerojatniji, jedan od deset najneobičnijih na svijetu, jedan od najljepših stadiona na svijetu (u izboru poznatog BBC-a) savršenog spoja prirodnih ljepota i povijesti... sve su to epiteti koje strani portali dodjeljuju stadionu Gospin dolac u Imotskome sagrađenom uz jugozapadni rub Modrog jezera i staru rimsku utvrdu. I zaista, pogled na njega je fascinantan, pa nije ni čudo da nosi ime po zavjetnoj crkvici Gospe od Anđela, zaštitnice grada.

Osim Imoćana, na njega su ponosna i dva splitska inženjera građevinarstva u mirovini koji su u doba njegove gradnje bili ključni ljudi da grad dobije tako zanimljivo zdanje.

Riječ je o Tomislavu Ramljaku (ocu sada poznatijeg Ante, Vladina izvanrednog povjerenika za “Agrokor”) i Branku Pejakoviću koji su tih sedamdesetih godina činili stručnu službu za vođenje i nadzor izgradnje brane Ričice u ime tadašnje Samoupravne vodoprivredne interesne zajednice Splita (SVIZ) što bi danas bile “Hrvatske vode”. ‘

- U to vrijeme bio je običaj da kad krenu radovi na nekom infrastrukturnom objektu, nešto i darujete lokalnoj zajednici. Naime, svaki veliki projekt na neki način nanese i neku štetu, kopa se, buši, stvara buka, a kako se ne mo že sve nadoknaditi novcem, onda bismo im izgradili ono što bi oni izabrali, bilo da je to cesta ili nešto drugo. Na primjer kod gradnje velike brane Tikveš, izgrađeno je još petnaest kilometara ceste. Imoćani su imali veliku želju stvarati nogomet u svome gradu pa su, kad smo ih pitali što žele da im izgradimo, rekli - stadion, prisjeća se Tomo Ramljak, koji je po majci Imoćanin pa je dobro razumio njihove težnje.

- To je bilo 1978. godine kad je počela gradnja brane, a u cijelu priču je bio uključen i Ante Sikirica, tadašnji prvi čovjek SVIZ-a, te pokojni Branko Buljan, tadašnji direktor poduzeća “Imota”, gospodarske perjanice Imotske krajine. Njih dvojica pregovarala su o detaljima. Ideja o lokaciji i dio dokumentacije već je postojao jer su Imoćani davno odredili gdje ga žele.

- Mi smo doveli dokumentaciju do kraja, u sve su bili uključeni i konzervatori, objavili smo natječaj za izvođača i posao je, kao i na brani, dobila splitska “Melioracija” što je bilo logično jer je već na terenu imala svu mehanizaciju pa je dala najpovoljniju ponudu. I krenuli smo - kaže Pejaković. “Melioracija” je odradila 25.000 kubika zemljanih radova i tisuću kubika betonskih radova, dakle uređenje terena i betonske tribine, a kupnju plastičnih sjedala i druge opreme je riješila lokalna zajednica.

Stadion je dovršen 1984. godine, ali suradnja između SVIZ-a i grada Imotskog se nastavila i dalje oko nekih drugih objekata.

- Tada se moglo pomagati jer smo mi ovdje u Splitu, kao i u drugim sredinama mogli sami odlučivati. Nije bilo centralizirano, a za to kako i koliko ćemo pomoći bio je presudan angažman ljudi koji tamo žive. U mjestima i gradovima gdje su bili ljudi kojima je stalo, više bi i dobili od nas - prisjeća se Ramljak.

Kaže da mu je jedino ostalo uvijek žao što nisu priveli kraju projekt pregrađivanja Vranskog jezera, čime bi se stvorio jedini veliki izvor slatke vode između Šibenika i Zadra. Nije se stiglo, došao je rat i Zadar je, dok je bio pod okupacijom, zaista i ostajao bez vode što se ne bi dogodilo da je Vrana izgrađena. Ali, dobro, tema ove priče je ionako jedan neobični lijepi stadion na kojemu za sada igra trećeligaš. Tko zna, možda jednom uz Modro jezero, Tomislav Ramljak i Branko Pejaković budu navijali i za prvaka.  

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Dalmacija u balunu