Splitoljupci su se šokirali fotografijama nekadašnje ljekarne “Varoš” u Marmontovoj ulici, najstarije gradske apoteke, koju je na tom mjestu 1856. otvorio ljekarnik Jovo Matačić. Namještaj koji je Matačić dopremio iz Italije 1890. godine posebno je dragocjen jer je savršeno očuvan, a zatrpan je gajbama, bocom plina, bačvama piva, škatulama... Pretvorena je u ugostiteljsko skladište. Ali što napraviti? Gotovo pa ništa. Država vraća nacionalizirani prostor ljekarne obitelji Ilić 2001. godine, Konzervatorski odjel Ministarstva kulture 2003., 2007. i 2013. zaštićuje njezinu namjenu i posebno vrijedni namještaj. Prostor potom kupuje tvrtka “Elanija” Marine Wallner, u mandatu Željka Keruma nudi je, prema zakonu, na prvokup Gradu, što nije prihvaćeno, i konačno ga je 2013. kupio nogometaš Nikola Kalinić.
No vlasništvo je vlasništvo, a novi vlasnici procijenili su kako apoteka nije dovoljno profitabilna, dapače je i neuvjetna da bi nastavila raditi, pa se najprije 2013. privremeno, a 2020. godine za stalno zatvara. No, budući da je njezina namjena pod zaštitom, nikakav se drugi sadržaj ne može dodati, pa je najjednostavnije da se koristi kao skladište. Do konačnog zatvaranja u njoj je djelovala tvrtka “Pharmagal”, sestrinska firma “Ljekarne SDŽ”, a mogli su prodavati samo bezreceptne lijekove. Sve dok Kalinić nije od njih prije tri godine zatražio duplo veći zakup uzalud očekujući kako će se prostor na atraktivnoj lokaciji ipak pretvoriti u nešto drugo.
Otet prostor
Povijest je ipak bila ljepša; početkom 20. stoljeća ljekarnu je kupio ljekarnik Niko Bonetti i ta ju je obitelj držala do nacionalizacije 1948. godine, kad je prostor otet, no ona ostaje u izvornoj namjeni sve do početka 21. stoljeća.
A spor oko vrijednog namještaja je ostao, navodno na njega polažu pravo i vlasnici prostora i obitelj Bonetti.
Da je bilo malo volje, ta bi apoteka mogla, onakva kakva je bila, djelovati i danas. Kad ste čuli da je u današnje doba, kad su svi od nečega bolesni ili se od bolesti štite unaprijed, neka ljekarna propala? A iskoristiti brend “najstarije”, s tradicijom od 167 godina i izvornom opremom, svakako je vrhunski mamac, ako ne za naše, onda za furešte. Nema puno takvih prostora u gradu i svi su zaštićene namjene, poput kina “Karaman” (otvoreno 1907.), knjižare “Morpurgo” (iz 1860.), kavane “Central” (oko 1760.), a dobro znamo da takva mjesta s neprekinutom tradicijom privlače posjetitelje, ma što da nudila – samo treba mućnuti glavom i složiti dobru priču. A ako tako ne ide, mogao je ovaj dragocjeni namještaj otkupiti Muzej grada pa spasiti što se da. I da se manje razbija glava. Taman je bivša ljekarna zgodna za kakav brzogriz.
