Sport Atletika

veliki sportaš

Žunić: Sve drame koje sam prošao bile su mi poticaj, a volio bih imati doček u Zadru i Splitu

veliki sportaš

- Ma, teško će ti Stipe do medalje – govori mi prije koji dan jedan kolega pregledavajući ovosezonske rezultate po kojima je naš najbolji bacač kugle ponešto zaostajao za konkurencijom.

Kad ono – Stipe Žunić osvojio je broncu na Svjetskom prvenstvu u Londonu! U tome i jest draž sporta. U nepredvidivosti. Da se sve unaprijed zna i da uvijek samo favoriti pobjeđuju, sport bi bio dosadan. A sa Stipom nikad ne može biti dosadno.
Zadarski div u finalu je bacio kuglu 21.46 metara, samo dva centimetra kraće od njegova rekorda. Prva je to hrvatska muška medalja na svjetskim prvenstvima. Dan poslije, emocije se još nisu slegnule.

- Osjećaj je fantastičan. Još nam nije došlo do glave što smo napravili. Ovo je povijesni uspjeh! – presretan je bio Stipe kad nam se odazvao jučer u poslijepodnevnim satima s ulica Londona, par sati prije nego što će na Olimpijskom stadionu oko vrata staviti teškom mukom stečenu medalju.

Kakav je bio osjećaj onog trenutka kad si shvatio da ti nitko više ne može oduzeti medalju?

- Obuzela me hrpa emocija. Sjajan osjećaj, neusporediv s bilo čim... Očekivali smo dobar rezultat, ali nismo mogli prognozirati medalju – priznaje Stipe, koji je u petom hicu sigurno bacio svoj rekord, ali je nažalost prestupio.

- U tom trenutku to je bio hitac za zlato. Ali nije mi žao. To je sport. Samo je pitanje vremena kada ću prebaciti 22 metra – samouvjeren je Stipe, „gromada“ i dobričina od momka, iza kojeg je dug, mukotrpan uspon do visina na kojima se sada nalazi.

Poznata je priča da je u rodnom Zadru Žunić bio perspektivan u borilačkim sportovima, konkretno bio je kadetski prvak Hrvatske u boksu a onda i svjetski juniorski prvak u kickboxingu 2006. Međutim, život je imao druge planove za njega. Na studij u SAD (Florida) otišao je kao bacač koplja, a kuglom se počeo baviti u sklopu vježbi za rame nakon jedne od dvije teške operacije koje je imao. A prije par godina obolio je i od upale pluća. Nije mu put bio posut cvijećem u dosadašnjih 26 godina života.

- Sve te poteškoće koje sam imao bile su mi samo motiv i gorivo za dalje. Nikad nisam odustajao – kaže nam Stipe prisjećajući se tih dana.

U tim trenucima utjehu i snagu pronalazio je u vjeri, kao i u podršci obitelji. Iznad svega, nikad ga nije napustila nadljudska volja i upornost koji su ga u konačnici i doveli do postolja na Svjetskom prvenstvu. A vjerujemo kako je ova bronca tek početak neke veće priče, gledamo već prema Olimpijskim igrama u Tokiju 2020.

Nedavno smo svjedočili dočecima zlatnim vaterpolistima u Zagrebu i Dubrovniku, a sada bi se hrvatski narod opet mogao okupiti u čast velikom sportskom uspjehu. Osim u Zadru, još i u Splitu, Stipinu drugom domu budući da je član ASK-a.

- Doma kod mojih fešta je počela već deset minuta nakon završetka finala. Susjedi su počeli pristizati, bilo je vatrometa, pjesme... U Zadru će sigurno biti neki doček, a nadam se i u Splitu. Napravili smo povijest, ovo će ostati zauvijek zapisano. Jedva se čekam vratiti kući – rekao je Žunić.

Osmijeh od uha do uha ne skida ni Žunićev trener Marko Mastelić koji je bio tu odmah do njega. Mastelić je mladi, 27-godišnji Splićanin koji Stipu poznaje od kadetskih dana dok se bavio bacanjem kladiva. Surađivati su počeli prije dvije godine na prijateljskoj bazi i sada ubiru plodove tog rada. Tu je u timu i naš bivši diskaš Martin Marić.

Je li vas iznenadila ova medalja?

- Potajno smo se nadali jer smo se znali da Stipe ima to u sebi. Neki su favoriti podbacili, ali sreću je Stipe zaslužio. Dosta je više bilo četvrtih, petih i šestih mjesta. S obzirom na to u kakvim uvjetima Stipe radi u odnosu na konkurente, ova je medalja još veća. Hvala ASK-u i Savezu koji nam pomažu koliko mogu – rekao nam je Mastelić.

Nekoć je Stipe govorio kako se nada konstanti preko 21 metra, a samo ove godine već ima 12 hitaca preko te granice. Sada je Stipe već materijal i za preko 22 metra.

- Par puta je već bio blizu, ima to u sebi. Svi su mi rekli da jedva čekaju da uđe u taj klub 22 metra – kaže trener Marko.
Usprkos sve većim uspjesima, Stipe Žunić i dalje nema ni jednog jedinog sponzora. No valjda bi se i to sada nakon londonske bronce trebalo promijeniti.

- Hoće, promijenit će se. Ali ima vremena za to. Sada još uživamo! – zaključio je Mastelić.

Možemo sa svima
- Drago mi je što smo na velikoj sceni pokazali da smo ravnopravni s drugima koji imaju bolje uvjete od nas – poručio nam je iz Londona predsjednik Hrvatskog atletskog saveza Ivan Veštić. Radost i ponos osjetili su se u svakoj njegovoj izgovorenoj riječi.

- Stipe je veličina, godinama se diže. Medalja nije bila u potpunosti neočekivana premda je od 12 finalista njih devetero imalo medalju s velikih natjecanja. No Stipe je pokazao konstantu. Može on baciti i preko 22 metra, sada se može ravnopravno „pofajtati“ sa svima. Eto, nakon Sandre i Blanke dobili smo i mušku medalju i to u kraljevskoj disciplini.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Atletika